Gzp-2061/2009-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 2061/09-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Željku Glušiću, u pravnoj stvari predlagateljice A. S., iz S., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 30. srpnja 2009., 16. srpnja 2010.,

r i j e š i o j e:

I. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagateljici A. S. u iznosu od 11.000,00 (jedanaesttisuća) kuna.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagateljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagateljica je 30. srpnja 2009. podnijela Županijskom sudu u Zagrebu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da joj je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se vodio kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P2-1606/06. Županijski sud u Zagrebu se je, prethodno utvrdivši da se navedeni predmet vodi kod toga suda radi rješavanja o podnesenoj žalbi pod poslovnim brojem Gž2-76/09, rješenjem poslovni broj Gzp-1134/09-5 od 4. studenog 2009. oglasio nenadležnim i predmet ustupio ovom sudu dana 4. veljače 2009., kao nadležnom sudu.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima (Narodne novine broj 150/05, 16/07, 113/08, 153/09 - dalje: ZS) stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagateljice iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P2-1606/06, očitovanja navedenog suda od 11. lipnja 2010. te službenom provjerom u pisarnici Općinskog građanskog suda u Zagrebu, utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagateljice na suđenje u razumnom roku

Postupak je pokrenut pred Općinskim sudom u Zagrebu dana 11. siječnja 1993., tužbom tužitelja J. S., podnesenom protiv tužene A. S., radi razvoda braka.

Prije nastupa pravno relevantnog razdoblja (6. studenog 1997.) proveden je postupak pokušaja mirenja bračnih drugova pred Centrom za socijalnu skrb, dana … 1993. tužena je podnijela protutužbu i istaknula protutužbeni zahtjev radi uzdržavanja, održana su ročišta 11. lipnja 1993., 4. listopada 1993.,6. prosinca 1993., tužena-protutužiteljica je saslušana zamolbenim putem pred Općinskim sudom u Splitu dana 17. prosinca 1993., održana su daljnja ročišta 27. siječnja 1994., 28. ožujka 1994. te je donesena presuda poslovni broj P2- 32/93, kojom je tužbeni zahtjev prihvaćen a protutužbeni zahtjev je odbijen. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj GŽ2-200/94 od 21. veljače 1995. prvostupanjska presuda je potvrđena u dijela kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev (razvod braka), dok je ukinuta u dijelu kojim je odbijen protutužbeni zahtjev (plaćanje uzdržavanja) te odluka o parničnom trošku a predmet je u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na ročištu 27. lipnja 1995. doneseno je rješenje o mirovanju postupka, koje je povodom žalbe tužiteljice ukinuto rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 5. ožujka 1996. te je predmet vraćen istom sudu na ponovni postupak.

Iduće ročište održano je 7. listopada 1998., na koje tužiteljica nije pristupila te je svoj izostanak opravdala bolešću.

ištu 18. travnja 2001. određeno je da će se izvesti dokaz saslušanjem parničnih Na roč

stranaka i svjedoka.

Na ročište 8. studenog 2001. nisu pristupile stranke, uredno pozvani radi saslušanja kao niti svjedokinja, koja je u konačnici saslušana zamolbenim putem pred Općinskim sudom u Splitu, dana 11. prosinca 2001.

Na ročišta 14. ožujka 2002. i 12. lipnja 2002. nisu pristupile stranke pozvane osobno radi saslušanja, time da je tužiteljica izostanak ispričala bolešću, te je ona saslušana zamolbenim putem pred Općinskim sudom u Splitu.

Na ročištu 6. veljače 2004. tužiteljici je naloženo dostaviti dokaze u prilog tvrdnji da su joj izdaci za lijekove 1.700,00 kuna mjesečno, što je zatraženo od iste i dopisom od 30. rujna 2004.

Tužiteljica je dostavila podnesak dana 25. listopada 2004.

Na ročište 25. studenog 2004. uredno pozvana tužiteljica nije pristupila te je rješenjem utvrđeno da je nastupilo mirovanje postupka.

U podnesku od 14. ožujka 2005. tužiteljica je predložila nastavak postupka, kao i u podnesku od 17. kolovoza 2005.

Na ročištu 1. veljače 2006. tužiteljica je rješenjem oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu te je dostavila je daljnju dokumentaciju.

Dopisom od 10. veljače 2006. Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske je odgovorilo na dopis suda od 1. veljače 2006.

Na ročištu 12. travnja 2006. glavna rasprava je zaključena te je na ročištu 25. travnja 2006. donesena i objavljena presuda poslovni broj P2-537/95, kojom je tužbeni zahtjev odbijen.

