I Kž-165/1991-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-165/1991-5.

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr Horvatinović Ružice, kao predsjednika vijeća, te Svedrović Marijana i Primorac Vladimira, kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin- Almer Rajke, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. M. I., zbog krivičnog djela iz čl. 83. st. 1. KZH, odlučujući o žalbi opt. M. I., podnesene protiv presude Okružnog suda u Karlovcu od 18.prosinca 199o. br. K-18/1988-85., u sjednici održanoj 6. lipnja 1991. godine, u prisutnosti zamjenika javnog tužioca Hrvatske Papac Balde i branitelja optuženika K. B., odvjetnika iz K.,

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovana žalba opt. M. I. i potvrdjuje presuda suda prvog stepena.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom od 18.prosinca 199o. godine br. K-18/88-85, Okružni sud u Karlovcu oglasio je krivim opt. M.

I., zbog krivičnog djela iz čl. 83. st. 1. KZH,činjenično i pravno opisanog u izreci pobijane presude, i po čl. 83. st. 1. KZH osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i lo (deset) mjeseci.

Protiv te presude pravovremeno je podnio žalbu opt. M. I., po svom branitelju K. B., odvjetniku iz K., zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja, povrede krivičnog zakona i odluke o kazni, i predlaže da drugostepeni sud pobijanu presudu preinači i opt. M. I. oslobodi optužbe, ili pak, pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Javni tužilac Hrvatske, postupajući po odredbi iz čl. 37o. st. 2. ZKP, stavio je prijedlog da se žalba opt. M.

I. odbije kao neosnovana i potvrdi prvostepena presuda.

Postupajući po zahtjevu opt. M. I., a u skladu s odredbom iz čl. 371.st. 1. ZKP, predsjednik vijeća obavijestio je optuženika i njegovog branitelja K. B., odvjetnika iz K., o održavanju sjednice vijeća, no na istu je pristupio samo branitelj, dok je u pogledu samog optuženika postupljeno u skladu s odredbom iz čl. 371. st. 4. ZKP, tj. sjednica vijeća održana je u njegovoj odsutnosti.

Žalba nije osnovana.

Prije svega, nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostepeni sud počinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. t. 11. ZKP jer da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost izmedju onoga što se navodi u razlozima presude i zapisnika o iskazu vještaka

- ginekologa dr. T. E..

Žalitelj znatnu proturječnost nalazi u tome što je prvostepeni sud, u razlozima presude, utvrdio da je izvršena nasilna obljuba nad ošt. F. R., a iz iskaza vještaka - ginekologa dr. T. E. proizlazi da je nakon pregleda oštećenice utvrdjeno.da je ista virgo intakta, te je istovremeno isključio obljubu (prodiranje spolnog organa optuženika u spolni organ oštećenice), pod uvjetom da je do obljube došlo na način kako to opisuje oštećenica, tj. da je došlo do potpunog prodiranja spolovila optuženika u spolovilo oštećenice, kojom prilikom je došlo i do znatnog gibanja oca sudionika spolnog akta.

Suprotno navodima žalitelja, prvostepeni sud nije počinio navedenu bitnu povredu odredaba krivičnog postupka, jer iz iskaza vještaka - ginekologa proizlazi da je oštećenica bila virgo intakta, ali istovremeno proizlazi da je kod oštećenice nadjen elastičan himen sa prohodnošću širine kažiprsta - koji omogućuje da dodje do prodiranja spolnog organa, a da himen oštećenice ostane netaknut. Osim toga, vještak - ginekolog, svoje mišljenje o mogućnosti obljube uvjetovao je okolnostima iz iskaza oštećenice (znatno gibanje i sl.), no prvostepeni sud ne prihvaća iskaz oštećenice u tom dijelu - o čemu će biti više riječi prilikom odgovora na žalbenu osnovu zbog pogrešno utvrdjenog činjeničnog stanja.

Isto tako, nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi da je prvostepeni sud počinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz čl. 364.st. 2. ŽKP, jer da je povrijedjeno optuženikovo pravo obrane.

Naime,žalitelj smatra da je povrijedjeno pravo obrane optuženika time što je prvostepeni sud, na glavnoj raspravi, čitao iskaz vještaka sudske medicine dr.P. V., iako se tome protivila obrana optuženika.

