Revr-696/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 696/14-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužiteljice K. G. iz K., koju zastupa punomoćnica M. M., odvjetnica u T., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Kninu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1862/13-3 od 20. siječnja 2014. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kninu poslovni broj P-276/08 od 29. listopada 2012., u sjednici održanoj 11. studenoga 2014.,

r i j e š i o j e :

Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Kninu poslovni broj P-276/08 od 29. listopada 2012. utvrđeno je povlačenje tužbenog zahtjeva u iznosu 16.699,05 kn na ime razlike plaće u razdoblju od 11. studenoga 2004. do 30. studenog 2006. sa zateznom kamatom, (st. I. izreke), dok je u preostalom dijelu iz istog osnova, ali za razdoblje od 1. listopada 2006. do 31. prosinca 2007. tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan odbijen i to u iznosu 3.300,95 kn sa zateznom kamatom kao i zahtjev za naknadu parničnih troškova (st. II. izreke), te je naloženo tužiteljici u st. III. izreke naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu 18.750,00 kn (st. II. izreke).

Presudom Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1862/13-3 od 20. siječnja 2014. u st. I. izreke odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjska presuda u st. I. i III. izreke, te je odbijen zahtjev tužiteljice na naknadu žalbenog troška.

Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP). Predlaže da revizijski sud preinači pobijanu odluku na način da tužiteljici dosudi odbijajući dio tužbenog zahtjeva i dosudi parnični trošak.

Tuženica nije odgovorila na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (tzv. izvanredna revizija).

U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži slijedeća tri elementa: određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navede razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavke za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

U predmetnoj reviziji tužiteljica označava dva pravna pitanja zbog kojih podnosi reviziju:

- "je li u ovom slučaju sud (kako prvostupanjski tako i drugostupanjski) pogrešno primijenio odredbu čl. 76. st. 1. u svezi čl. 80. st. 1. i 2. Zakona o državnim službenicima budući je tužiteljica upravo raspolagala pisanom zapovjedi, te da li u konkretnom slučaju pisane zapovjedi zamjenjuju privremeno rješenje o rasporedu?.

- da li u konkretnom slučaju tužiteljica ima pravo na parnični trošak sukladno čl. 154. ZPP i čl. 158. ZPP koji je prouzročila isključivo tužena i to konkretno trošak zahtjeva za mirno rješenje spora, trošak tužbe, trošak svih ročišta zaključno s 13. veljače 2012. kojeg dana je tuženica izvijestila tužiteljici o dobrovoljnoj isplati za razdoblje od 3. svibnja 2004. do 30. studenog 2006.?"

U odnosu na prvo postavljeno pitanje nisu izloženi razlozi zbog kojih revidentica smatra da je naznačeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, pa revizijski sud nije u mogućnosti niti ocijeniti je li ispunjena pretpostavka za dopuštenost revizije u tom smislu.

Naime, valja reći da pravno pitanje i navođenje razloga zbog kojih revident smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni prema zakonskom uređenju instituta tzv. izvanredne revizije čine cjelinu. Dakle, samo pravno pitanje bez izlaganja razloga zbog kojih je ono prema mišljenju podnositelja revizije važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni nije dovoljno za dopuštenost revizije. Naprotiv, revidentica se u reviziji bavi razmatranjem utvrđenog činjeničnog stanja, a s tim u vezi i pogrešnom primjenom materijalnog prava, što ne predstavlja razlog za podnošenje revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP. Konačno, ukoliko se revidentica poziva na mogućnost različitog tumačenja određenih zakonskih odredaba, tada bi bilo potrebno navesti određeno o kojim odredbama bi bila riječ i kakva tumačenja bi mogla iz tih odredaba proizlaziti.

U odnosu na drugo postavljeno pravno pitanje revizija također nije dopuštena.

U ovom predmetu i u odnosu na drugo postavljeno pitanje nije ispunjena osnovna pretpostavka za dopuštenost revizije u smislu odredaba čl. 382. st. 2. i 3. ZPP (određeno postavljeno pravno pitanje). Naprotiv, postavljeno pitanje se svodi na obrazlaganje pogrešne primjene materijalnog prava, kod odlučivanja o troškovima parničnog postupka što ne predstavlja razlog za podnošenje revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

U takvoj situaciji kada se revizijom prigovara pogrešnoj primjeni materijalnog prava na konkretno utvrđeno činjenično stanje u tom sporu, tada se ne radi o takvom materijalnopravnom pitanju koje ima u vidu odredba čl. 382. st. 2. ZPP. Zbog toga, neovisno o činjenici da se revidentica poziva na odluku Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, Klauz protiv Hrvatske (zahtjev broj 28963/10) koja se temelji na drugačijim činjeničnim utvrđenjima i okolnostima konkretnog slučaja, revizija nije dopuštena jer istovremeno ne sadrži obje procesne pretpostavke iz čl. 382. st. 3. ZPP o kojima ovisi dopuštenost tzv. izvanredne revizije.

Slijedom navedenog revizija tuženice nije dopuštena pa je na temelju odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 11. studenoga 2014.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.