II Gžzp-144/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: II Gžzp 144/10-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr. sc. Jadranka Juga, kao predsjednika vijeća, Aleksandra Peruzovića i Željka Glušića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari predlagatelja D. D., iz N. P., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Gžzp-408/09 od 24. prosinca 2009., u sjednici vijeća održanoj 31. svibnja 2010.,

r i j e š i o j e:

Žalba predlagatelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Gžzp-408/09 od 24. prosinca 2009., u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

Obrazloženje

Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Gžzp-408/09 od 24. prosinca 2009. prihvaćena je žalba predlagatelja kao osnovana i preinačeno rješenje Županijskog suda u Karlovcu, posl. br. Gzp-32/08 od 18. veljače 2009., te riješeno da se predlagatelju Darku Dugi određuje primjerena naknada u iznosu od 1.000,00 kuna (točka I izreke), dok je pod točkom II izreke protustranci Republici Hrvatskoj naloženo isplatiti primjerenu naknadu iz točke I izreke u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva za isplatu.

Protiv navedenog rješenja predlagatelj je 22. veljače 2010. podnio ustavnu tužbu koja se, temeljem članka 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 153/09, dalje: ZS) ima smatrati žalbom podnesenom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju broj U-IIIVs-3669/2006 i dr. od 2. ožujka 2010., objavljenom u „Narodnim novinama“ broj 34/10). Predlaže žalbu usvojiti i preinačiti pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda.

Žalba nije osnovana.

II Gžzp 144/10-3

Ispitujući prvostupanjsko rješenje ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede postupovnih odredbi iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP, u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. godine, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine – „Narodne novine“, br. 73/91) na koje, temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP, ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Pobijanim drugostupanjskim rješenjem Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvatio je žalbu predlagatelja kao osnovanu i preinačio rečeno rješenje Županijskog suda u Karlovcu, posl. br. Gzp-32/08, kojim je taj sud – kao sud prvog stupnja – odbio zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku glede predmeta Općinskog suda u Karlovcu, posl. Vrhovni sud Republike Hrvatske svoju drugostupanjsku odluku temelji na činjenici da prvostupanjski sud nije pravilno primijenio čl. 28. ZS odbivši zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Prvostupanjski sud je naime ocijenio da je u predmetnom postupku ovrhe – koji je u pravno relevantnom razdoblju trajao više od devet godina – predlagatelj, kao ovrhovoditelj, svojim držanjem pridonio duljini postupka koji je u konačnici obustavljen upravo zbog pasivnosti ovrhovoditelja i njegova propuštanja da udovolji nalozima suda, zbog čega smatra da se u predmetnoj situaciji ne može govoriti o povredi predlagateljeva prava na suđenje u razumnom roku.

Suprotno ovakvom zaključku, drugostupanjski sud ocijenio je kako trajanje postupka ovrhe u rečenom pravno relevantnom razdoblju, unatoč doprinosu predlagatelja, nedvojbeno predstavlja povredu prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 41/01 - pročišćeni tekst broj 55/01), te je prvostupanjsko rješenje preinačio, odredivši pritom i primjerenu naknadu predlagatelju u iznosu od tisuću kuna, uzimajući u obzir činjenicu da je u predmetnoj situaciji vrijednost predmeta spora iznosila 140,00 kuna.

Drugostupanjsko rješenje žalitelj pobija, navodeći u bitnom kako je riječ o preniskoj naknadi za trajanje postupka u razdoblju od gotovo 10 godina, osobito ako se ima na umu da je riječ o postupku za koji je zakonom propisana hitnost u postupanju.

Suprotno žalbenim navodima, vijeće sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske ocjenjuje kako je odluka suda drugog stupnja u cijelosti pravilna i zakonita. Žalitelju, naime, valja osobito ukazati kako bi dosuđivanje veće naknade u predmetnom slučaju bilo u izravnoj suprotnosti sa svrhom i naravi samog instituta za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, obzirom da u konkretnoj pravnoj stvari vrijednost predmeta spora iznosi svega 140,00 kuna. Slijedom izloženog, ni značaj prava koje se u konkretnom slučaju štiti ne opravdava dosuđivanje veće naknade za utvrđenu povredu prava na suđenje u razumnom roku. Zaključno valja ukazati kako bi suprotna praksa, kakvu zagovara predlagatelj, otvorila mogućnost zloporabe rečenog prava, što bi također bilo u izravnoj opreci s ciljem ovog instituta.

II Gžzp 144/10-3

Stoga je valjalo, temeljem čl. 380. t. 2. ZPP-a, odbiti žalbu predlagatelja kao neosnovanu te potvrditi i drugostupanjsku odluku u pobijanom dijelu.

U Zagrebu, 31. svibnja 2010.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Jadranko Jug, v.r.