IV Kž-72/1999-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž-72/1999-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Neve Šibl i Ane Garačić, kao članova vijeća i tajnice u odjelu - više sudske savjetnice Ileane Vinje, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osum. A. Š. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 23. prosinca 1998. godine, br. Kv-445/98 (Kio-306/98), u sjednici održanoj 26. siječnja 2000. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, u povodu neslaganja istražnog suca sukladno čl. 190. st. 3. ZKP, odbijen je kao neosnovan istražni zahtjev državnog odvjetnika za provođenje istrage protiv zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ.

osum. A.Š. i osum. A.Š.

Protiv tog rješenja žali se državni odvjetnik, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Suprotno tvrdnji žalbe, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da iz postojećih podataka u spisu ne proizlazi postojanje osnovane sumnje o učinu kaznenog djela prijevare, kako to smatra državni odvjetnik.

Naime, nesporno je u ovom predmetu da su osumnjičenici, i to A.Š. kao univerzalni opunomoćenik a A.Š. kao vlasnik samostalne radnje za završne radove u građevinarstvu A., kupili od oštećene tvrtke T. d.o.o. raznog elektromaterijala i tri telefonska aparata, a koju robu su isplatili samo u polovici cijene, oštetivši time B.O., vlasnicu tvrtke T., za iznos od 39.161,48 kn.

Međutim, iz podataka u spisu proizlazi da su osumnjičenici kupili navedenu robu za potrebe izvođenja završnih radova u OŠ S.S.K., L.V., koje radove su i izvršili, ali im naručitelj te radove nije u cijelosti platio, zbog čega je između njih u tijeku ovršna parnica kod Općinskog suda u Đakovu pod br. I-517/98.

Iz izloženog, dakle, proizlazi da su osumnjičenici imali neočekivane financijske poteškoće vezane za neplaćanje izvršenih radova od strane naručitelja, pa kada se uzme da su oni isplatili gotovo polovinu dugovanog iznosa tvrtki T., tada nema osnovane sumnje da bi oni, već u času kupnje elektromaterijala i telefona, imali namjeru prevariti tu tvrtku, odnosno naručiti robu za koju unaprijed znaju da je neće platiti. To, međutim, ne znači da radnja osumnjičenika A. ne ostaje i dalje u obavezi isplatiti preuzetu robu u cijelosti, ali se ne može raditi o njihovoj kaznenopravnoj odgovornosti u smislu počinjenja inkriminiranog kaznenog djela prijevare, već se, eventualno, radi o neriješenom građanskopravnom odnosu.

Zbog toga, kako nema osnovane sumnje o prijevarnoj namjeri osumnjičenika, kao subjektivnom elementu bića predmetnog kaznenog djela, to nema niti uvjeta za provođenje istrage protiv njih, a što je pravilno uočio i sud prvog stupnja.

Budući da se navodima žalbe osnovanost pobijanog rješenja ne dovodi s uspjehom u sumnju, trebalo je, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 26. siječnja 2000. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

mr. Branko Zmajević, v.r.