Rev-x-79/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 79/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Potočnjak- Radej predsjednice vijeća, Ivana Mikšića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Š. iz T. K., zastupanog po K. Š., odvjetnici u Z., protiv tuženika N. M. iz R. S., N. S., zastupane po Ž. M., odvjetnici iz Odvjetničkog društva Š. i p. iz Z., L. J. iz O., zastupane po D. J. iz O., M. K. iz Z., S. K. iz M., zastupanog po tuženiku M. K. i Lj. M. iz R. S., N. S., zastupane također po tuženiku M. K., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj 20 Gž-1983/08 od 21. rujna 2010., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-320/00 od 1. travnja 2008., u sjednici održanoj 30. studenog 2011.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj D. Š. pok. A. nasljeđivanjem svoga oca pok. A. Š. stekao vlasništvo nekretnine katastarske oznake čest. zem. 3204 k.o. T., u naravi kuća površine 42 , zgrada površine 4 m i dvorište površine 241 m i to za 1/6 dijela, što su svi tuženici kao m

pravni slijednici zajedničkog prednika pok. A. Š. dužni priznati, a N. M. koja je uknjižena na toj nekretnini za cijelo još i trpjeti da se temeljem ove presude tužitelj uknjiži za 1/6 dijela na označenoj nekretnini.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da u ostavinsku imovinu ostaviteljice A. Š. ulazi čest. zem. 3204 k.o. T. za 3/6 dijela, a ostatak ne predstavlja ostavinsku imovinu ostaviteljice.“

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Ne proizvode pravne učinke ugovor o doživotnom uzdržavanju od 08. prosinca 1988. godine i aneks tom ugovoru od 07. lipnja 1989. godine kojega su u svojstvu primatelja uzdržavanja potpisale pok. A. Š. i pok. D. Š. s jedne strane i u svojstvu davatelja uzdržavanja prvotuženica N. M. s druge strane za udio 1/6 dijela koji udio je u vlasništvu tužitelja D. Š. pok. A..“

IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Raskida se ugovor o doživotnom uzdržavanju od 08. prosinca 1988. godine i aneks tom ugovoru od 07. lipnja 1989. godine kojega su u svojstvu primatelja uzdržavanja potpisali pok. A. Š. i D. Š. s jedne strane i u svojstvu davatelja uzdržavanja prvotuženica N. M. s druge strane.“

Presudom i rješenjem suda drugog stupnja suđeno je:

„1. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja D. Š. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-320/00 od 1. travnja 2008. godine u dijelu pod toč. II., III. i IV. izreke.

2. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice pod 2) L. J. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-320/00 od 1. travnja 2008. godine u dijelu pod toč. III. i IV. izreke.

3. Preinačuje se ista prvostupanjska presuda poslovni broj P-320/00 od 1. travnja 2008. godine u dijelu pod toč. I. izreke na način da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja D. Š. koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj D. Š. pok. A. nasljeđivanjem svoga oca pok. A. Š. stekao vlasništvo nekretnine katastarske oznake čest. zem. 3204 k.o. T., u naravi kuća površine 42 m , zgrada površine 4 m i dvorište površine 241 m i to za 1/6 dijela, što su svi tuženici kao pravni sljednici zajedničkog prednika pok. A. Š. dužni priznati, a tuženica pod 1) N. M. koja je uknjižena na toj nekretnini za cijelo još i trpjeti da se temeljem ove presude tužitelj uknjiži za 1/6 dijela na označenoj nekretnini.“

i riješeno je:

„Uvažava se žalba tuženice pod 1) N. M., preinačuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-320/00 od 1. travanja 2008. godine u dijelu pod toč. II. izreke tako da se nalaže tužitelju da tuženici pod 1) naknadi parnični trošak u visini od 11.413,30 kn u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženice pod 1) za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.“

Protiv navedene drugostupanjske presude i rješenja tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP), a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizija bude prihvaćena i pobijana presuda preinačena na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev tužitelja.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u granicama revizijskih razloga zbog kojih je izjavljena revizija, a pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, ovaj sud je utvrdio da revizijski razlozi ne postoje.

