I Kžzp-47/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kžzp 47/10-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, po sutkinji tog suda Meliti Božičević-Grbić, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u pravnoj stvari predlagatelja V. Ž. iz R., kojeg zastupa punomoćnik N. V., odvjetnik iz R., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, odlučujući o žalbi predlagatelja podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 19. srpnja 2010. broj Kzp-6/2010-6, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, dana 4. listopada 2010.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba predlagatelja V. Ž. kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Županijskog suda u Rijeci od 19. srpnja 2010. broj Kzp-6/2010-6.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Rijeci odbijen je kao neosnovan zahtjev predlagatelja V. Ž., podnesen sukladno odredbi članka 27. stavak 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 150/05., 16/07., 113/08. i 153/09. – dalje u tekstu: ZS) za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u kaznenom postupku koji se u trenutku odlučivanja o osnovanosti zahtjeva vodi kod Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem K-1139/08, protiv okrivljenog A. M., zbog kaznenog djela protiv života i tijela, teške tjelesne ozljede iz članka 99. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 105/04. i 84/05. – dalje u tekstu: KZ), počinjenog na štetu predlagatelja.

Protiv navedenog rješenja predlagatelj je putem svog punomoćnika mr. N. V., odvjetnika iz R., pravovremeno podnio žalbu, navodeći da istu podnosi zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se: „…da žalba bude uvažena, pobijano rješenje preinačeno a predlagatelju dosuđena pravična naknada u iznosu od 30.000,00 kuna zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu K-1139/08 kod Općinskog suda u Rijeci.“. Žalba nije osnovana.

I Kžzp 47/10-2

Protivno žalbenim navodima, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, utvrdio je da je sud prvog stupnja pravilno i osnovano zaključio o neosnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, pravilno pri tome primjenjujući materijalno pravo.

Naime, u navedenom je kaznenom postupku Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci 10. listopada 2006. podnijelo Općinskom sudu u Rijeci optužni prijedlog protiv okrivljenog A. M., zbog kaznenog djela iz članka 99. stavak 1. KZ-a, počinjenog na štetu predlagatelja V. Ž.. No, datum podnošenja optužnog prijedloga u konkretnoj situaciji ne predstavlja ujedno i početak pravno relevantnog razdoblja, a na što se upire žalbom, s obzirom na to da se u konkretnoj situaciji radi o kaznenom postupku u kojem optužbu zastupa nadležno državno odvjetništvo, a predlagatelj u postupku ima status oštećenika. Stoga je u postupku bilo potrebno utvrditi je li se tijekom kaznenog postupka odlučivalo i o nekom predlagateljevom pravu ili obvezi građanskopravne prirode, a ne samo o optužbi protiv okrivljenika zbog terećenog kaznenog djela, što je sud prvog stupnja pravilno i utvrdio. S obzirom na to da je, sukladno članku 127. stavak 1. i 2. Zakon o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06. – dalje u tekstu: ZKP), predlagatelj podneskom od 23. veljače 2007. postavio imovinskopravni zahtjev, sukladno članku 27. stavak 1. ZS-a, tek tada je stekao aktivnu legitimaciju za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, jer se tijekom postupka tek od tada odlučivalo o njegovom pravu građanskopravne prirode. Slijedom toga, datum postavljanja imovinskopravnog zahtjeva označava i početak pravno relevantnog razdoblja. Pravno relevantno razdoblje traje sve do dana donošenja prvostupanjskog rješenja kojim se odlučuje o osnovanosti zahtjeva iz članka 27. stavak 1. ZS-a, odnosno 19. srpnja 2010., kako je to pravilno zaključio i sud prvog stupnja. Iz navedenog proizlazi da je pravno relevantno razdoblje u predmetnom kaznenom postupku trajalo ukupno tri godine, četiri mjeseca i 26 dana.

Tijekom ovog razdoblja, a kako to proizlazi iz pobijanim rješenje pravilno utvrđenog stanja spisa predmeta, Općinski sudu u Rijeci odredio je ukupno 14 glavnih rasprava, od kojih je njih devet i održano, dok je preostalih pet sud odgodio pisanim putem, ujedno određujući i novu glavnu raspravu. Do odgoda je dolazilo zbog spriječenosti suca, vještaka te branitelja okrivljenika. U većem dijelu pravno relevantnog razdoblja rasprave su održavane u kontinuitetu, a u razdobljima u kojima dulje vrijeme nije održana rasprava, sud je pribavljao liječničku dokumentaciju za predlagatelja, spis predmeta je dostavljan Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci na uvid te su odgađane rasprave pisanim putem, bilo zbog spriječenosti sudskog vještaka ili branitelja, bilo suca. Također je u tijeku postupka ispitano pet svjedoka i predlagatelj u svojstvu svjedoka-oštećenika, s time da su pojedini svjedoci, zbog protivljenja punomoćnika oštećenika (ovdje predlagatelja) da se čitaju njihovi iskazi, ispitivani i po dva, odnosno tri puta, a provedeno je i sudsko-medicinsko vještačenje te je još nekoliko puta ispitana vještakinja koja je zatražila dostavljanje dodatne dokumentacije radi davanja dopune nalaza i mišljenja. U predmetu je donesena i prvostupanjska presuda čiji je pisani otpravak izrađen u zakonom predviđenom roku te je u povodu podnesenih žalbi dostavljena sudu drugog stupnja na nadležno odlučivanje. Županijski sudu u Rijeci, kao sud drugog stupnja također je promptno proveo drugostupanjski postupak u kojem je ukinuo presudu i predmet vratio na ponovno odlučivanje.

