Gž-2137/2014-2 · Županijski sud u Zadru

16 Gž-2137/14-2

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Franke Zenić, kao predsjednice vijeća, Eugena Škunce, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ante Milovca, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. S. iz Z., F. T. 66, zastupane po punomoćnici S. B., odvjetnici iz Z., T. bana J. J. 6/1, protiv tuženika „D.“ d.o.o. iz P., O. P.. K. I. 64, zastupanog po punomoćniku Z. V. B., odvjetniku iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru broj P-103/13 10. prosinca 2013. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 22. svibnja 2015. godine,

p r e s u d i o j e

1.Odbija se žalba tužiteljice J. S. kao neosnovana i potvrđuje presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru broj P-103/13 10. prosinca 2013. godine, u toč. II. izreke.

2. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru broj P-103/13 10. prosinca 2013. godine, u toč. I. i III. izreke i sudi: a) Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Tuženik „D.“ d.o.o., O. P.. K. I. 64, P., dužan je platiti tužiteljici S. J., F. T. 66, Z., iznos od 110.000 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do konačne isplate, po stopi od 12%, a u slučaju promjene stope zatezne kamate nakon toga, prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

b) Nalaže se tužiteljici J. S. da tuženiku „D.“ d.o.o. naknadi parnični trošak u ukupnom iznosu od 22.912,50 kuna, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Uvodno označenom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I - Tuženik D. d.o.o., O. P.. K. I. 64, P., dužan je platiti tužiteljici S. J., F. T. 66, Z., iznos od 110.000 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do konačne isplate, po stopi od 12%, a u slučaju promjene stope zatezne kamate nakon toga, prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II – Odbija se zahtjev tužiteljice iz toč.I. za iznos od 110.000 kuna. III – Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.“

Protiv gornje presude u toč. II. i III. izreke, žalbu je izjavila tužiteljica pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka, uz prijedlog da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev i obveže tuženika da joj naknadi parnični trošak, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst i 25/13 - dalje ZPP), jer je izreka pobijane presude proturječna stanju spisa. Nadalje, ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je oštećeni pok. E. Ć. doprinio nastanku štetnog događaja za 50%, jer suprotno slijedi iz stanja spisa, budući su tablete subutexa i normabela bile propisane od strane liječnice primarne zdravstvene zaštite, koja oštećenika nije upozorila na postojanje štetnih posljedica za njegovo zdravstveno stanje, pa je u konkretnoj pravnoj stvari poslodavac odgovoran za nastalu štetu prema pravilima o objektivnoj odgovornosti. Također, navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos teku od dana presuđenja, budući prema odredbi čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje ZOO), zakonska zatezna kamata za naknadu štete prema obvezi pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, pa je neosnovano prvostupanjski sud dosudio zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos naknade štete s danom zaključenja glavne rasprave. Osporava i odluku o parničnom trošku.

Protiv gornje presude žalbu je izjavio tuženik pobijajući je zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan i istu obveže da mu naknadi parnični trošak, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U žalbi navodi da mu je prvostupanjski sud pogrešno naložio da tužiteljici plati iznos od 110.000,00 kuna, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, jer iz izvedenih dokaza tijekom postupka nedvojbeno slijedi da je do nezgode, odnosno štetnog događaja došlo do više sile ili razloga koji leže isključivo na strani pok. E. Ć., odnosno njegovom krivnjom, radnjom ili propustom, pa su u cijelosti ispunjeni zakonom propisani uvjeti iz čl. 1067. ZOO koji isključuju odgovornost tuženika. Navodi da nema osnove za utvrđenje podijeljene odgovornosti.

Na žalbe nije odgovoreno.

Žalba tužiteljice nije osnovana, dok je žalba tuženika osnovana.

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuju tužiteljica i tuženik u žalbi, jer pobijana presuda ima valjane razloge koji nisu proturječni, zbog čega je razumljiva i može se ispitati.

Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati iznos naknade štete od 200.000,00 kuna, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja da se dogodila dana 26. studenog 2008. godine, kada se njezin izvanbračni suprug pok. E. Ć. utopio radeći kao ronilac kod tuženika, a s osnove naknade štete zbog smrti bliske osobe. Prvostupanjski sud je na temelju izlaganja stranaka i izvedenih dokaza utvrdio da je između tužiteljice i pok. E. Ć. postojala izvanbračna zajednica i da je tužiteljica bila njegova izvanbračna supruga. Nadalje, utvrđuje da je pok.