Predmet ovog spora su kumulirani tužbeni zahtjevi i to zahtjev za utvrđenje da je tužitelj nasljeđivanjem iza svoga oca pok. A. Š., stekao suvlasništvo nekretnina zemljišna čestica 3204 k.o. T., u naravi kuća površine 42 m , zgrada površine 4 m i dvorište površine 240 m u dijelu od 1/6 i da su tuženici kao sljednici zajedničkog prednika stranaka pok. A. Š. dužni to priznati i trpjeti da se suvlasništvo tužitelja upiše u zemljišnim knjigama, zahtjev za utvrđenje da ugovor o doživotnom uzdržavanju od 8. prosinca 1998. i aneks tom ugovoru od 7. lipnja 1989., sklopljen između sada pok. A. Š. kao primatelja uzdržavanja i tuženice N. M. kao davateljice uzdržavanja, ne proizvodi pravne učinke „za udio 1/6 dijela koji udio je u vlasništvu tužitelja“ i eventualni zahtjev za raskid tog ugovora o doživotnom uzdržavanju.

Odlučujući o zahtjevu za utvrđenje da je tužitelj nasljeđivanjem iza svoga oca A. Š. stekao suvlasnički dio predmetne nekretnine od 1/6 i za uknjižbu tog tužiteljevog prava u zemljišnim knjigama prvostupanjski sud je utvrdio da su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju istoga suda broj O-494/68 od 18. prosinca 1969. donijetim u ostavinskom predmetu iza pok. A. Š. umrlog ... srpnja 1968. utvrđena njegova ostavinska imovina prema posjedovnom listu broj 65 k.o. T. budući da za tu katastarsku općinu tada nije bilo zemljišne knjige, da su njegovim nasljednicima proglašeni supruga A. Š. za 3/6 dijela, te djeca M. K., D. Š. (tužitelj) i D. Š., svaki za 1/6 dijela, da u rješenju o nasljeđivanju nije navedena sporna čestica 3204 k.o. T. jer je riječ o čestici nove izmjere koja je prema staroj izmjeri bila u naravi more, ali da se učinak rješenja o nasljeđivanju proteže i na tu česticu jer je tužitelj tvrdio da 2/3 nadograđene kuće koja se nalazi na toj čestici ne spada u ostavinu, pa je zbog toga upućen na parnicu koju nije pokrenuo, da se u postupku osnivanja zemljišnih knjiga za k.o. T. 1988. kao vlasnik sporne nekretnine upisala A. Š..

Suprotno tvrdnji tuženice N. M. da je između nasljednika A. Š. – tužitelja te njegove majke A. i sestre D. izvršena dioba nasljedničke zajednice na način da su svakom od njih pripale određene nekretnine upisane u posjedovnim listovima broj 96, 97 i 98 k.o. T., prvostupanjski sud je zaključio da dioba nije izvršena te je slijedom tog činjeničnog utvrđenja navedeni tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim.

Preinačivši prvostupanjsku presudu u tom dijelu na način da se taj zahtjev odbija kao neosnovan, drugostupanjski sud je na temelju zapisnika sastavljenog u postupku osnivanja zemljišnih knjiga za k.o. T., i to posebno zapisnika broj 104 na kojem je tužitelj izjavio da su se on, sestra D. i majka D. nakon smrti oca, a po rješenju o nasljeđivanju broj O-494/68 između sebe podijelili na način da je svaki od njih dobio u posjed nekretnine koje su upisane u posjedovnim listovima broj 96, 97 i 98, i činjenica da je temeljem tog zapisnika tužitelj upisan u zemljišnim knjigama kao samovlasnik zemljišnih čestica iz posjedovnog lista 97, dok je A. Š. upisana kao vlasnica nekretnina iz posjedovnog lista 96 i 98, među kojima je i sporna čestica, kao i činjenice da su majka tužitelja i sestra D. živjele u spornoj kući te gornji kat kuće iznajmivale turistima, a tužitelj je u posjedu zemljišne čestice 3203 k.o. T. koja u naravi predstavlja kuću naslonjenu na spornu kuću, zaključio da je sporna dioba izvršena, te je sukladno tome djelomično preinačio prvostupanjsku presudu i navedeni zahtjev odbio kao neosnovan.

