Revt-201/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revt 201/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Matasić-Špoljarić predsjednice vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika I. G. d.d. Z., zastupanog po punomoćniku M. Lj., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Lj. & P. iz Z., protiv tuženika-protutužitelja H. d.o.o. Z., zastupanog po punomoćniku A. Ž., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ž. i p. iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja-protutuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6493/07-6 od 5. listopada 2011., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj P-456/05-57 od 5. lipnja 2007., u sjednici održanoj 3. listopada 2012.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e:

1. Revizija tužitelja protiv drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda glede odbijenog zahtjeva tužitelja odbija se kao neosnovana.

2. Revizija tužitelja protiv drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda glede usvojenog protutužbenog zahtjeva tuženika kao protutužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6493/07-6 od 5. listopada 2011. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj P-456/05-57 od 5. lipnja 2007. kojom je odbijen zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži isplatiti mu iznos 1.608.534,60 kn s pripadajućom zateznom kamatom, te je djelomično prihvaćen protutužbeni zahtjev tuženika kao protutužitelja i naloženo tužitelju kao protutuženiku isplatiti tuženiku kao protutužitelju iznos 23.697,50 kn sa zateznom kamatom počev od 11. veljače 2005. do isplate, dok je za daljnjih 19.848,00 kn protutužbeni zahtjev tuženika kao protutužitelja odbijen, te je ujedno tužitelju naloženo isplatiti tuženiku iznos 103.894,58 kn na ime parničnog troška. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 385. Zakona o parničnom postupku predloživši ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik je odgovorio na reviziju tužitelja predloživši njezino odbijanje.

Revizija je djelomično nedopuštena, a djelomično neosnovana.

Prema odredbi čl. 497.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP), koji se primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 57/11 – dalje: ZID ZPP) revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. toga Zakona u postupku pred trgovačkim sudovima nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne drugostupanjske presude ne prelazi 500.000,00 kn.

Obzirom na iznos usvojenog protutužbenog zahtjeva (23.697,50 kn), a koji ujedno u smislu odredbe čl. 40. st. 1. ZPP-a označava vrijednost predmeta tog dijela pobijane presude, proizlazi da u tom dijelu revizija tužitelja nije dopuštena, zbog čega ju je u tom dijelu trebalo odbaciti, sve na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a.

Naprotiv u odnosu na odbijeni tužbeni zahtjev tužitelja, a obzirom na vrijednost predmeta istog, revizija je dopuštena.

Postupajući prema odredbi čl. 392. a) st. 1. ZPP/11, a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 36. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tužitelja ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Nižestupanjski sudovi odbili su zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa, između ostalog polazeći od odredbe čl. 219. i čl. 221. a) ZPP-a i pravila o teretu dokazivanja, ocjenjujući da tužitelj nije dokazao osnovanost svojeg zahtjeva glede navodno izvedenih radova čiju naknadu potražuje.

Osporavajući pravilnost pobijane presude tužitelj sada u reviziji upire na odredbu čl. 298. ZPP-a, smatrajući da je sud u smislu te odredbe i u smislu načela otvorenog pravosuđenja trebao upozoriti tužitelja na njegovo viđenje spora i pozvati ga na označavanje tj. dopunu dokaznih sredstava, a u kojem propuštanju suda vidi bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 298. ZPP-a.

Prema odredbi čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP-a protiv drugostupanjske presude protiv koje se može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP-a (a to je ovaj slučaj) revizija se može podnijeti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a koja je učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom.

Relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 298. ZPP-a, a na koju revident određeno ukazuje u reviziji, drugostupanjski sud i nije mogao počiniti obzirom da je o žalbi tužitelja odlučeno u sjednici vijeća, bez provođenja rasprave. Stoga je potpuno izvjesno da drugostupanjski sud nije mogao počiniti ovu relativno bitnu povredu, a na koju se ukazuje u reviziji, zbog čega je takav revizijski razlog neosnovan. S druge pak strane tužitelj u žalbi na prvostupanjsku presudu nije u tom pravcu isticao prigovore, pa se o istima drugostupanjski sud i nije mogao osvrtati u svojoj odluci.

No, vezano uz revizijske navode tužitelja te od strane nižestupanjskih sudova primijenjeno pravilo o teretu dokazivanja treba reći da je još odredbom čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 117/03) novelirana odredba čl. 7. ZPP-a tako da je napušteno dotadašnje načelo tzv. materijalne istine i uvedeno načelo tzv. stranačke istine, čime je mogućnost da sud i bez prijedloga stranaka „pronalazi“ i provodi dokaze, a sve u cilju utvrđivanja stvarnog činjeničnog stanja prestala. Sada je ta obveza isključivo na strankama, pri čemu sud više nema aktivnu ulogu u pronalaženju relevantnih dokaza, a logična posljedica toga jest i navedeno pravilo o teretu dokazivanja koje se ima primijeniti ukoliko stranka u postupku ne uspije dokazati, a na temelju predloženih i provedenih dokaza, osnovanost tužbenog zahtjeva.

Revizijski pak navodi tužitelja, a kojima se prigovara pravilnosti ocjene provedenih dokaza sadržajno su prigovori činjenične naravi, a o čemu međutim u revizijskoj fazi postupka kao što je ovaj nije dopušteno raspravljati, sve u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a, zbog čega se ovaj sud na iste i nema potrebe dodatno osvrtati.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude, sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 3. listopada 2012.

Predsjednica vijeća:

Gordana Matasić-Špoljarić, v.r.