Legislator Case Law & Legislation
Kž-eun-31/2014-6 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal against EU mutual recognition asset freeze order in criminal proceedings.

Case Number Kž-eun-31/2014-6
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appeal filed by a company against a judicial order freezing its assets based on a Slovenian criminal asset preservation warrant. The appellant argued that the company had no connection to the accused and that the lower court failed to verify factual premises, claiming procedural violations. The court rejected these claims, emphasizing that under EU law, executing courts must recognize such warrants based on mutual trust without re-examining the underlying facts unless specific statutory exceptions apply.

Legislator headnote

AI generated

ZPSKS-EU čl. 43. st. 1.; ZKP/08 čl. 494. st. 3. toč. 2.; The principle of mutual recognition in EU criminal proceedings obliges executing courts to approve asset preservation orders without reviewing the factual basis of the originating decision, absent strict statutory grounds for refusal.

Keywords

AI generated
mutual recognition asset preservation criminal proceedings EU law procedural review judicial cooperation property freeze

Cited Legislation

AI generated
ZPSKS-EU čl. 43. st. 1.
ZKP/08 čl. 494. st. 3. toč. 2.
ZKP/08 čl. 468. st. 1. toč. 11.
ZPSKS-EU čl. 46. st. 1.
ZPSKS-EU čl. 47. st. 1. i 2.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kž-eun 31/14-6

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Dražena Tripala i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. J. zbog kaznenog djela iz članka 244. stavka 2. i drugih Kaznenog zakonika Republike Slovenije, odlučujući o žalbi trgovačkog društva ,,M- K.“ d.o.o. iz Z. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 5. lipnja 2014. broj Kv-67/14, u sjednici održanoj 17. rujna 2014.,

r i j e š i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba trgovačkog društva „M-K.“ d.o.o.

Obrazloženje

Rješenjem prvostupanjskog suda je na temelju članka 43. stavka 1. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima sa državama članicama Europske unije („Narodne novine” 91/10., 81/13. i 124/13; nastavno: ZPSKS-EU), priznat nalog za osiguranje imovine Okružnog suda u Ljubljani, Republika Slovenija, od 21. svibnja 2014. broj X K 23980/2010 u kaznenom predmetu protiv optuženika M. J. te je određeno njegovo izvršenje (točka I. izreke), određeno je da se imovina uknjižena na ime trgovačkog društva „M-K.“ d.o.o. kod Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Korčuli, upisana u zemljišnoknjižne uloške koji se navode, do visine od 509.102,00 EUR-a ne smije otuđiti ili opteretiti (točka II. izreke) te je određeno da imovina iz točke II. tog rješenja ostaje osigurana do njezinog prijenosa na temelju zahtjeva Okružnog suda u Ljubljani, Republika Slovenija, ako se to ne protivi pravu Republike Hrvatske (točka III. izreke).

Protiv ovog rješenja žalbu je podnijelo trgovačko društvo „M-K.“ d.o.o. po punomoćnici, odvjetnici Ž. J., s prijedlogom da se pobijano rješenje „ukine u cijelosti i naloži zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Korčuli brisanje svih aktivnih plombi i zabilježbe zabrane otuđenja i opterećenja koje su upisane temeljem ovdje pobijanog rješenja“. Spis je, u skladu s odredbom članka 132. ZPSKS-EU u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13. i 145/13.; nastavno: ZKP/08) dostavljen na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Žalitelj u žalbi tvrdi da „M. J. nema nikakve veze s društvom M-K. d.o.o., niti je član društva M-K. d.o.o., a niti je član uprave tog društva“, pa da se „stoga zabrana opterećenja i otuđenja nekretnine nikako ne može odnositi na imovinu osobe koja nije u pobijanom rješenju navedena kao optuženik, odnosno na imovinu pravne osobe s kojom osoba navedena u pobijanom rješenju kao optuženik nema nikakve veze“, a time da je „počinjena apsolutno bitna povreda postupka, budući da naslovni sud rješenje temelji na činjeničnom stanju koje nije niti utvrđeno (odnosno provjereno) niti istinito“.

