II Kž-17/2018-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 17/2018-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. Č., zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog J. Č. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 11. prosinca 2017. broj Kv I-133/17 (K-4/16), o ukidanju istražnog zatvora i određivanju primjene mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 18. siječnja 2018.,

r i j e š i o j e :

I. Odbacuje se žalba državnog odvjetnika kao nedopuštena.

II. Odbija se žalba optuženog J. Č. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog J. Č., zbog kaznenog djela iz članka 110. KZ/11., pod točkom I. izreke, ukinut je istražni zatvor protiv optuženika te je naloženo da se isti ima odmah pustiti na slobodu, a pod točkom II. izreke, na temelju članka 98. stavaka 1. i 2. točaka 3., 4. i 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), određena mu je primjena mjera opreza, i to obveznog javljanja službenicima Policijske postaje Kaštela svake subote i utorka u tjednu, zabrane približavanja A. M., I. V. M., D. P. i I. B. na udaljenost 50 metara te zabrane uspostavljanja i održavanja bilo kakve veze s istim osobama, te je odlučeno da će mjere biti zamijenjene istražnim zatvorom ako ih se optuženik ne bude pridržavao, kao i da će nadzor pridržavanja izrečenih mjera vršiti službenici Policijske postaje Kaštela i o tomu izvještavati Županijski sud u Splitu.

II Kž 17/2018-4

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, bez izričitog navođenja žalbe osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se protiv optuženika produlji istražni zatvor.

Protiv navedenog rešenja, u odnosu na točku II. izreke, žali se i optuženi J. Č. po branitelju, odvjetniku Ž. G., također bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se optuženiku ukinu mjere opreza.

Žalba državnog odvjetnika nije dopuštena, dok žalba optuženog J. Č. nije osnovana.

U odnosu na točku I. izreke

Odredbom članka 481. stavka 2. ZKP/08. propisano je da se žalba odbacuje rješenjem kao nedopuštena ako se utvrdi da je žalbu podnijela osoba koja je odustala od žalbe.

Budući da je državni odvjetnik dostavio podnesak od 17. siječnja 2018. iz kojeg proizlazi da državno odvjetništvo odustaje od žalbe podnesene 12. prosinca 2017. protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 11. prosinca 2017. broj Kv-I-133/17, to se u smislu članka 481. stavka 2. ZKP/08. u konkretnoj situaciji radi o nedopuštenoj žalbi.

Slijedom navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 1. ZKP/08., odlučeno je kao u točki I. izreke ovog rješenja.

U odnosu na točku II. izreke

Protivno žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice, kako one koje se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora propisane člankom 123. stavkom 1. ZKP/08., tako i one koje se odnose na ispunjenje posebne pretpostavke za primjenu te mjere protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Potom je pravilno zaključio i valjano obrazložio da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji može ostvariti i primjenom blažih mjera i to mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3., 4. i 5. ZKP/08.

Odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio terećeno mu kazneno djelo proizlazi iz potvrđene optužnice i podataka u spisu, čime je ispunjena opća zakonska pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. ZKP/08. protiv optuženika. Prilikom donošenja odluke o osnovanosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora, a onda i mjere opreza kao njegove svrhovite zamjene, ni prvostupanjski ni drugostupanjski sud nisu se ovlašteni upuštati u ocjenu pravilnosti činjeničnih utvrđenja te dokazne snage i vjerodostojnosti izvedenih dokaza. Stoga su neosnovane žalbene tvrdnje optuženika da stanje u spisu ukazuje na to da optuženik nije počinio inkriminirano mu kazneno djelo pa da zato nisu ispunjeni zakonski uvjeti za produljenje istražnog zatvora, a stoga niti za određivanje mjera opreza.

Ni daljnjim žalbenim navodima, kojima žalitelj ističe da bi mjere opreza koje zamjenjuju istražni zatvor u načelu trebale biti vezane i za maksimalnu duljinu trajanja istražnog zatvora, nije dovedena u sumnju pravilnost pobijanog rješenja. Žalitelj pritom očito

II Kž 17/2018-4

zanemaruje odredbu članka 98. stavka 6. ZKP/08., kojom je, između ostalog, propisano da trajanje mjera opreza nije ograničeno rokovima trajanja istražnog zatvora. Osim toga, iako je točno da bi 1. siječnja 2018. optuženik po sili zakona morao biti pušten na slobodu, žalitelj ispušta iz vida činjenicu da je pobijano rješenje doneseno 11. prosinca 2017., dakle, prije no što su iscrpljeni maksimalni rokovi trajanja istražnog zatvora prema odredbama članka 133. stavka 1. točke 5., stavka 3. i stavka 4. ZKP/08. Stoga je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da optuženik, u času kad je prema pobijanom rješenju pušten na slobodu, još uvijek nije u cijelosti konzumirao ukupno trajanje istražnog zatvora.

Kraj takvog stanja stvari, uz pravilan zaključak prvostupanjskog suda o postojanju razborito predvidive bojazni od optuženikovog ponavljanja kaznenog djela, pa stoga i o primjeni mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da će u konkretnoj situaciji primijenjene mjere opreza biti učinkovita garancija za otklanjanje postojeće iteracijske opasnosti na strani optuženika, što je ocjena i ovog suda. Stoga, tvrdnje žalitelja da obveza javljanja dvaput tjedno predstavlja opterećenje za optuženika te da bi se ista svrha postigla javljanjem jedanput u dva tjedna, kao i da postoji mogućnost da optuženika netko namjerno isprovocira približavanjem na udaljenost manju od 50 metara, te da nema razloga za određivanje mjere zabrane približavanja te uspostavljanja i održavanja veze s osobama navedenim u izreci pobijanog rješenja jer da on sam nije pokazao nikakvu namjeru da ostvari bilo kakav kontakt s tim osobama, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

Slijedom navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 18. siječnja 2018.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Dubravka Kovačević, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.