Legislator Case Law & Legislation
Gž-4633/2013-2 AI generated

Gž-4633/2013-2 · Županijski sud u Varaždinu

Case Number Gž-4633/2013-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Damiru Roniću kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja Crtorad d.o.o. Varaždin, kojeg zastupa punomoćnica Marija Martinez Ostroški, odvjetnica u Varaždinu, protiv tuženika JE iz [adresa], kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Brlečić & partneri iz Varaždina, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika, protiv presude Općinskog suda u Varaždinu Stalna služba u Ivancu od 20. lipnja 2013. godine broj Povrv-1454/12-10, dana 22. studenoga 2013. godine,

Legislator headnote

AI generated

Gž-4633/2013-2 · Županijski sud u Varaždinu: Obje stranke u svojim žalbama iznose žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka ali u svojim žalbama ne navode razloge odnosno uopćeno iznose zakonsku definiciju iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Zbog toga je ovaj sud prvostupanjsku presudu ispitivao samo u odnosu na one bitne povrede postupka na čije postojanje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. Ispitujući prvostupanjsku presudu na taj način ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od takvih bitnih povreda tako da prvostupanjska presuda nije opterećena bitnom povredom.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text



Gž-4633/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Damiru Roniću kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja Crtorad d.o.o. Varaždin, kojeg zastupa punomoćnica Marija Martinez Ostroški, odvjetnica u Varaždinu, protiv tuženika JE iz [adresa], kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Brlečić & partneri iz Varaždina, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika, protiv presude Općinskog suda u Varaždinu Stalna služba u Ivancu od 20. lipnja 2013. godine broj Povrv-1454/12-10, dana 22. studenoga 2013. godine,

p r e s u d i o j e

Žalba tužitelja u cijelosti se uvažava dok se žalba tuženika odbija kao neosnovana te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Varaždinu Stalna služba u Ivancu od 20. lipnja 2013. godine broj Povrv-1454/12-10:

- potvrđuje u dijelu u kojem je platni nalog održan na snazi za iznos troškova ovršnog postupka od 412,50 kn (točka II izreke)

- preinačuje u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja (točka I izreke) kao i u odluci o parničnom trošku (točka III izreke) te se u tom dijelu sudi:

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnike Koraljke Mađarić, poslovni broj: Ovrv-1605/2012. od dana16. 10. 2012. godine u dijelu kojim je naloženo tuženiku JE iz [adresa], u roku od 8 dana platiti tužitelju CRTORAD d.o.o. Varaždin, Varaždinska ulica, odvojak III, ukupne iznose od:

- 100,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamata od 10. 05. 2012. g. do isplate i to po stopi od 12% godišnje pa do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za 5 postotnih poena

- troškove ovršnog postupka poslovni broj: Ovrv-1605/2012. u iznosu od 37,50 kuna određene rješenjem o ovrsi zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 12% godišnje, tekućim od dana 16. 10. 2012. godine kao dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana.

Gž-4633/13-2

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 725,00 kn u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da se održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi za iznos od 100,00 kn sa zateznom kamatom od 10. svibnja 2012. godine do isplate te na ime troškova ovršnog postupka u iznosu od 37,50 kn. Također održan je na snazi platni nalog u rješenju o ovrsi javnog bilježnika za iznos troškova ovršnog postupka od 412,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 16. listopada 2012. godine. Nadalje, naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 740,20 kn.

Protiv ove presude u zakonskom roku žali se tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže da drugostupanjski sud njegovu žalbu uvaži, pobijanu presudu preinači i u cijelosti udovolji tužbenom zahtjevu.

Protiv prvostupanjske presude žali se i tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka i predlaže da drugostupanjski sud njegovu žalbu uvaži, pobijanu presudu preinači i platni nalog ukine u cijelosti.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Žalba tužitelja je u cijelosti osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

Obje stranke u svojim žalbama iznose žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka ali u svojim žalbama ne navode razloge odnosno uopćeno iznose zakonsku definiciju iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Zbog toga je ovaj sud prvostupanjsku presudu ispitivao samo u odnosu na one bitne povrede postupka na čije postojanje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. Ispitujući prvostupanjsku presudu na taj način ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od takvih bitnih povreda tako da prvostupanjska presuda nije opterećena bitnom povredom.

Na žalbu tužitelja:

Po ocjeni ovoga suda u pravu je tužitelj kada smatra da na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud nije pravilno primijenio materijalno pravo kada je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika. Prvostupanjski sud je naime utvrdio da tuženik nije u obvezi platiti iznos iz platnog naloga iz razloga što u trenutku kada je vozilo koje se vodilo kao njegovo vlasništvo u evidenciji MUP-a bilo parkirano na mjestu na kojem je naplatu parkiranja obavljao tužitelj, on nije bio vlasnik tog vozila jer je prije toga zaključio ugovor o prodaji tog vozila sa BE i predao mu ga je u posjed zbog čega je upravo BE bio vlasnik vozila i tuženik zbog toga nije dužan platiti iznos iz platnog naloga. Na ovako utvrđeno činjenično stanje koje ne može biti predmetom odlučivanja po drugostupanjskom sudu, ovaj sud međutim ne može prihvatiti primjenu materijalnog prava. Naime, iz Odluke o organizaciji i načinu parkiranja koja Odluka je objavljena u Službenom Vjesniku Grada Varaždina br. 10/09, proizlazi u čl. 10. da se korisnikom javnog parkirališta s naplatom koji podliježe plaćanju dnevne karte smatra vlasnik vozila koji je evidentiran u odgovarajućim evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova prema registarskoj oznaci vozila a za vozila koja nisu evidentirana vlasnik vozila utvrđuje se