Žalitelj, međutim, zanemaruje da je u rješenju Okružnog suda u Ljubljani od 21. svibnja 2014. broj X K 23980/2010 detaljno obrazložena povezanost optuženog M. J., kojemu su stavljena na teret kaznena djela zlouporabe položaja i pranja novca iz članaka 224. i 252. Kaznenog zakonika Republike Slovenije detaljno obrazložena povezanost tog optuženika s društvom „M-K.“ d.o.o. te se navodi da, s obzirom i na „povijesne izvode iz sudskog registra za navedeno društvo (…) proizlazi da je okrivljeni M. J. bio jedini vlasnik i direktor društva (…) i da je navodno optuženi osnovao društvo M-K. d.o.o. sa sjedištem u Z. i preko njega poslovao isključivo radi prometa s nekretninama (…) i preko istog (…) kupovao nekretnine s novcem koji navodno potječe iz kaznenog djela“. Također se analiziraju prikupljeni podaci o poslovanju tog društva i ističe se da ono „nema (…) one pravne osnovne uvjete za obavljanje registrirane djelatnosti i tako ima činjenično osnovne karakteristike fiktivnih ljuštura koje su uobičajeno namijenjene pranju novca“, a zaključuje se i da je iz do sada prikupljenih dokaza „vidljivo da je Z. M. samo formalno bio upisan u registar kao direktor, da nikada nije vodio poslove, nikada bio ovlašten za raspolaganje sa sredstvima na računu i bio imenovan za formalnog direktora samo zato jer sam J. nije mogao često dolaziti u Z.“. Konačno, u rješenju se ističe da „do sada prikupljeni podaci isto iskazuju da je navodno imovina, koja je privremeno osigurana, u pretežnom dijelu (…) ostvarena s novcem koji izvire iz kaznenog djela“.

Ovim utvrđenjima na kojima se temelji priznato rješenje Okružnog suda u Ljubljani čije izvršenje je određeno otklonjeni su svi citirani žalbeni prigovori. Pritom valja imati na umu da u postupku priznanja i izvršenja naloga za osiguranje imovine reguliranog odredbama ZPSKS-EU nije dopušteno provjeravati pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima se zasnovane odluke koje su predmet takvog naloga, koji se, kao instrument međusobne pravosudne suradnje između država članica Europske unije, temelji na načelu međusobnog priznanja i visoke razine povjerenja između država članica, a to u sebi sadržava pravnu obvezu i odgovornost nacionalnih sudova država izvršenja naloga da odobre osiguranje imovine, osim u slučaju postojanja malobrojnih i striktno propisanih razloga za odbijanje priznanja i izvršenja naloga navedenih u odredbama članka 47. stavka 1. i 2. ZPSKS-EU. Žalitelj, međutim, niti citiranim žalbenim tvrdnjama, niti preostalim navodima iz žalbe, ne upućuje na postojanje niti jedne od okolnosti koje bi predstavljale razlog za odbijanje priznanja i izvršenja predmetnog naloga.

Nije u pravu žalitelj niti kada tvrdi da „sud u pobijanom rješenju nije naveo dok do kojeg bi trebala trajati zabrana otuđenja ili opterećenja nekretnina u vlasništvu M-K. d.o.o.“, a to da je „protivno (…) zakonskim propisima koji su na snazi u RH (ovršni zakon) jer se za svaku privremenu mjeru mora odrediti rok njezina trajanja“. Naime, točkom III. izreke pobijanog rješenja izričito je određeno da „imovina iz točke II. tog rješenja ostaje osigurana do njezinog prijenosa na temelju zahtjeva Okružnog suda u Ljubljani, Republika Slovenija, ako se to ne protivi pravu Republike Hrvatske“, a to je potpuno sukladno odredbi članka 46. stavka 1. ZSPKS-EU.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je, kao drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08 ispitao i po službenoj dužnosti pobijano rješenje te je našao da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da ne postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. tog Zakona te da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon.

Slijedom iznesenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 valjalo je odbiti žalbu trgovačkog društva „M-K.“ kao neosnovanu, kako je i odlučeno u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 17. rujna 2014.

Zapisničar

Predsjednica vijeća

Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.

Vesna Vrbetić, v. r.