E. Ć. bio zaposlen kod tuženika na poslovima ronioca i da se prilikom ronjenja dana 26. studenog 2008. godine, utopio. Isto tako, utvrđuje da pok. E. Ć. nije bio osposobljen za rad na siguran način za poslove ronioca kod tuženika. Prema vještačenju i dopunskom vještačenju uzroka smrti pok. E. Ć. od 29. studenog 2008. godine, stalni sudski vještaka, specijalist patološke anatomije dr. sc. A. K. dr. med., provedenog za potrebe spisa Županijskog suda u Zadru, broj Kio-101/09, utvrđeno je da je smrt pok. E. Ć. nastupila mehanizmom utapanja, da je analizom urina nađena koncentracija benzodiazepina od 851 ng/mL, a da je granična toksična vrijednost istog 200 ng/mL, a da u dostavljenom uzorku krvi nije utvrđena prisutnost droga i psihotropnih tvari, a u uzorku mokraće je utvrđena prisutnost oksazepama i njegovog metabolita temazepama, što ukazuje da je pok.

E. Ć. konzumirao anksiolitik oksazepam, djelatni sastojak lijekova Praxitena i Oksazepama. Nadalje, slijedi da benzodiazepin uzrokuje pospanost, umor, smetnje disanja kao i sporedne efekte, a najjači efekt te supstance na organizam nastaje dva sata nakon uzimanja, a da je pok. E. Ć. lijek koji sadrži navedenu supstancu uzeo dva do pet dana prije utapanja, jer je temeljem analiza utvrđeno da je kod njega nastupila faza eliminacije lijeka. Efekti djelovanja lijeka nastupili su najvjerojatnije na dubini od 15 do 18 metara , u blizini mrežnih kaveza ribe, uslijed čega je oštećenik udario glavom i natkoljenicom u plastičnu stjenku kaveza, od čega je uzročno posljedično nastao krvni podljev na čelu, oguljotine na čelu i iznad lijeve obrve, dok je ronilačko odijelo površno ogrebeno, koje ozljede su same za sebe lagane i nisu mogle dovesti do smrtnog ishoda.

Sud utvrđuje da lijekove koje sadrže benzodiazepin i to Praxiten i Oxazepan, a osim njih je također na recept uzimao lijek Normabel, koji lijekovi se mimo recepta ne mogu dobiti, a da svaki lijek sadrži podatke o nuspojavama, koje je pok. E. Ć. uzimao na recept liječnika. Nadalje, utvrđuje da je pok. E. Ć. bio u jednom razdoblju svojega života ovisnik o drogama, da je tuženik kao poslodavac znao da je prije konzumirao droge, da temeljem provedenih liječničkih pretraga nakon zapošljavanja kod tuženika, nije utvrđeno da je konzumirao bilo koju vrstu opijata te da je bio zdravstveno sposoban za obavljanje poslova ronioca kod tuženika.

Isto tako, utvrđuje da liječnici, koji su mu propisivali navedene lijekove, nisu znali da se bavi ronjenjem što predstavlja opasnu djelatnost.

Prvostupanjski sud zaključuje da je utapljanje pok. E. Ć. u neposrednoj vezi sa njegovim poslom ronioca kod tuženika koji posao predstavlja opasnu djelatnost, pa da je tuženik odgovoran za nastalu štetu, koja je nastala od opasne djelatnosti, ronjenja sukladno odredbi čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO) za koju bi odgovarala osoba koja se njome bavi sukladno odredbi čl. 1064. ZOO, što je u konkretnom slučaju tuženik, dok je pok. E. Ć. djelomično doprinio nastanku štetnog događaja jer nije postupao sa dovoljnim stupnjem dužne pažnje pri obavljanju svog posla ronioca, zbog čega je djelomično odgovoran za nastanak štete i štetnog događaja, jer je, kako je to u svom vještačenju navela dr. sc. A. K. dr. med., da je supstancu naprijed navedenih lijekova oštećenik uzimao dva do pet dana prije utapanja, a da je toksični efekt lijeka imao utjecaj na njegovo stradavanje, što liječnici koji su mu propisali uzimanje navedenih lijekova nisu znali da on radi kao ronilac, pa je njegov doprinos nastanku štetnog događaja u omjeru od 50%.

Prvostupanjski sud je djelomično usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati iznos od 110.000,00 kuna s osnova neimovinske štete zbog smrti bliske osobe, primjenom odredbe čl. 1101. st. 2. ZOO u svezi čl. 1061. st. 1. ZOO i čl. 109. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 137/04 – dalje: ZR), dok je preko tog iznosa do zatraženog od 220.000,00 kuna odnosno za 110.000,00 kuna, odbio tužbeni zahtjev, jer je utvrdio da je pok. E. Ć. doprinio nastanku štetnog događaja i šteti za 50%.

