Rev-1434/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. i M. T. iz P., zastupani po punomoćniku M. S., odvjetniku iz N., protiv tuženika Republike Hrvatske zastupane po Javnom pravobraniteljstvu Republike Hrvatske iz Zagreba, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Požegi od 23. travnja 1996. godine broj Gž-714/95 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Našicama od 25.svibnja 1995. godine broj P-270/95, u sjednici održanoj dana 15.lipnja 2000.godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-1434/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Protiv drugostupanjske presude tuženica je izjavila reviziju iz svih razloga označenih u čl. 385. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - dalje ZPP) i predlaže da se ukinu prvostupanjska i drugostupanjska presuda i predmet vrati na ponovno suđenje, a podredno da se pobijana presuda preinači.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1434/1996-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. i M. T. iz P., zastupani po punomoćniku M. S., odvjetniku iz N., protiv tuženika Republike Hrvatske zastupane po Javnom pravobraniteljstvu Republike Hrvatske iz Zagreba, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Požegi od 23. travnja 1996. godine broj Gž-714/95 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Našicama od 25.svibnja 1995. godine broj P-270/95, u sjednici održanoj dana 15.lipnja 2000.godine,
r i j e š i o j e :
Prihvaća se revizija tuženika, te se ukidaju presuda Županijskog suda u Požegi od 23. travnja 1996. godine broj Gž-714/95 i presuda Općinskog suda u Našicama od 25. svibnja 1995. godine broj P-270/95 i predmet vraća Općinskom sudu u Našicama na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja utvrđuje se da su tužitelji T.J.S. i T.J.M. iz P. stekli pravo vlasništva svaki u 1/2 dijela na nekretninama upisanim u z.k.ul.br. 823 k.o. P. koje se sastoje od k.č.br. 718/1 oranica sa 6 kj i 530 čhv., koje se u zemljišnim knjigama vode kao društveno vlasništvo, što im je tužena Republika Hrvatska dužna priznati i o tome izdati ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva na njihova imena, koju će u protivnom zamijeniti ova presuda.
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.
Protiv drugostupanjske presude tuženica je izjavila reviziju iz svih razloga označenih u čl. 385. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - dalje ZPP) i predlaže da se ukinu prvostupanjska i drugostupanjska presuda i predmet vrati na ponovno suđenje, a podredno da se pobijana presuda preinači.
Tužitelji nisu odgovorili na reviziju tuženika, niti se o istoj izjasnilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.
Revizija je osnovana.
U postupku pred nižim sudovima nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 386. ZPP. Ispitujući pravilnost primjene materijalnog prava u smislu razloga koji su navedeni u reviziji i po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 386. ZPP, ovaj sud je utvrdio da je osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Predmet spora je utvrđenje da su tužitelji kao nasljednici iza pok. oca J.T. stekli pravo vlasništva na predmetnoj oranici, koju je pok. otac kupio 1938. godine od grofa Normana.
Uvidom u gruntovne knjige niži sudovi su utvrdili da su te nekretnine bile upisane prije II svjetskog rata kao vlasništvo grofa N., a 1946. godine su konfiscirane i upisane kao vlasništvo FNRJ, a 1963. godine uknjižene su kao društveno vlasništvo.
Niži sudovi temelje svoju odluku o osnovanosti tužbenog zahtjev i na činjenici što se sporno zemljište vodilo u katastru na imenu pok. oca tužitelja, pa stoga zaključuju da su tužitelji stekli pravo vlasništva kako kupoprodajom tako i nasljeđivanjem.
No stanje u katastru nije dokaz o vlasništvu zemljišta, već služi kao podloga za oporezivanje prihoda od zemljišta i za druge administrativno-tehničke svrhe.
S obzirom da je sporno zemljište konfiscirano, niži sudovi zbog svog pogrešnog pravnog pristupa, nisu utvrdili da li je konfiskacija provedena uz poštovanje propisane forme i kada su tužitelji, odnosno njihov prednik pouzdanim načinom saznali da je sporno zemljište tretirano kao predmet izvršenja konfiskacije i uneseno u fond društvenog vlasništva, te da li su tužitelji odnosno njihov prednik u postupku izvršenja konfiskacije, kao treće osobe, ostvarivali svoja prava u smislu odredbe čl. 20. i 21. Zakona o konfiskaciji imovine i o izvršenju konfiskacije ("Službeni list" SFRJ, broj 61/46).
Kako te odlučne činjenice nisu utvrđene, ovaj revizijski sud nije u mogućnosti ispitati pravilnost primjene materijalnog prava, pa je valjalo uvažiti reviziju tuženice i temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
U nastavku postupka potrebno je navedena pitanja raspraviti te ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.
U Zagrebu, 15. lipnja 2000. godine
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v.r.