Gž-4633/13-2

na drugi prihvatljiv način. Odluka o organizaciji i načinu naplate parkiranja predstavlja opće uvjete ugovora a to su prema čl. 295. Zakona o obveznim odnosima ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani bilo da su sadržani u formalnom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva. Prema stavku 4. istog zakonskog propisa opći uvjeti ugovora moraju se objaviti na uobičajeni način a prema stavku 5. obavezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora.

Objavom ovih općih uvjeta u vidu Odluke o organizaciji i načinu naplate parkiranja, koja je objavljena u Službenom Vjesniku Grada Varaždina, ti opći uvjeti ugovora o naplati i korištenju parkiranja su po ocjeni ovoga suda objavljeni na uobičajeni način i bili su poznati ili su morali biti poznati svim osobama koje su koristile usluge parkiranja. Takav stav izrazio je Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci od 10. prosinca 2008. godine broj U-II/355/2007 a koji stav je obvezatan za sve građane ove države pa tako i za ovaj sud. Dakle, prema općim uvjetima ugovora koji su sadržani u Odluci o organizaciji i načinu naplate parkiranja pod korisnikom javnog parkirališta smatra se vlasnik vozila koji je evidentiran u odgovarajućim evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova.

Dakle, kada se na taj način smatra da je korisnik javnog parkirališta ona osoba koja se u evidencijama MUP-a vodi kao vlasnik vozila, tada je on i obveznik plaćanja naknade za parkiranje bez obzira da li je prije toga automobil koji je zatečen na parkiralištu bez parkirne karte prije toga prodao trećoj osobi. Tuženik je u tom slučaju po ocjeni ovoga suda ovlašten samo od osobe kojoj je prije toga prodao taj automobil ali tu prodaju nije registrirao u evidencijama MUP-a regresirati onaj iznos koji je umjesto njega platio zbog toga što je ta osoba bez plaćanja parkirne karte parkirala automobil na mjesto na kojem tužitelj ima pravo naplate parkiranja.

Zbog toga po ocjeni ovoga suda nije pravilan stav prvostupanjskog suda da tuženik nije u obvezi platiti naknadu za parkiranje jer je on prije toga prodao svoje vozilo ali ga nije odjavio niti je tu prodaju registrirao u evidencijama MUP-a tako da je on i dalje u tim evidencijama bio upisan kao vlasnik vozila. Zbog ovakvog pogrešnog pravnog stava na činjenično stanje koje je pravilno utvrđeno prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo zbog čega je ovaj sud uvažio žalbu tužitelja i temeljem odredbe čl. 373. toč.

3. ZPP-a preinačio prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu tako da je platni nalog održao na snazi i za iznos od 100,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom i za troškove ovršnog postupka u iznosu od 37,50 kn.

Kako je time tužitelj u cijelosti uspio u ovoj parnici valjalo je preinačiti odluku o parničnom trošku i tužitelju dosuditi parnični trošak u iznosu do 725,00 kn i to iznos od 625,00 kn kao nagradu za rad odvjetnika prema odredbi Tbr. 7. toč. 8. Odvjetničke tarife te sudsku pristojbu na presudu od 100,00 kn a sve to temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

Na žalbu tuženika:

Žalba tuženika po ocjeni ovoga suda nije osnovana jer je prvostupanjski sud pravilno održao platni nalog na snazi za troškove ovršnog postupka u iznosu od 412,50 kn kraj činjenice da je ovom presudom u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev tužitelja zbog čega se žalba tuženika iz tog razloga ukazuje potpuno neosnovano. Iako prvostupanjski sud i po ocjeni ovoga suda nije mogao održati platni nalog za troškove ovršnog postupka ukoliko je taj platni nalog u cijelosti ukinuo, kako to osnovano ukazuje tuženik u svojoj žalbi, s obzirom da je žalba tužitelja u cijelosti uvažena i platni nalog u cijelosti održan na snazi unatoč tome što su navodi žalbe tuženika osnovani, ovu žalbu nije bilo moguće uvažiti zbog toga što je žalbom

Gž-4633/13-2

tužitelja preinačena prvostupanjska presuda na način da je tuženik u cijelosti izgubio ovu parnicu, zbog čega je i dio platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u odnosu na troškove ovršnog postupka u iznosu od 412,50 kn osnovan pa ga je trebalo održati na snazi.

Radi naprijed navedenog valjalo je žalbu tuženika kao neosnovanu odbiti a prvostupanjsku presudu djelomično potvrditi a u preostalom dijelu preinačiti temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a kao i preinačiti odluku o troškovima postupka.

Radi naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Koprivnici, 22. studenoga 2013. godine

S U D A C

Damir Ronić

OPĆINSKOM SUDU

U VARAŽDINU

Stalna služba u Ivancu

Vraća se spis sa četiri primjerka

odluke suda drugog stupnja.