Odredbom čl. 109. st. 1. ZR propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužen radniku nadoknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

Odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

Odredbom čl. 1101. st. 1. ZOO propisano je u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji). U st. 2. istog čl. propisano je da se takva naknada može dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu, ako je između njih i umrlog, odnosnog ozlijeđenog postojala trajnija zajednica života.

Odredbom čl. 1061. st. 1. ZOO propisano je da za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika.

Odredbom čl. 1063. ZOO propisano je da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

Odredbom čl. 1064. ZOO propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti ogovara osoba koja se njome bavi. Ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da se tužiteljica nalazila u trajnoj izvanbračnoj zajednici sa tuženikom do trenutka smrti, odnosno nastanka štetnog događaja, da je oštećenik pok. E. Ć. bio zaposlen kod tuženika na poslovima ronioca, da isti nije bio osposobljen za obavljanje posla ronioca na siguran način, da je znatno prije nastanka štetnog događaja imao problema sa drogom te da je sa tužiteljicom zajedno odlazio kod liječnika, te da je koristio lijekove Normabel, Praxiten i Subutex, a da prilikom zapošljavanja kod tuženika na poslovima ronioca je bio zdravstveno sposoban, što slijedi iz svjedodžbe o zdravstvenoj sposobnosti radnika broj 1836 od 1. kolovoza 2008. godine izdane od Specijalističke ordinacije medicine rada Prim. dr. sc. M. M. dr. med., te da nije utvrđeno prisustvo droga i to amfetamina, metamfetamina, MDMA, kokaina, THC, barbiturata, benzodiazepina, opijata i metadona, a što slijedi iz rezultata analize sudskog vještaka za toksikologiju B. R. mr. pharm. spec. toks. K. provedene u tvrtki D.-J. forenzičkog centra d.o.o. Z. (list spisa 31), kao i to da iz uvjeta sposobnosti za ronjenje, pravilnika o higijenskim i tehničkim zaštitnim mjerama pri ronilačkim radovima („Službeni list FNRJ“, broj 36/1958) slijedi da ronilačke radove ne mogu vršiti osobe sklone alkoholizmu i narkomaniji.

Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, s pravom tuženik navodi u žalbi da nije odgovoran za nastanak štetnog događaja, jer da nije znao za psihofizičko stanje oštećenika pok. E. Ć. u trenutku kada je ovaj izvršavao poslove ronioca. Naime, kada se radi o šteti nastaloj u vezi s opasnom djelatnošću, u našem pravu nije prihvaćeno načelo apsolutne, već relativne uzročnosti, pa osoba koja se bavi opasnom djelatnošću u vezi s kojom je šteta nastala, može se osloboditi odgovornosti ako dokaže da opasna djelatnost nije bila uzrok štete (čl. 1067. st. 1. i st. 2. ZOO). U konkretnoj pravnoj stvari ovaj drugostupanjski sud utvrđuje da je tuženik dokazao da je predmetna šteta nastala isključivo radnjom oštećenika pok. E. Č., koju on kao poslodavac nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti (čl. 167. st. 2. ZOO).

Naime, u konkretnom slučaju tuženik je prije zasnivanja radnog odnosa sa oštećenikom za poslove ronioca pribavio svjedodžbu o zdravstvenoj sposobnosti pokojnog oštećenika izdane od strane Specijalističke ordinacije medicine rada Prim.dr.sc. M. M. dr. med. iz koje razvidno da pokojni oštećenik za poslove ronioca, a iz toksikološke analize i rezultata iste učinjene u tvrtki „D.-jar“ d.o.o. Z., od dana 6. listopada 2008. godine broj 136/08, slijedi da analizom urina oštećenika izvršene na prisustvo droga: amfetamin, metamfetamin, MDMA, kokain, THC, barbiturate, benzodiazepine, opijate i metadon, kod oštećenika E. Č. nije utvrđeno prisustvo navedenih droga, pa iako je tuženik kao poslodavac imao saznanja da je pok. oštećenik imao problema sa opijatima, upravo iz navedenih nalaza i svjedodžbe o zdravstvenoj sposobnosti za oštećenika nije mogao utvrditi, a pri zasnivanju radnog odnosa da se pok. oštećenik podvrgavao liječenju o ovisnosti ili da je bio ovisnik, jer o tome nije imao saznanja, a niti ga je pok. oštećenik o tome izvijestio. Također, istači je da tuženik nije imao saznanja da je pok. oštećeniku od strane njegova liječnika Opće medicine, a što je razvidno iz kartona pacijenta koja se vodi kod J. Č., dr. med. bila propisivana terapija uzimanja lijekova na recept i to Subutex, Normabel, a u odnosu na utvrđenu dijagnozu F.11.2 sindroma ovisnosti o opijatima.

