Appeal against costs ruling dismissed as appeal against main judgment would not be allowed due to low value.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal as inadmissible, ruling that it could not be filed against the costs decision alone. The defendant argued for review of the costs allocation, but the court found that an appeal against the main judgment would not be permitted because the disputed amount of 13 dinars fell below the 800,000 dinar threshold. Consequently, the court applied the specific provision regarding appeals against costs, which requires the underlying appeal to be admissible, leading to the rejection of the request.
Legislator headnote
AI generatedArticle 400 of the Civil Procedure Act; Article 4 of the Law on Amendments and Supplements to the Civil Procedure Act: An appeal against a ruling on costs is admissible only if an appeal against the main judgment would be admissible, which requires the value of the disputed portion to exceed 800,000 dinars.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2349/1990-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Gordane Gasparini, Vladimira Drakulića i Vesne Milošević, kao članova vijeća u gradjansko- pravnoj stvari tužitelja M. J. iz B. B., zastupan po M. B., odvjetniku iz I. G., protiv tuženika C. I. iz G. O., zastupan po V. A., odvjetniku iz D. S., radi plateža, rješavajući reviziju tuženog protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 29. V. 1990. br. Gž-3396/90, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Ivanić Gradu, od 21. II. 1990. br. P 270/89, u sjednici održanoj dana 26. veljače 1991.,
r i j e š i o j e:
Revizija tuženog odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Tuženi revizijom osporava samo odluku drugostepenog suda o parničnim troškovima a kako se odluka o trošku u presudi smatra rješenjem (st. 5. čl. 129. ZPP), o dopustivosti revizije protiv odluke o trošku (rješenje o trošku) treba odlučiti primjenom odredbe čl. 400. ZPP.
Prema odredbi čl. 400. st. 2. ZPP revizija protiv rješenja dopuštena je samo pod uvjetom ako bi revizija bila dopuštena i protiv odluke o glavnoj stvari.
U ovom predmetu revizija u odnosu na odluku o glavnoj stvari ne bi bila dopuštena jer je tuženom naloženo da tužitelju plati 13 dinara a ostali dio tužbenog zahtjeva je odbijen.
Prema tome tuženi bi imao pravnog interesa da u odnosu na odluku o glavnoj stvari pobija samo taj dosudjujući dio presude.
Prema odredbi čl. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Sl. list SFRJ" br. 74/87) koja se odredba primjenjuje na ocjenu dopustivosti revizije protiv drugostepene presude u ovom predmetu, revizija nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostepene presude ne prelazi iznos od 800.000 prijašnjih dinara (80 konvertibilnih dinara).
U ovom predmetu ta vrijednost iznosi 130.000 prijašnjih dinara (13 konvertibilnih dinara), pa prema tome revizija nije dopuštena i zato je temeljem odredbe čl. 389. st. 2. i čl. 392. Zakona o parničnom postupku odbačena.
U Zagrebu, 26. veljače 1991.
Predsjednik vijeća:
Veseljko Šeparović, v. r.