Povodom žalbe tužiteljice (10. srpnja 2006.), predmet je 31. kolovoza 2006. otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu, koji je rješenjem poslovni broj Gž2-182/06 od 12. rujna 2006. ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio istom sudu na ponovno suđenje.

Na ročištu 15. listopada 2007. tuženik je predao podnesak te je tužiteljici dodijeljen rok od 60 dana radi očitovanja, međutim tužiteljica je u podnesku od 14. prosinca 2007. molila produženja roka.

Tužiteljica se očitovala u podnesku od 31. siječnja 2008., te je dostavila dokumentaciju.

Na ročištu 7. srpnja 2008. određeno je da će se izvesti dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku medicine rada, a tužiteljici je naloženo dostaviti cjelovitu medicinsku dokumentaciju i uplatiti predujam troškova vještačenja.

U podnesku od 22. srpnja 2008. tužiteljica navodi da je oslobođena plaćanja sudskih troškova, troškova vještačenja i zastupanja.

Na ročištu 4. prosinca 2008. određeno je da se neće izvesti dokaz medicinskim vještačenjem nakon čega je glavna rasprava zaključena.

Na ročištu 16. prosinca 2008. donesena je i objavljena presuda poslovni broj P2- 1606/06, kojom je tužbeni zahtjev odbijen.

Povodom žalbe tužiteljice (4. veljače 2009.), predmet je 17. ožujka 2009. dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu, koji je presudom poslovni broj Gž2-76/09 od 20. travnja 2010. odbio žalbu tužiteljice i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Navedena drugostupanjska odluke je dostavljena predlagateljici dana 31. svibnja 2010. Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku je razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Međutim, u konkretnom slučaju predmetni postupak pokrenut je 11. siječnja 1993. pa u tom slučaju pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagateljice teče tek od 6. studenog 1997., nakon što je 5. studenog 1997. stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak i 14/02) do 31. svibnja 2010. kada je predlagateljica primila odluku suda drugog stupnja, kojom je postupak pravomoćno okončan, a što iznosi dvanaest godina, šest mjeseci i dvadeset i pet dana.

Duljina trajanja predmetnog parničnog postupka ukazuje na to da je predlagateljici povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01, 76/10 - dalje: Ustav), odnosno da sudovi nisu postupali dovoljno ažurno i učinkovito. Duljem trajanju postupka osobito je pridonijelo neažurno postupanje općinskog suda, koji je dopustio dulje zastoje između ročišta, ne povodeći se u dovoljnoj mjeri načelom koncentracije glavne rasprave (članak 311. stavak. 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 - dalje: ZPP) a niti načelom ekonomičnosti postupka (članak 10. stavak 1. ZPP), pri čemu također valja reći da su presude tog suda u dva navrata bila ukinute od strane županijskog suda. Stoga se postupanje prvostupanjskog suda ne može okarakterizirati učinkovitom, jer je dovelo do dugotrajnosti postupka čijim trajanjem je uvelike premašen standard suđenja u razumnom roku.

Radi se o činjenično složenom postupku, tijekom kojeg je valjalo pribaviti relevantne podatke od nadležnih tijela i obaviti uvid u obimniju dostavljenu dokumentaciju.

Međutim, ovaj sud ocjenjuje da je i sama predlagateljica svojim postupanjem tj. propustima u tijeku same parnice doprinijela duljini trajanja postupka i to na način što nije odmah u protutužbi tužbi navela sve odlučne činjenice na kojima temelji zahtjev, te predložila dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (čl. 186. st. 1. ZPP), već je naprotiv tijekom postupka iznosila nove činjenice i predlagala nove dokaze. Nadalje, tužiteljica nije pristupila na veći broj ročišta na kojima je trebao biti izveden dokaz njenim saslušanjem kao stranke u postupku, a zbog njenog nepristupanja na ročište 6. veljače 2004. rješenjem je utvrđeno mirovanje postupka.

Uslijed duljine sudskog postupka, koji je od većeg značenja za predlagateljicu, unatoč njegovoj složenosti i doprinosu predlagateljice, istoj je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

Visinu primjerene novčane naknade koja pripada predlagateljici uslijed utvrđene povrede ustavnog prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 11.000,00 kuna, ovaj sud odmjerio je imajući u vidu sve obrazložene okolnosti, a osobito navedeni doprinos

ćno

predlagateljice, složenost postupka te činjenicu da je predmetni postupak pravomo završen, uz istodobno uvažavanje socijalnih i općepoznato složenih i otežanih gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.

Slijedom navedenog, temeljem odredbe članka 28. stavaka 1. i 2. ZS-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 16. srpnja 2010.

S U D A C:

Željko Glušić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.