Kraj činjenice da je u konkretnoj pravnoj stvari uzrok utapljanja pok. oštećenika, a što je razvidno iz obdukcijskog zapisnika sastavljenog dana 29. studenog 2008. godine i potpisanog od strane dr. sc. A. K., dr. med., specijalista patologa te da je analizom urina utvrđena koncentracija benzodiazepina od 851 ng/mL a da je granična toksična doza 200 ng/mL, a koji sastojak je sastavni dio lijekova Praxitena i Oksazepma, koje je pok. oštećeniku propisivala liječnica opće prakse, a u svezi terapije sindroma ovisnosti o opijatima, a da posljedica uzimanja istih uzrokuje pospanost, umor, smetnje disanja kao i sporedne efekte, te kraj činjenice da najjači efekt te supstance na organizam nastaje dva sata nakon uzimanja, kao i kraj činjenice da je pok. oštećenik naveden lijekove uzeo dva do pet dana prije utapanja, jer je temeljem analiza utvrđeno da je kod njega nastupila faza eliminacije lijeka, i da su efekti dijelovanja lijeka nastupili najvjerojatnije na dubini od 15-18 metara u blizini mrežnih kaveza riba, uslijed čega je oštećenik udario glavom i natkoljenicom u plastičnu stjenku kaveza, od čega je zadobio krvni odljev na čelu, oguljotine na čelu i iznad lijeve obrve, koje ozlijede su lagane naravi i nisu mogle dovesti do smrtnog ishoda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da lijekovi koje sadrže benzodiazepin i to Praxiten i Oksazepam, kao i lijek Normabel, koje je uzimao na recept, i koji se mimo recepta ne mogu dobiti, te kako svaki lijek sadrži podatke o nuspojavama, koje je pok. oštećenik uzimao na recept liječnika, moglo mu je biti poznato kao osobi koja se profesionalno bavi ronjenjem, da navedena supstanca tih lijekova ima za posljedicu pospanost, umor, smetnje disanja, pa je unatoč tome obavljao poslove ronjenja, i na taj način isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja, a ne kako je to pogrešno prvostupanjski sud utvrdio da je za nastanak štetnog događaja odgovoran tuženik, a da je pok. oštećenik doprinio nastanku istog u omjeru od 50%, pa je neosnovan zahtjev tužiteljice, kao izvanbračne supruge pok. oštećenika, da joj tuženik naknadi iznos od 110.000,00 kuna sa pripadajućom zateznom zakonskom kamatom na ime neimovinske štete iz čl. 1101. st.

1. ZOO. Iz istog razloga, neosnovano tužiteljica navodi u žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je s istog osnova odbio djelomično tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 110.000,00 kuna. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 166. st.

2. ZPP. Pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154. st.

1. u svezi čl. 155. st.

1. ZPP, kao i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09 i 142/12 – dalje: Tarifa) valjalo je obistiniti troškove zastupanja tuženika po punomoćniku iz redova odvjetnika i to za trošak odgovora na tužbu 250 bodova po Tbr.

8. toč.

1. Tarife, za pristup na ročišta od 9. ožujka 2010. godine, 4. svibnja 2010. godine i 29. listopada 2013. godine, za svako po 250 bodova po Tbr.

9. toč.

1. Tarife, za pristup na ročište od 15. travnja 2013. godine, 125 bodova po Tbr.

9. toč.

2. Tarife i za ročište od 2. rujna 2013. godine, 50 bodova po Tbr.

9. toč.

5. Tarife, te za pristup na ročište za objavu presude 10. prosinca 2013. godine, 50 bodova po Tbr.

9. toč.

3. Tarife, kao i za sastav žalbe od 7. rujna 2010. godine, 312,50 bodova, kao i za sastav žalbe od 18. prosinca 2013. godine, 312,50 bodova po Tbr.

10. toč.

1. Tarife, ili ukupno 1850 bodova, gdje jedan bod iznosi 10,00 kuna ili 18.500,00 kuna, te na ime PDV-a ukupni iznos od 4.412,50 kuna ili ukupno 22.912,50 kuna.

Tuženika ne pripada naknada troška pristojbe odgovora na tužbu, te pristojbe odgovora na dvije žalbe, jer isti nije dokazao prilaganjem uplatnica u spis da je za njega taj trošak nastao.

Slijedom navedenog, valjalo je uvažiti žalbu tuženika i temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti presudu suda prvog stupnja na način kako to stoji u toč. 2. ove drugostupanjske presude.

U Zadru, 22. svibnja 2015. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Franka Zenić