Supreme Court dismisses appeal for termination of fixed-term employment contract due to expiration of term.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a final judgment terminating the employment relationship. The appellant argued for reinstatement and back pay, claiming the fixed-term contract should have been indefinite due to ongoing work needs. The court found the lower courts correctly applied the law, ruling that the termination was declaratory of the contract's natural expiration rather than a wrongful dismissal.
Legislator headnote
AI generatedZakon o radu čl. 10. st. 4.; Zakon o parničnom postupku čl. 354. st. 2. toč. 10.; Zakon o parničnom postupku čl. 386.; Zakon o parničnom postupku čl. 393.: A fixed-term employment contract terminates automatically upon expiration of the agreed period; a declaratory ruling confirming this termination does not constitute a wrongful dismissal, and an appeal based on procedural error is inadmissible if no such error exists.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr-480/02-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza, kao predsjednika vijeća, te mr. Jasne Brežanski, Ivana Mikšića, Katarine Buljan i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. M. iz S., zastupanog po punomoćniku I. T., odvjetniku u S., protiv tuženika K. " d.d. S., radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu, broj: Gž-4011/01 od 15. veljače 2002. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, broj: IV P-1127/00 od 02. listopada 2001. godine, u sjednici održanoj 29. listopada 2002. godine,
p r e s u d i o je:
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom Županijskog suda u Splitu, broj: Gž-4011/01 od 15. veljače 2002. godine potvrđena je presuda Općinskog suda u Splitu, broj: IV P-1127/00 od 02. listopada 2001. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja upravljen na poništenje otkaza radnog odnosa tužitelju od 22. ožujka 1996. godine, njegovo vraćanje na rad na radno mjesto električara i isplatu mu naknade plaće za razdoblje od ožujka 1996. do listopada 1999. godine.
Protiv drugostupanjske pravomoćne presude tužitelj je izjavio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njeno preinačenje prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, podredno ukidanje obje nižestupanjske presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Tuženik nije odgovorio na reviziju, niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.
Revizija nije osnovana.
Osim paušalnog pozivanja na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj u reviziji konkretno ne upire u čemu bi se sastojala ta povreda, a kako pak ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) na koju temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, zaključiti je da pobijana presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka.
U ovom postupku tužitelj je zatražio poništenje otkaza radnog mu odnosa od 22. ožujka 1996. godine, njegovo vraćanje na rad i isplatu mu naknade plaće za razdoblje ožujak 1996. – listopad 1999. godine, ocjenjujući da je odluka o otkazu nezakonita. Tužitelj naime smatra da je kod tuženika stalno postojala potreba za radom na poslovima na koje je on bio raspoređen, zbog čega se ima smatrati da je on zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme, odnosno kako za tim poslovima nije prestala potreba kod tuženika, da je otkaz neosnovan.
Obzirom na utvrđenje nižestupanjskih sudova:
- da je ugovorom o radu na određeno vrijeme sklopljenog među strankama 12. siječnja 1996. godine tužitelj bio zaposlen kod tuženika na određeno vrijeme, a koje vrijeme
- da je bilo opisno određeno: do završetka privremenog povećanja poslova, te
- da je obaviješću od 14. ožujka 1996. godine tuženik utvrdio prestanak radnog odnosa na određeno vrijeme tužitelju, jer
- da je zbog završetka poslova prestala potreba za radom tužitelja
pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev tužitelja ispravno zaključivši da je tužitelju radni odnos kod tuženika prestao protekom vremena na koji je tužitelj bio zasnovao radni odnos kod tuženika na određeno vrijeme (a koje vrijeme je ugovorom bilo opisno određeno: dok traje povećani obim poslova!), dakle u smislu odredbe čl. 10. st. 4. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 38/95, 54/95, 65/95 i 17/01 – dalje: ZR).
Stoga je pravilno ocjenjeno da odluka kojom se utvrđuje prestanak radnog odnosa nije predstavljala otkaz ugovora o radu, već se samo radi o deklaratornoj odluci kojom se utvrđuje prestanak radnog odnosa koji prestanak je nastupio protekom roka predviđenog ugovorom o radu na određeno vrijeme.
Sve i da u vrijeme sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme su postojale pretpostavke za sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme, nije bilo mogućnosti prerastanja radnog odnosa na određeno u radni odnos na neodređeno vrijeme. Takav eventualni propust u postupanju tuženika može imati samo značaj prekršajne odgovornosti tuženika. Odnosno ukoliko bi se i prihvatila ocjena tužitelja da bi ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme suprotno odredbama ZR-a bio ništav, ne bi mogao rezultirati prerastanjem rada tužitelja na neodređeno vrijeme. Naime, rad tužitelja, a bez valjanog ugovora o radu predstavljao bi faktični rad bez zasnivanja radnog odnosa, koji može svaka od stranaka raskinuti u svakom trenutku.
Kako je dakle materijalno pravo pravilno primijenjeno, reviziju je trebalo odbiti, te odlučiti kao u izreci, sve temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a.
U Zagrebu, 29. listopada 2002. godine
Predsjednik vijeća:
Stanko Hautz, v.r.