Zahtjev za utvrđenje da sporni ugovor o doživotnom uzdržavanju ne proizvodi pravne učinke u odnosu na 1/6 dijela sporne nekretnine tužitelj temelji na tvrdnji da je primateljica uzdržavanja D. Š. bila nesposobna za rasuđivanje, što bi imalo za posljedicu ništavost ugovora, kao i tvrdnju, koju ponavlja i sada u reviziji, da s obzirom na pravo da nitko ne može steći više prava nego ga ima, prednica tuženice N. M. nije bila ovlaštena sklopiti ugovor o doživotnom uzdržavanju u odnosu na cijelu spornu česticu.

Utvrdivši da je u vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju primateljica uzdržavanja D. Š. bila sposobna za rasuđivanje, nižestupanjski sudovi su zaključili da ugovor nije ništav i slijedom toga su zahtjev za utvrđenje da ugovor ne proizvodi pravne učinke za 1/6 dijela sporne nekretnine ocijenili neosnovanim.

Odlučujući o zahtjevu za raskid spornog ugovora o doživotnom uzdržavanju, koji se temelji na tvrdnji tužitelja da prvotuženica N. M. nije ispunjavala ugovorne obveze jer da je uzdržavanje pružala drugotuženica L. J., sudovi su utvrdili da je tuženica L. J. pomagala prvotuženici u ispunjavanju njezine ugovorne obveze davanja uzdržavanja u skladu s dogovorom ugovornih strana i drugotuženice i da stoga nema mjesta raskidu ugovora, te su ocijenili neosnovanim i taj zahtjev, kao i zahtjev da u ostavinsku imovinu ostaviteljice A. Š. ulazi 3/6 dijela sporne nekretnine koji je ugovorom o doživotnom uzdržavanju A. Š. ostavila u nasljedstvo prvotuženici N. M..

Obrazlažući postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, tužitelj u reviziji neosnovano ističe da utvrđenje drugostupanjskog suda da je između tužitelja te njegove majke A. Š. i sestre D. Š. izvršena dioba suvlasničke zajednice nekretnina u suprotnosti s izvedenim dokazima, te da je ta bitna povreda počinjena i u odnosu na utvrđenje sudova da je u vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju D. Š. bila sposobna za rasuđivanje i da je prvotuženica N. M. izvršavala svoje ugovorne obveze davanja uzdržavanja.

Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži određene i jasne razloge o navedenim odlučnim činjenicama te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

Revizijskim navodima tužitelj u biti osporava pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja koja ne može biti predmet revizijskog ispitivanja jer se s obzirom na odredbu čl. 385. ZPP revizija ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Na temelju naprijed navedenog činjeničnog stanja koje je odlučujuće o zahtjevu za utvrđenje da je tužitelj nasljeđivanjem iza oca A. Š. stekao vlasništvo predmetne nekretnine u dijelu od 1/6, drugostupanjski sud utvrdio primjenom odredbe čl. 373.a ZPP, dok je u odnosu na ostale zahtjeve ocijenio pravilnim utvrđenje prvostupanjskog suda, drugostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je sve zahtjeve tužitelja ocijenio neosnovanim.

Ovaj sud prihvaća razloge iz drugostupanjske presude te se na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP poziva na te razloge.

Na temelju odredbe st. 2. toga članka, na internetskim stranicama objavit će se razlozi drugostupanjske presude.

Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija je odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 30. studenog 2011.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Potočnjak-Radej, v.r.