Gž R-1763/2011-2 · Županijski sud u Zagrebu

Poslovni broj: 5. Gžr-1763/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Paule Božić, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Ksenije Grgić i Vesne Kovačević-Ostoić, kao članova vijeća, u radnom sporu tužitelja I. S. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik M. Č., odvjetnik u Z., protiv tuženika S. E. A. F. (C.), W. D. U., Predstavništvo u Republici Hrvatskoj, Z., kojeg zastupa punomoćnica I. J., odvjetnica u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-5035/10-85 od 23. prosinca 2010., na sjednici vijeća održanoj dana 18. rujna 2012.,

p r e s u d i o j e

Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 5035/10-85 od 23. prosinca 2010., u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkama II. i III. izreke, i u tom dijelu sudi:

Odbija se tužitelj sa zahtjevom za utvrđenje da je ugovor o radu sklopljen između tužitelja i tuženika i da je radni odnos tužitelja prestao s danom 31. ožujka 2005.

Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatu iznosa od 67.766,60 kn sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od 23. prosinca 2010. do isplate, te na ime parničnog troška iznos od 19.604,10 kn sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od 23. prosinca 2010.

r i j e š i o j e

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-5035/10- 85 od 23. prosinca 2010. pod točkom I. izreke, kojim se utvrđuje da redoviti otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između tuženika, dan tužitelju nije dopušten, i u tom dijelu tužba odbacuje.

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 28.642,50 kn, u roku od 8 dana.

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 2.822,50 kn, u roku od 8 dana.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da redoviti otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme koji je tuženik dao tužitelju nije dopušten (toč. I. izreke).

Utvrđeno je da je ugovor o radu sklopljen između stranaka i da je radni odnos tužitelja kod tuženika prestao 31. ožujka 2005. (toč. II. izreke).

Pod toč. III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 67.766,60 kn, kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 19.604,10 kn, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. prosinca 2010. do isplate.

Presudu pobija tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz dosudu troškova žalbe.

U odgovoru na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbenih navoda tuženika i predlaže žalbu odbiti, uz dosudu troškova tog odgovora.

Žalba je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenom Odluke tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu po odredbama čl. 106. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03 i 30/04, dalje: ZR) i za sudskim raskidom ugovora o radu.

U žalbenom stadiju postupka i dalje je sporno jesu li ostvarene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 126. st. 1. ZR za zaštitu povrijeđenog prava pred sudom, a posljedično tome i osnovanost tužbenog zahtjeva.

Nisu pobijanom presudom, ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju sadržajno ukazuje žalitelj, jer presuda sadrži jasne, neproturječne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, i može se ispitati, pa nije osnovan ovaj žalbeni razlog.

U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

- da je tužitelj radio kod tuženika na radnom mjestu pomoćnika voditelja ureda i da mu je tuženik svojom odlukom 29. srpnja 2004. redovito otkazao ugovor o radu zbog gospodarskih razloga;

- da je tužitelj odluku o otkazu preuzeo 22. rujna 2004., i da je zahtjev za zaštitu prava podnio 27. rujna 2004.;

- da je direktorica predstavništva tuženika M. K. iskazala da je u lipnju 2004. obavijestila tužitelja da zbog smanjenja budžeta više nema potrebe za njegovim radom kod tuženika, i da je, nakon što tužitelj nije prihvatio prijedlog sporazumnog raskida ugovora o radu, napisala spornu Odluku o otkazu ugovora o radu i naložila djelatnici S. B. da je uruči tužitelju krajem srpnja 2004., a prije njegova odlaska na godišnji odmor u kolovozu, no da je obaviještena da je tužitelj odluku o otkazu odbio primiti;

- da je svjedokinja S. B. potvrdila da je po uputi direktorice 29. srpnja 2004. (u četvrtak), prije odlaska tužitelja na godišnji odmor istome pokušala uručiti Odluku o otkazu, no on ju je odbio primiti;

- da je tužitelj na ročištu 5. svibnja 2005. iskazao da mu je direktorica u lipnju 2004., nakon što je odbio sklopiti sporazumni raskid ugovora o radu izjavila da će mu biti uručena Odluka o otkazu ugovora o radu, i da mu je tu Odluku jednog četvrtka zaposlenica S. B. htjela uručiti zajedno s više papira, ali da nije želio ništa potpisati, jer je smatrao da ona nije za to ovlaštena, i rekao joj da mu sve dostavi službenim putem.

Prvostupanjski sud je na temelju tih i tako utvrđenih činjenica zaključio da tužitelj nije u prekluziji za sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa, te da mu je rok od 15 dana iz čl. 126. st. 1. ZR počeo teći 22. rujna 2004., kada je zaprimo Odluku o otkazu ugovora o radu kod poslodavca, i da prije tog datuma nije imao saznanja o spornoj odluci.

