Rev-230/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 230/03-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka, Vlatke Potočnjak- Radej i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. K. iz M., koga zastupa punomoćnik I. K., odvjetnik iz M., protiv tuženika S. d.d. M., koga zastupaju punomoćnici B. Š. i T. M., odvjetnici iz P., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku 28. studenog 2002. godine br. Gž- 364/01, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću od 18. svibnja 2000. godine br. P-299/95, u pobijanom dijelu pod toč. I izreke, u sjednici održanoj dana 29. prosinca 2004. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Dubrovniku 28. studenog 2002. godine br. Gž-364/01, potvrđena je presuda Općinskog suda u Metkoviću od 18. svibnja 2000. godine br. P-299/95, u pobijanom dijelu pod toč. I izreke, kojom je naloženo tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 232.533,44 kn, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja pa do isplate, te mu u istom roku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 24.740,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog svih razloga označenih u čl. 385. st. 1 toč. 1–3. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91. i dr. – dalje: ZPP), te predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a nadležni državni odvjetnik o reviziji se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91 – dalje:ZPP) na koju temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, dok neku drugu određenu bitnu povredu odredbi parničnog postupka revident niti ne ističe, osim što samo formalno upućuje na one iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP i čl. 354. st. 1. ZPP, ne navodeći o kakvim se konkretnim bitnim povredama radi, niti se to može razabrati iz razloga revizije.

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U provedenom je postupku utvrđeno

- da je pravomoćnom odlukom Suda udruženog rada u Splitu broj S-1290/83 od 22. lipnja 1983. godine, koja je potvrđena odlukom Suda udruženog rada Hrvatske broj Sž-5005/83 od 22. veljače 1984. godine, poništena kao nezakonita tuženikova odluka od 11. travnja 1979. godine, o dodjeli stana u M., naselje P. u zgradi «20 stanova» kat V stan br. 22, A. V., a poništen je također i Ugovor o korištenju tog stana sklopljen između tuženika i A.

V., te je naloženo tuženiku da u roku od 30 dana taj stan dodijeli i preda tužitelju, a A. V. je naloženo da isti isprazni i slobodan od osoba i stvari preda tuženiku;

- da tuženik nije postupio po navedenoj pravomoćnoj sudskoj odluci, a niti po odlukama suda u ovršnom postupku, koji se vodi pod brojem I-65/87 kod Općinskog suda u Metkoviću po prijedlogu tužitelja, radi donošenja rješenja o dodjeli stana, i u kojem postupku su tuženiku izricane i novčane kazne zbog nedonošenja odluke o dodjeli stana, te da niti do danas tuženik nije dodijelio navedeni stan tužitelju na zakonom propisani način;

- da je postupak pod brojem I- 3/87 kod Općinskog suda u Metkoviću, koji je tuženik pokrenuo radi iseljenja A. V., obustavljen, zbog potpune pasivnosti tuženika kao ovrhvovoditelja u tom postupku, koji nije u tri navrata udovoljio zahtjevu suda da uplati predujam za troškove prisilne ovrhe, niti se odazivao na ročišta zakazana radi provedbe prisilne ovrhe čak ni nakon što je tužitelj samoinicijativno uplatio zatraženi predujam;

- da je presudom od 11. travnja 1994. godine u parničnom postupku pod brojem P-188/94 koji je tužitelj pokrenuo kod Općinskog suda u Metkoviću, poništen Ugovor o kupoprodaji predmetnog stana na kojem postoji stanarsko pravo između tuženika i A. V., te je naloženo brisanje prava vlasništva A. V. sa spornog stana;

- da razlika između tržišne vrijednosti predmetnog stana, koja vrijednost iznosi na dan donošenja prvostupanjske presude kunsku protuvrijednost iznosa od 73.333,50 DEM, i iznosa koji bi tužitelj trebao platiti za otkup tog stana od 56.408,43 kn, iznosi 232.533,44 kn, koja visina štete je utvrđena vještačenjem.

S obzirom na navedena utvrđenja pravilno su i po ocjeni ovoga suda, nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 53/91 i dr. – dalje: ZOO), te prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja i naložili tuženiku da mu na ime naknade štete isplati iznos od 232.533,44 kn, kao razliku između tržišne vrijednosti predmetnog stana na dan donošenja prvostupanjske presude i iznosa koji bi tužitelj trebao platiti za otkup tog stana, zajedno sa pripadajućim kamatama i troškovima postupka.

I po ocjeni ovoga suda tuženik je odgovoran za navedenu štetu tužitelju na ime nedodijeljenog stana, jer mu je opisanim postupanjem i neizvršenjem obveze po pravomoćnoj sudskoj presudi, onemogućio da stekne stanarsko pravo, a potom i vlasništvo na predmetnom stanu, otkupom stana po povoljnijim uvjetima prema Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo.

Zbog svih navedenih razloga valjalo je temeljem odredbe čl 393. ZPP, odbiti reviziju tuženika, i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 29. prosinca 2004. godine

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v.r.