Rev-1554/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1554/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Marijana Ramušćaka, Petra Milasa i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. G. iz L., zastupanog po punomoćnici N. M. iz L., protiv tuženika: I. V. B., II. V. R., oboje iz L., III. S. J. iz Š. i IV. V. A. iz L., radi naknade štete, rješavajući reviziju I- i II-tuženika protiv presude Okružnog suda u Puli od 27. rujna 1993. godine, broj: Gž-625/93 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Labinu od 19. ožujka 1993. godine, broj: P-314/92, u sjednici održanoj dana 29. siječnja 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika I. i II. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženicima I. do IV. da su solidarno dužni isplatiti tužitelju naknadu štete od ukupno 519,55 kn (515.559.- HRD) sa zakonskim zateznim kamatama od 19. ožujka 1993. godine (od presuđenja) do isplate, kao i naknaditi mu parnične troškove u iznosu od 229,05 kn (229.055.- HRD).

Drugostupanjski sud odbio je žalbu I. i II-tuženika kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u cijelosti.

Protiv te presude reviziju su izjavili I. i II-tuženici, a u revizijskoj fazi postupka umiješala se na njihovoj strani G.G. iz L. kojoj je prvostupanjski sud svojim rješenjem od 16. svibnja 2002. godine broj: P-314/92 dopustio miješanje.

Revidenti su izjavili reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje pred prvostupanjskim sudom.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud je ocijenio da nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Revidenti nalaze, da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, kada nije prihvatio vještačenje s novim mjerničkim vještakom, jer da izabrani vještak nije pravilno izvršio mjerenje, niti točno identificirao sporne nekretnine na kojima je izvršena sječa drva. Smatraju da je time učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 261. ZPP-a, jer da postoji osnovana sumnja u pravilnost vještačkog mišljenja.

Suprotno tvrdnji revidenata, drugostupanjski sud je dao ocjenu gore navedenih prigovora tuženika u svojoj odluci koje prigovore su isticali u žalbi, pa je na taj način postupio u skladu s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a, tj. odgovorio je na one žalbene navode koje su od odlučnog značenja.

U vezi ponovljenih prigovora u reviziji treba reći da u mišljenju vještaka nije bilo proturječnosti niti nedostataka niti se pojavila osnovana sumnja u pravilnost datog mišljenja. Naime, vještak je u postupku osiguranja dokaza u kojem su sudjelovali i tuženici detaljno u svom iskazu obrazložio svoje mišljenje baš u pogledu identifikacije nekretnina, a u vezi prigovora tuženika, a prvostupanjski sud je ocjenom svih provedenih dokaza utvrdio činjenično stanje na kojem je utemeljio svoju odluku, a takva činjenična utvrđenja prihvatio je i u cijelosti drugostupanjski sud.

Kako dakle nisu postojale pretpostavke iz čl. 261. ZPP-a, pa time nije niti učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a.

Naime, i rezultate vještačenja sud prosuđuje po općim pravilima o ocjeni dokaza (čl. 7. ZPP-a).

U stvari prigovori tuženika upućuju na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a takav prigovor nije dopušteno isticati u revizijskoj fazi postupka temeljem izričite odredbe iz čl. 385. st. 3. ZPP-a.

Prema utvrđenjima suda proizlazi da su prvo revidenti dozvolili sječu III. i IV. tuženiku na nekretnini tužitelja i to na k.č. 371/19 u naravi šuma upisanoj u z.k.ul. 1196 k.o. C. Utvrđeno je nadalje, da je sječa šume izvršena nepravilno, jer su posječena sva kvalitetna stabla, te je temeljem procjene stalnog sudskog vještaka šumarske struke utvrđeno da tužitelj trpi štetu na ime posječene šume od 9,70 m² u vidu drva za ogrjev u iznosu od 368,83 kn (368.839.- HRD), a na ime nepravilne sječe i dovođenja šume u normalno stanje trpi štetu u iznosu od 150,72 kn (150.720.- HRD), dakle ukupno 519,55 kn (519.559.- HRD).

Sudovi su stoga pravilno primijenili materijalno pravo i to čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" – 53/91 i dr. – ZOO), te čl. 206. st. 1. ZOO-a, kada su tuženike solidarno obvezali na naknadu štete u utuženom iznosu.

Kako se dakle nisu ostvarili razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem čl. 393. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 29. siječnja 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.