Rev-2765/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2765/13-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja u pravnoj stvari ovrhovoditeljice V. Z. iz S., zastupane po punomoćniku D. R., odvjetniku u Z., protiv ovršenika Grada Zagreba, Z., zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetniku u Z., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gžovr-4597/11-2 od 16. travnja 2013. kojim je ukinuto rješenje o ovrsi i odbačen ovršni prijedlog Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj Ovrpl-4447/10 od 5. siječnja 2011., u sjednici održanoj 23. svibnja 2017.,

r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se revizija i ukida se rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gžovr-4597/11-2 od 16. travnja 2013. u pobijanom dijelu pod toč. I., III. i IV. izreke te se predmet u tom dijelu vraća istom drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II. Odluka o naknadi troška podnošenja revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

Prvostupanjski sud je rješenjem o ovrsi posl. broj Ovrpl-4447/10 od 5. siječnja 2011. radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditeljice u iznosu od 15.742,32 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. prosinca 2008. radi isplate nepodmirenog dijela zakonskih zateznih kamata dospjelih do 17. prosinca 2008. u iznosu od 6.550,46 kn, kao i radi naplate troškova ovršnog postupka sa zateznom kamatom koja teče od donošenja rješenja do isplate, odredio ovrhu pljenidbom prijenosom novčane tražbine radi naplate.

Drugostupanjski sud je pod toč. I. izreke rješenja uvažio žalbu ovršenika i ukinuo rješenje o ovrsi te je odbacio prijedlog za ovrhu, pod toč. II. izreke ukinuo je rješenje prvostupanjskog suda posl. broj Ovrpl-4447/10-10 od 31. siječnja 2011. te odbacio prijedlog ovršenika od 19. siječnja 2011. (za odgodu ovrhe), pod toč. III. izreke ovrhovoditeljici je naloženo naknaditi ovršeniku trošak žalbenog postupka od 615,00 kn te je pod toč. IV. odbio zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Protiv dijela drugostupanjskog rješenja pod toč. I., III. i IV. izreke ovrhovoditeljica je izjavila reviziju pozivajući se pritom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 – dalje: ZPP) navodeći da odluka u postupku ovisi o rješenju pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni o kojem revizijski sud nije zauzeo shvaćanje, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Predlaže preinačenje drugostupanjskog rješenja u pobijanom dijelu na način da se žalba ovršenika odbije kao neosnovana, da se prihvati njezin zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka te da se potvrdi prvostupanjsko rješenje o ovrsi uz naknadu troška revizije ovrhovoditeljice.

Ovršenik nije podnio odgovor na reviziju.

Revizija je osnovana.

Odredbom čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08 – dalje: OZ) propisano je da je u ovršnom postupku dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP, a odredbom čl. 19. st. 1. OZ-a propisano je da se u ovršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZPP-a.

U reviziji ovrhovoditeljica postavlja sljedeće pitanje:

Da li ovrhovoditelj u ovršnom postupku pokrenutom na temelju ovršne isprave može potraživati tražbinu koja nije istovjetna tražbini iz ovršne isprave kako u pogledu visine duga, tako i u pogledu tijeka zateznih kamata, ako je tražbina koju ovrhovoditelj potražuje manja od one na koju bi po ovršnoj ispravi imao pravo?.

Iznoseći razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, ovrhovoditeljica se poziva na odluke Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gžovr-1429/11 od 29. ožujka 2011., Gžovr-4470/11 od 1. ožujka 2011. i odluku Županijskog suda u Šibeniku posl. broj Gž-1963/12 od 27. svibnja 2013., iz kojih proizlazi da (suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda izraženog u pobijanoj odluci) ovrhovoditelj u ovršnom postupku može zahtijevati namirenje manjeg iznosa svojeg potraživanja prema ovršeniku od iznosa na koje bi imao pravo po ovršnoj ispravi.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U toj odredbi primjerice su navedeni slučajevi u kojima će se smatrati da je riječ o takvom pitanju pa se tako u toč. 1. navodi da će to biti u slučaju ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući o pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.

