Criminal charges dismissed due to absolute statute of limitations expiring ten years after the alleged offense occurred.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the criminal charges against two defendants after reviewing their appeals against a first-instance conviction. The prosecution alleged kidnapping to coerce debt repayment, but the court found that the statute of limitations had expired. Since the offense occurred in 2000 and the maximum penalty at the time allowed for a ten-year limitation period, the right to prosecute had lapsed by 2010. Consequently, the court exercised its duty to modify the judgment to dismiss the charges, rendering the defendants' appeals inadmissible.
Legislator headnote
AI generatedčl. 125 st. 1 KZ; čl. 19 st. 1 alineja 4 i čl. 20 st. 6 KZ; apsolutna zastara kaznenog progona nastupa nakon deset godina od počinjenja djela; sud drugog stupnja dužan je po službenoj dužnosti preinačiti presudu na odbijanje optužbe kada je istekla zastara.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 967/09-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr.sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća, te Lidije Grubić Radaković i Dražena Tripala kao članova vijeća i više sudske savjetnice Jasne Galešić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. G. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 125 st. 1 KZ, odlučujući o žalbama opt. D. G. i opt. R. R. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku od 16. rujna 2009 godine br. K-28/08, u sjednici održanoj 8. studenog 2011 godine, u nazočnosti branitelja opt. D. G., Z. P. odvjetnika iz Z. te zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dubravka Palijaša,
p r e s u d i o j e:
I Povodom žalbi opt. D. G. i opt. R. R., po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda te se protiv opt. D. G. i opt. R. R. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi) temeljem čl. 353 t. 6 ZKP
ODBIJA OPTUŽBA
da bi:
dana 19. studenog 2000 godine oko 12,30 sati po prethodnom dogovoru s Đ. R. i A. M. i s ciljem da se Đ. R. materijalno okoristi prinudom D. E. na plaćanje nepostojećeg dijela duga, došli na granični prijelaz B. i tamo, u ostvarivanju dogovorenog cilja, u prostoru motela R. R. zajedno s Đ. R. i A. M. prijetio D. E. i to da će on doći u Sloveniju pobiti mu ženu i djecu, da bi po izlasku iz motela i nakon što su Đ. R. i A. M. ugurali D. E. na zadnje sjedište vozila VW tip Golf, odakle mu je izlaz bio onemogućen blokadom otvaranja stražnjih vrata iznutra, s nepoznatim muškarcem koji je upravljao vozilom, D. G. kao suvozač pratio i odvezao D. E. do restorana „ Z. “ u Z., u unutrašnjosti kojeg je zajedno s vozačem Golfa stajao pokraj D. E. da bi mu onemogućio bijeg dok ovaj nije uz prijetnje i po diktatu Đ. R.
. R. duguje 100.00 DEM koje će podmiriti do 21. studenog 2000 godine, a napisao izjavu da Đ
ako to ne podmiri do navedenog roka, da će njegov otac S. E. prepisati na njih kuću i kupiti im novo vozilo marke „Mercedes“,
dakle, drugom ograničili slobodu kretanja s ciljem da ga prisile da što učini,
I Kž 967/09-6
pa da bi time počinili kazneno djelo protiv slobode i prava čovjeka i građanina, otmicom iz čl. 125 st. 1 KZ.
Na temelju čl. 123 st. 1 ZKP troškovi kaznenog postupka iz čl. 119 st. 2 t. 1 do 5 ZKP, te nužni izdaci optuženika, nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
II Uslijed gornje odluke žalbe opt. D. G. i opt. R. R. su bespredmetne.
Obrazloženje
Presudom Županijskog suda u Dubrovniku proglašeni su krivima opt. D. G. i opt. R. R. zbog kaznenog djela iz čl. 125 st. 1 KZ, te su osuđeni svaki na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.
Na temelju čl. 63 KZ opt. D. G. u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme koje je proveo u pritvoru od 19. studenog do 20. prosinca 2000 godine.
Protiv ove presude podnijeli su žalbe opt. D. G. putem branitelja Z. P. odvjetnika iz Z. i opt. R. R. putem branitelja A. M. odvjetnika iz D..
Opt. D. G. se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženika oslobodi od optužbe ili izrekne blažu sankciju.
Ujedno je zatražio da njegov branitelj bude obaviješten o sjednici drugostupanjskog vijeća čemu je udovoljeno, pa je sjednici bio prisutan branitelj optuženika Z. P. odvjetnik iz Z., dok opt. D. G. nije pristupio unatoč uredno primljenom pozivu pa je sjednica održana u njegovoj odsutnosti.
Opt. R. R. se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno da prvostupanjsku presudu preinači na način da optuženika oslobodi od kazne.
Ujedno je zatražio da njegov branitelj bude obaviješten o sjednici drugostupanjskog vijeća čemu je udovoljeno, no sjednici nije pristupio branitelj optuženika A. M. odvjetnik iz D. unatoč uredno primljenom pozivu, dok opt. R. R. poziv nije bilo moguće uručiti jer se ne nalazi na naznačenoj adresi, pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti.
Odgovor na žalbe nije podnesen.
U pisanom očitovanju, koje je usmeno ponovio sjednici prisutan zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dubravko Palijaš, predloženo je da se žalbe optuženika odbiju kao neosnovane.
I Kž 967/09-6
Žalbe optuženika su bespredmetne.
Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 379 st. 1 t. 1 i 2 ZKP, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, utvrdio je, da je za kazneno djelo iz čl. 125 st. 1 KZ za koja su opt. D. G. i R. R. proglašeni krivima, povrijeđen zakon na njihovu štetu, jer je za navedeno kazneno djelo nastupila apsolutna zastara kaznenog progona. Naime, za kazneno djelo iz čl. 125 st. 1 KZ u vrijeme počinjenja djela bila je zapriječena kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, pa po odredbi čl. 19 st. 1 alineja 4 i čl. 20 st. 6 KZ ( NN 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02 ) apsolutna zastara kaznenog progona nastupa nakon proteka deset godina nakon počinjenja kaznenog djela. Kako iz činjeničnog opisa navedenog kaznenog djela, proizlazi da je počinjeno dana 19. studenog 2000 godine, to je apsolutna zastara kaznenog progona nastupila 19. studenog 2010 godine. Stoga je u skladu s odredbom čl. 379 st. 1 t. 2 ZKP po službenoj dužnosti, a u skladu s odredbom čl. 353 t. 6 ZKP, trebalo prvostupanjsku presudu preinačiti na način da se protiv opt. D. G. i opt. R. R. zbog kaznenog djela iz čl. 125 st. 1 KZ optužba odbija. Sukladno ovoj odluci, odluka o troškovima kaznenog postupka temelji se na odredbi čl. 123 st. 1 ZKP.
Uslijed takve odluke žalbe optuženika podnesene iz drugih žalbenih osnova su bespredmetne.
U Zagrebu, 8. studenog 2011 godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Jasna Galešić, v. r.
dr. sc. Zdenko Konjić, v. r.