Rev-1930/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRYATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1930/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Đorda Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Stanka Jesenkovića, Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužiteljice V. P. iz S. I. Z., koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik iz Z., protiv tuženih ZOIO C. Z. i Z. e. t. iz Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 26. veljače 1991. br. Gž-1670/91, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 13. travnja 1990. br. Pn-1378/89. u sjednici održanoj dana 5. prosinca 1991.

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom prvostepenog suda naloženo je tuženicima da na ime naknade štete u vezi prometne nezgode solidarno plate tužiteljici iznos od 8.240 dinara sa zateznim kamatama i parničnim troškom u iznosu od 2o977,90 dinara, a dio tužbenog zahtjeva za isplatu još iznosa od 3.760 dinara je odbijen.

Odlučujući o žalbama parničnih stranaka drugostepeni je sud svojom presudom preinačio djelomično prvostepenu presudu i naložio tuženicima da na ime naknade štete solidarno plate tužiteljici, pored dosuđenih iznosa prvostepenom presudom, još i iznos od 2,000 dinara i daljnji parnični trošak u iznosu od 2,500 dinara, a djelomično je potvrdio ovu presudu i to u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva na ime naknade za tuđu pomoć u iznosu od 1.760,00 dinara.

Protiv ove pravomoćne drugostepene presude tužiteljica je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ona preinači u smislu revizijskih navoda ili da se obje nižestepene presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje prvostepenom sudu.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni javni tužilac izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nije se ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Nesporno je da je tužiteljica dana 18. siječnja 1987. na križanju D. i B. ulice u Z. tjelesno ozljeđena kao putnica autobusa reg.br. … u sudaru tog autobusa i tramvaja drugotuženika koji je osiguranik prvotuženice i da su tuženici odgovorni za naknadu štete koju je tužiteljica pretrpjela u ovom štetnom događaju.

U ovom revizijskom stadiju postupka ostala je sporna jedino visina štete na ime tuđe pomoći koja je tužiteljici bila potrebna od 18. siječnja do 18. veljače 1987. godine.

Naknada materijalne štete kao što su troškovi tuđe pomoći i njege (čl. 193. Zakona o obveznim odnosima) naknađuje se oštećenom u nominalnom iznosu tih troškova kakvi su bili u vrijeme njihova nastanka kako su to sudovi ispravno ocijenili, pa protivni revizijski navodi nemaju opravdanje.

Prema tome, sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kad su dosudili tužiteljici naknadu na ime troškova za tuđu pomoć prema kriterijima odnosno cijenama kakve su bile u vrijeme njihova nastanka tj. kada je pomoć pružana.

Okolnost da je tužiteljici pomoć i njegu pružala njena obitelj nipošto ne opravdava veću naknadu od one koja joj je dosuđena.

U vezi revizijskih prigovora o zateznim kamatama na iznos dosuđene naknade za tuđu pomoć treba reći da ni ti prigovori nemaju opravdanje, jer je u konkretnom slučaju došlo do prekoračenja tužbenog zahtjeva, ali ne na štetu tužiteljice, već naprotiv u njenu korist. Zatezna je kamata dosuđena od 19. veljače 1987., iako je zahtjevana kao i za utužene naknade ostalih oblika štete od donošenja prvostepene presude.

No da je sud zateznu kamatu na dosuđenu naknadu na ime troškova za tuđu pomoć i dosudio prema postavljenom zahtjevu, to ne bi utjecalo na samu visinu naknade za taj oblik štete, kako to pogrešno smatra revidentica.

Utvrđeno je tako da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. lO. Zakona o parničnom postupku, koji je na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) preuzet kao zakon Republike Hrvatske, na koju povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je stoga, na temelju čl. 393. istog zakona revizija tužiteljice odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 5. prosinca 1991.

Predsjednik vijeća:

Đorđe Bjegović, v. r.