Sukladno odredbi čl. 392. a. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

Odredbom čl. 35. st. 1. OZ-a propisano je da prijedlog za ovrhu mora sadržavati zahtjev za ovrhu u kojem će, uz ostale podatke, biti naznačena tražbina čije se ostvarenje traži, dok je odredbom čl. 35. st. 3. OZ-a propisano da će sud odbaciti prijedlog za ovrhu koji ne sadrži sve propisane podatke, bez pozivanja predlagatelja na dopunu ili ispravak. U prijedlogu za ovrhu ovrhovoditeljica je navela da je obveza ovršenika djelomično prestala prijebojem međusobnih potraživanja ovrhovoditeljice i ovršenika utvrđenih ovršnom ispravom (što se odnosi na obvezu isplate troška parničnog postupka dosuđenog ovršeniku u iznosu od 3.935,75 kn te dijela zakonskih zateznih kamata dospjelih do 17. prosinca 2008. (dan prijeboja) u iznosu od 6.550,46 kn) a pri tome je ostalo nepodmireno cjelokupno glavno potraživanje od 15.742,32 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. prosinca 2008. pa do isplate, a sukladno čemu je naznačila tražbinu čije prisilno ostvarenje traži.

Drugostupanjski sud je, pozivajući se na odredbu čl. 35. st. 1. i st. 3. OZ-a ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu jer da on ne sadrži točnu i pravilnu oznaku predmetne tražbine, obrazlažući pritom da je izreka pobijanog rješenja o ovrsi u nesuglasju sa izrekom priložene ovršne isprave budući da je ovršnim zahtjevom zatražena isplata tražbine koja nije istovjetna tražbini iz ovršne isprave i to u pogledu zateznih kamata i troškova parničnog postupka.

Ocjena ovog suda je da izraženi stav drugostupanjskog suda nije pravilan. Naime, ovrhovoditelj je ovlašten od ovršenika zahtijevati namirenje cijele svoje novčane tražbine utvrđeno ovršnom ispravom ili pak dijela te tražbine, umanjujući svoj zahtjev (jer je, primjerice, za dio tražbine namiren prije pokretanja ovršnog postupka ili je pak obveza ovršenika djelomično prestala prijebojem). Pritom valja imati na umu da vjerovnik koji od dužnika zahtijeva glavnicu, kamate i troškove, na temelju ovršne isprave, ima pravo uračunavanja u skladu s odredbom čl. 172. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO), tako se prvo otplaćuju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.

U slučaju kada je obveza ovršenika djelomično prestala prije pokretanja ovršnog postupka ovrhovoditelj je dužan u prijedlogu za ovrhu naznačiti, uz ostale podatke propisane odredbom čl. 35. OZ-a, i tražbinu čije ostvarenje traži na način da naznači iznos koji mu (po njegovom shvaćanju) nije podmiren prije pokretanja ovršnog postupka – u konkretnom slučaju uključujući i nepodmireno potraživanje dijela zakonskih zateznih kamata, a sukladno čemu je potrebno naznačiti i njihov tijek.

Ovdje je za ukazati da je o predmetnom pravnom pitanju revizijski sud već zauzeo prije navedeno pravno shvaćanje u rješenju posl. broj Rev-901/14-2 od 16. lipnja 2015. i to na upravo izneseni način.

Proizlazi dakle da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe čl. 35. st. 1. i 3. OZ-a kada je ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu s obrazloženjem da je ovršnim zahtjevom zatražena isplata zateznih kamata sa drugačijim tijekom od onog koji je naznačen u ovršnoj ispravi te parničnog troška koji nije istovjetan u ovršnoj ispravi, pa da stoga prijedlog za ovrhu ne sadrži točnu naznaku predmetne tražbine. Ovdje je za ukazati da u ovom postupku ovrhovoditeljica nije niti predlagala ovrhu radi namirenja dosuđenog parničnog troška (jer je upravo ovrhovoditeljica bila obveznik naknade parničnog troška i jer je za taj trošak izvršen prijeboj).

U konkretnom slučaju ne postoje uvjeti za preinaku drugostupanjske odluke jer ukinuvši rješenje o ovrsi te odbacivši iz navedenih razloga prijedlog za ovrhu, drugostupanjski sud nije ocijenio ostale žalbene navode, pa je stoga na temelju odredbe čl. 395. st. 2. u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP, uz prihvaćanje revizije pobijano drugostupanjsko rješenje valjalo ukinuti u pobijanim dijelovima i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Odluka o naknadi troška revizijskog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 23. svibnja 2017.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.