Rev-x-1148/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 1148/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, te Marine Paulić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. M. i B. G.-M., oboje iz Z., koje zastupa punomoćnik Ž. O., odvjetnik u Z., protiv tuženika N. G. iz P., koga zastupa punomoćnik D. L., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništavosti, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 2399/13-2 od 14. svibnja 2013., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2281/97-86 od 4. veljače 2011., u sjednici održanoj 29. siječnja 2014.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„I Utvrđuje se daje ništav ugovor o kupoprodaji zaključen dana 07.02.1996.g. između tužitelja M. V. i G. M. B. sa tuženikom G. N.

II Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zagrebu brisanje uknjižbe prava vlasništva tuženika G. N. na stambeno-poslovnom objektu u Z., sagrađenom na č.k.br. 4803/48, upisanom u z.k.ul. 10150 k.o. G. Z.,

III Tuženik je dužan naknaditi tužiteljima prouzročeni parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama na trošak koje teku od dana presuđenja pa do isplate."

Ujedno je naloženo tužiteljima da tuženiku naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 193.571,25 kn.

Presudom i rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena presuda suda prvog stupnja u dijelu odluke o glavnoj stvari i u odluci o troškovima postupka u iznosu od 169.831,25 kn. Ujedno je rješenjem suda drugog stupnja prihvaćena djelomično žalba tužitelja u dijelu kojim je zahtjev za naknadu troškova postupka prihvaćen i u daljnjem iznosu od 23.740,00 kn te je rješenje o troškovima postupka preinačeno na način da je zahtjev za naknadu troškova postupka u tom dijelu odbijen.

Protiv presude i rješenja suda drugog stupnja tužitelji su podnijeli reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da ovaj sud prihvati reviziju i preinači presudu suda drugog stupnja, odnosno da ukine tu presudu i predmet vrati tom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je utvrđenje ništavosti kupoprodajnog ugovora od 7. veljače 2006., sklopljenog između tužitelja kao prodavatelja i tuženika kao kupca, te uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, a koji zahtjev tužitelji temelje na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo

- da su tužitelji tijekom 1995. u dva navrata (u listopadu i 29. studenoga) od tuženika pozajmili ukupan iznos od 70.000,00 DEM;

- da su radi osiguranja navedenog potraživanja tuženika s njim sklopili 7. veljače 2006. kupoprodajni ugovor prema sadržaju kojeg tužitelji prodaju, a tuženik kupuje nekretnine upisane u z.k.ul. br. 10150 k.o. G. Z., u naravi stambeno-poslovni objekt sagrađen na kčbr. 4803/48 k.o. G. Z.;

- da im je prilikom potpisivanja opisanog ugovora tuženik rekao da nema namjeru uknjižiti ugovor u zemljišnim knjigama, već da će mu taj ugovor služiti isključivo kao sredstvo osiguranja njegovog potraživanja;

- da su se nedugo nakon potpisivanja ugovora neugodno iznenadili kada su, u namjeri da nekretninu opterete hipotekom, saznali da se tuženik uknjižio u zemljišne knjige.

Smatraju tužitelji, obzirom da stranke nisu imale volju sklopiti kupoprodajni ugovor, da je ugovor prividan i kao takav ništav.

Nakon provedenog postupka, sud prvog stupnja je zaključio da se na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću zaključiti o postojanju činjenica na kojima tužitelji temelje tužbeni zahtjev, te je o njima, na temelju odredbe čl.221.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 57/11- dalje: ZPP), odlučio na temelju pravila o teretu dokazivanja. Zaključak o nedokazanosti činjenica na kojima tužitelji temelje tužbeni zahtjev prihvatio je i drugostupanjski sud. Tužitelji postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka temelje na tvrdnji o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP počinjene pred oba nižestupanjska suda te o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354. st. 1. u vezi čl. 7., 8., 219. i 221. ZPP počinjene pred drugostupanjskim sudom.

Suprotno tvrdnji revidenata nižestupanjske presude imaju dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji ne proturječe sami sebi ni izreci presude, nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati i stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Prvostupanjski sud je nakon opsežne interpretacije iskaza svjedoka, suprotno tvrdnji revidenta, dao razloge o ocjeni izvedenih dokaza, koja ocjena je izvedena sasvim u skladu s odredbom čl. 8. ZPP. Stoga nije drugostupanjski sud, ne prihvativši žalbene navode tuženika o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 7. i 8. ZPP, i sam počinio navedenu povredu.

Pravilno je prvostupanjski sud primijenivši odredbu čl. 221.a ZPP zaključio, da se na temelju raspoloživih dokaza ne može sa sigurnošću zaključiti da stranke nisu imale namjeru izvršiti kupoprodajni ugovor od 7. veljače 1996. te da ugovor ne predstavlja njihovu pravu volju. Nije stoga ni drugostupanjski sud, time što nije našao postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 221.a ZPP i što je nije posljedično tome nije sankcionirao, i sam počinio navedenu povredu, kako to neosnovano smatraju revidenti.

Prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP protiv drugostupanjske presude protiv koje se može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP revizija se može podnijeti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim ako se povreda odnosi na stvarnu i mjesnu nadležnost (čl. 354. st. 2. toč. 3.), ako je prvostupanjski sud protivno odredbama ZPP donio presudu bez održavanja rasprave (čl. 354. st. 2. toč. 5. ZPP) ili ako je odlučeno u zahtjevu o kojem već teče parnica (čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP); zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP ako je povreda učinjena pred drugostupanjskim sudom, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Budući da se slijedom navedenog revizija ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, to revizijski razlozi kojima tuženik dajući svoju ocjenu izvedenih dokaza osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao nedopušteni nisu razmatrani.

Prema odredbi čl. 386. ZPP stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir. Postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava ni u pogledu odluke o glavnoj stvari ni u pogledu odluke o troškovima postupka revidenti posebno ne obrazlažu, pa taj revizijski razlog nije uzet u obzir.

Slijedom iznesenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je reviziju na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 29. siječnja 2014.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v. r.