Rev-906/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 906/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Crnića, kao predsjednika vijeća, Damira Mratovića, Ljubice Munić, mr. sc. Lucije Čimić i Željka Glušića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice mlljt. S. L. i II-tužiteljice mlljt. J. L., obje iz P., koje obje zastupa otac i zakonski zastupnik Z. L. iz P., kojeg zastupa punomoćnica L. Š., odvjetnica u P., protiv tuženice D. M. iz P., koju zastupa punomoćnik S. S., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu S. S. i T. K. u P., radi utvrđenja ništavosti ugovora, odlučujući o reviziji tužiteljica protiv presude Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-1853/05-2 od 19. ožujka 2007., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli poslovni broj P-3135/04-17 od 15. travnja 2005., u sjednici održanoj 19. prosinca 2007.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljica maloljetne S. L. i maloljetne J. L. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da se utvrdi ništavim Ugovor o zamjeni nekretnina poslovni broj OU-911/01 od 6. prosinca 2001. sklopljenom između mlljt. tužiteljica zastupanih po majci i zakonskoj zastupnici V. L. i tuženice uz nalaganje tuženici da se iseli iz kuće u P., …, upisanoj u z.k.ul. 3755 k.č. 2676/8 k.o. P. i preda tu nekretninu slobodnu od osoba i stvari zajedno sa dvorištem tužiteljicama. Ujedno je rješenjem odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja predmetne nekretnine te je tužiteljicama naloženo naknaditi tuženici troškove parničnog postupka 20.470,00 kn. Zahtjev za naknadu troškova tužiteljica u iznosu 27.450,00 kn odbijen. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljica kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijele tužiteljice zbog pogrešne

či, a podredno ukine i

primjene materijalnog prava uz prijedlog da se tu presudu preina

predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03. i 88/05.

– dalje: ZPP).

Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništavosti ugovora o zamjeni nekretnina kojeg su po majci i zakonskoj zastupnici sklopile tužiteljice u dobi od 14 i 9 godina, uz odobrenje nadležnog centra za socijalni rad, bez prethodne provedbe očevida nekretnina i građevinskog vještačenja radi utvrđenja njihove vrijednosti.

Kako između zamijenjenih nekretnina postoji veliki nerazmjer između njihovih vrijednosti, po ocjeni tužiteljica povrijeđena je prisilna odredba čl. 265. st. 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 162/98. – dalje: OZ) kojeg treba primijeniti.

Osim toga ugovor o zamjeni je zbog izloženog razloga po shvaćanju tužiteljica nemoralan.

Prema odredbi čl. 265. st. 1. OZ-a roditelji mogu s odobrenjem nadležnog centra za socijalnu skrb otuđiti ili opteretiti imovinu maloljetnog djeteta radi njegova uzdržavanja, liječenja, odgoja, školovanja, obrazovanja ili za podmirenje neke druge važne potrebe djeteta.

U ovom predmetu nije sporno da je ugovor o zamjeni sklopljen uz odobrenje nadležnog centra za socijalnu skrb. Zato odredba čl. 265. st. 1. OZ-a nije povrijeđena. Parnični sud vezan je pravomoćnom odlukom upravnog tijela kojim je dano odobrenje za predmetnu zamjenu nekretnina. Parnični sud nije ovlašten u toj situaciji raspravljati, kao prethodno pitanje, valjanost odluke upravnog tijela.

Nadalje, pravilno je shvaćanje drugostupanjskog suda da u slučaju postojanja očitog nerazmjera uzajamnih davanja oštećena strana može zahtijevati poništenje ugovora, a ne utvrđenje ništavosti, jer je riječ o pobojnom, a ne o ništavom pravnom poslu.

Prema tome takav se zahtjev može isticati samo konstitutivnom tužbom u propisanim prekluzivnim rokovima, a ne tužbom deklaratorne naravi, i to samo u slučaju da oštećena strana nije znala niti je morala znati za pravu vrijednost uzajamnih davanja.

U pogledu posebne zaštite interesa i prava maloljetnih osoba valja reći da su se obadva roditelja tužiteljica, putem punomoćnika, obratila nadležnom centru za socijalnu skrb sa zahtjevom za izdavanje odobrenja za sklapanje predmetnog ugovora o zamjeni te da je prema razlozima obrazloženja rješenja centra, kojim je odobrena zamjena, ona odobrena upravo radi omogućavanja tužiteljicama primjerenijih uvjeta stanovanja u odnosu na one koji su postojali u prijašnjoj nedovršenoj kući.

Prema izloženom sudovi u postupku koji je prethodio reviziji nisu povrijedili odredbu čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99. i 88/01. – dalje: ZOO) kada su odbili tužbeni zahtjev.

Zato je revizija na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 19. prosinca 2007.

Predsjednik vijeća:

Ivica Crnić, v.r.