Suprotno navodima žalitelja, prvostepeni sud nije počinio navedenu bitnu povredu odredaba krivičnog postupka jer prema odredbi iz čl. 333. st. 2. ZKP, vijeće može, iznimno bez suglasnosti stranaka, a nakon njihovog saslušanja, pročitati zapisnik vještaka pod uvjetom da se glavna rasprava održava pred istim predsjednikom vijeća (pred kojim je prethodno neposredno izveden dokaz) i da ostali dokazi ukazuju da je očitanje dokaza potrebno. Kako su u konkretnom slučaju ispunjena oba uvjeta, prvostepeni sud nije počinio navedenu bitnu povredu odredaba krivičnog postupka.

Isto tako, nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi da je prvostepeni sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

Prema žalitelju, prvostepeni sud je iz utvrdjenog činjeničnog stanja pogrešno zaključio da je na maramici optuženika pronadjena sperma dala nosioca krvne grupe i propustio je dati valjane razloge zašto smatra da je došlo do tzv. miješanja krvi (grupe "A" i "B" u grupu "A"), a osim toga, da nije vodio računa o odsutnosti bioloških tragova (stidnih dlaka), što sve ukazuje, prema žalitelju, da je prvostepeni sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, a uslijed toga i povrijedio krivični zakon na štetu optuženika.

Suprotno navodima žalitelja, prvostepeni sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, za sva svoja utvrdjenja dao je valjane razloge, koje prihvaća i ovaj drugostepeni sud, te na iste upućuje žalitelja.

Naime, vještačenjem bioloških tragova utvrdjeno je da je na maramici/optuženika pronadjena sperma (sa tragovima krvi krvne grupe "AB" ), a žalitelj nije učinio ozbiljnim prigovor da se radi o nekoj drugoj maramici, a ne onoj koja je pronadjena kod njega i oduzeta od njega.

Isto tako, prigovor žalitelja da je prvostepeni sud propustio obrazložiti tzv. "miješanje krvi", ne može se prihvatiti jer je prvostepeni sud dao valjane razloge o objektivnoj mogućnosti miješanja krvi, koje razloge prihvaća i ovaj drugostepeni sud. Na ovom mjestu potrebno, je kazati da iz mišljenja vještaka dr. P. V. proizlazi da je u konkretnom slučaju moglo doći do mikro rezije himena sa minimalnim krvarenjem, a to što u vaginalnom razmazu nisu nadjeni eritrociti, vještak tumači okolnošću (na nivou razumne vjerojatnosti, koju prihvaća i ovaj drugostepeni sud) da u konkretnom slučaju nije došlo do dubljeg prodiranja spolovila u rodnicu - što je u skladu i s utvrdjenjem prvostepenog suda kada ne vjeruje oštećenici da je došlo do potpunog prodiranja spolnog organa optuženika u spolni organ oštećenice.

Kako je prvostepeni sud utvrdio sve odlučne činjenice to bi izvodjenje bilo kakvih daljnjih dokaza bilo suvišno.

Utvrdivši činjenično stanje na način kako to obrazlaže prvostepeni sud, isti nije ni pogrešno a ni nepotpuno utvrdio činjenično stanje, kako to ističe žalitelj u žalbi, a niti je uslijed toga došlo do povrede krivičnog zakona na štetu optuženika.

Isto tako, nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostepeni sud osudio opt. M. I. na prestrogu kaznu.

Prije svega, opt. M. I. je specijalni povratnik (pored toga što je osudjivan i za druga krivična djela i prekršajno kažnjavan), krivično djelo izvršeno je nad malodobnom osodohi, te i prema mišljenju ovog drugostepenog suda, kaznom zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i lo (deset) mjeseci ostvarit će se svi vidovi svrhe kažnjavanja iz čl. 33. KZ SFRJ, kako to pravilno ističe i prvostepeni sud. Izrečena kazna zatvora adekvatna je težini učinjenog krivičnog djela, stupnju krivične odgovornosti optuženika kao i karakteristikama njegove ličnosti (suprotno navodima žalitelja, iz socijalne anamneze - list br. 84 spisa - proizlazi da su nakon razvoda braka djeca povjerena majci) i sasvim je podobna da se njome ostvari svrha kažnjavanja kako u smislu individualne tako i u smislu specijalne prevencije kažnjavanja.

Kako razlozi žalbe nisu ostvareni, te kako ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 376. st. 1. i 2. ZKP, nisu nadjene ni bitne povrede odredaba krivičnog postupka niti povrede krivičnog zakona na štetu optuženika, odlučeno je kao u izreci na temelju čl. 384.

ZKP.

U Zagrebu, 6. lipnja 1991.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tomerlin Almer-Rajka, v.r. Mr. Horvatinović Ružica, v.r.