Nadalje, temeljem utvrđenja da tuženik u postupku nije dokazao da je donio formalnu odluku o ukidanju radnog mjesta tužitelja, niti o organizacijskim promjenama, sud prvog stupnja zaključuje da je predmetni otkaz nezakonit u smislu odredbe čl. 106. st. 2.- 4. ZR, te iz tih razloga prihvaća tužbeni zahtjev i odlučuje kao u izreci pobijane presude.

Takav pravni stav suda prvog stupnja nije pravilan.

Prema odredbi čl. 126. st. 1. ZR radnik kojemu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava. Ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika iz st. 1. tog članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom (st. 2.), time da zaštitu povrijeđenog prava ne

članka.

može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz st. 1. istog

Suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda, iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj i prije nego što je službeno zaprimio Odluku o otkazu ugovora o radu 22. rujna 2004., još u srpnju 2004. imao saznanja o odluci o otkazu ugovora o radu, odnosno 29. srpnja 2004., kada je tu odluku odbio primiti, a što proizlazi, kako iz iskaza direktorice tuženice M. K. (list 38) i svjedokinje S. B., tako i iz iskaza samog tužitelja na ročištu 6. lipnja 2005. (list 33 spisa).

Stoga, polazeći od činjenice da je 29. srpnja 2004. odbio primiti odluku o otkazu koju mu je pokušala uručiti djelatnica tuženika, a dostava se u takvom slučaju smatra izvršenom, to znači da mu je od tada počeo teći rok od 15 dana za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava iz čl. 126. st. 1. ZR.

Kako predmetnu Odluku o otkazu ugovora o radu tužitelj nije pobijao sve do 27. rujna 2004. (list 7 spisa), kada je tuženiku podnio zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava, te je tužbu podnio sudu 25. listopada 2004., to je njegov zahtjev za zaštitu prava podnesen nepravovremeno izvan prekluzivnih rokova za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava i traženje sudske zaštite (čl. 126. st. 1. i 2. ZR), te je pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 126. st. 4. ZR tužbu tužitelja u dijelu kojim traži utvrđenje da je odluka o otkazu ugovora o radu nezakonita (toč. I. izreke) trebalo odbaciti.

Stoga je temeljem odredbe čl. 369. st. 2. ZPP valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu u točki I. izreke, i tužbu u tom dijelu odbaciti.

Kako o sudskom raskidu ugovora o radu i naknadi štete zbog sudskog raskida sud može odlučiti samo ako je prethodno utvrdio da je otkaz ugovora o radu nedopušten, a do čega zbog preinačenja točke I. izreke pobijane presude nije došlo, valjalo je temeljem odredbe čl. 373. t. 3. ZPP prvostupanjsku presudu preinačiti i u pobijanom dijelu pod točkama II. i III. izreke, te tužbeni zahtjev u tom dijelu kao neosnovan odbiti.

Preinačenjem pobijane presude izmijenjen i uspjeh stranaka u sporu, te je valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka (čl. 154. st. 1. i 166. st. 2. ZPP).

Tuženiku, koji je u cijelosti uspio u sporu priznat je trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu 4.3.2005. - 50 bodova, na ročištima održanim 6.6.2005., 14.10.2005., 26.9.2006., 16.9.2010. i 9.12.2010. – 250 bodova svako po Tbr. 9/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 91/04 i 37/05, 59/07 i 148/09 - dalje: Tarifa), a za ročišta održana 7.3.2006., 22.5.2006. svako po 125 bodova (Tbr. 9/3). Za sastav podneska od 19.11.2004. pripada mu 50 bodova (Tbr. 8/1), a za podnesak od 13.9.2010. - 62 boda (Tbr. 8/3), za sastav žalbe od 1.2.2007. (Tbr. 10/1) - 312,5 bodova i sastav revizije od 12.11.2007. (Tbr. 10/4) - 250 bodova, ili ukupno 2.225 bodova, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 10,00 kn i uvećano za naknadu po Tbr. 42. i trošak PDV od 5.117,50 kn, te sudsku pristojbu na žalbu od 1.275,00 kn, čini ukupni trošak tuženika u iznosu od 28.642,50 kn.

Nije mu priznat zatraženi trošak sastava podnesaka od 12.12.2003. i 7.3.2006., jer navedeni podnesci ne prileže spisu.

S obzirom da je tuženik u cijelosti uspio s žalbom, priznat je zatraženi trošak sastava žalbe 1.537,50 kn, i sudske pristojbe na žalbu od 1.285,00 kn, što ukupno iznosi 2.822,00 kn. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu, jer navedena postupovna radnja nije bila nužna za postupak (čl. 166. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 18. rujna 2012.

Predsjednik vijeća:

Paula Božić, v.r.