Stoga, s obzirom na duljinu pravno relevantnog razdoblja tri godine, četiri mjeseca i 26 dana, poduzete radnje od strane Općinskog i Županijskog suda u Rijeci, složenost

I Kžzp 47/10-2 predmeta (ispitan veći broj svjedoka, provedeno sudsko-medicinsko vještačenje), činjenicu da za sada nije utvrđen predlagateljev doprinos trajanju pravno relevantnog razdoblja, kao i važnost za predlagatelja da se u što kraćem roku odluči o optužbi za kažnjivo djelo za koje se tereti okrivljenika te o njegovom imovinskopravnom zahtjevu, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja utvrdio je da pravo predlagatelja na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Rijeci broj K-1139/08 nije povrijeđeno. Sud je tijekom navedenog razdoblja poduzimao zakonom propisane radnje u primjerenim rokovima, poštujući time u potpunosti pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku.

Nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da za početak pravno relevantnog razdoblja u konkretnoj situaciji nije od značaja trenutak podnošenja imovinskopravnog zahtjeva, jer sukladno odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIVs-3511/2006, povreda prava na suđenje u razumnom roku postoji neovisno o tome je li oštećenik postavio imovinskopravni zahtjev u kaznenom postupku. Naime, navedena odluka, kao i niz odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske koje su uslijedile nakon ove odluke i koje se sve u obrazloženju pozivaju upravo na ovu odluku, odnose se na kaznene postupke u kojima se u ulozi ovlaštenog tužitelja pojavljuju, bilo oštećenik kao tužitelj (tzv. supsidijarni tužitelj), bilo privatni tužitelj. Prema stanovištu iznesenom u tim odlukama, za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku neodlučno je li supsidijarni tužitelj, odnosno privatni tužitelj u kaznenom postupku postavio imovinskopravni zahtjev, jer kada zakon oštećenika, odnosno privatnog tužitelja ovlašćuje da nastupa kao kazneni progonitelj umjesto državnog odvjetnika, onda on u sadržaj te ovlasti ne uključuje samo zaštitu javnog interesa na kažnjavanje počinitelja kaznenog djela, nego i zaštitu pojedinačnog interesa oštećenika kao žrtve kaznenog djela da počinitelj bude pravedno i svrhovito kažnjen, sukladno svrsi kažnjavanja propisanoj Kaznenim zakonom (članak 50.). No, oštećenik u kaznenom postupku u kojem je progonitelj državni odvjetnik nije stranka i do trenutka postavljanja imovinskopravnog zahtjeva u kaznenom postupku se ne odlučuje ni o kakvim njegovim pravima ili obvezama građanskopravne prirode, a što bi ga sukladno odredbi članka 27. stavak 1. ZS-a legitimiralo na podnošenja zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Do trenutka postavljanja imovinskopravnog zahtjeva u postupku u kojem je ovlašteni tužitelj državni odvjetnik odlučuje se samo o sumnji ili optužbi zbog kaznenog djela za koje se tereti okrivljenika.

Niti navodi u žalbi u kojima se tvrdi da je do odugovlačenja postupka došlo i zbog činjenice da je Općinski sud u Rijeci dopustio da postupak vodi sudska savjetnica, zbog čega je presuda zbog počinjene bitne povrede kaznenog postupka iz članka 367. stavak 1. točka 1. ZKP-a ukinuta, ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane odluke. Naime, u postupku zaštite prava na suđenje u razumnom roku ne ocjenjuje se zakonitost i pravilnost postupanja suda, već ekonomičnost i učinkovitost njegovog postupanja. Za potonje ovaj sud drugog stupnja, kao što je već istaknuto, smatra da je u konkretnom kaznenom postupku bilo u potpunosti poštivano.

Budući da predlagateljevom žalbom nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja te kako sukladno članku 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08. i 123/08. – dalje u tekstu: ZPP) u svezi s člankom 381. ZPP-a nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a u svezi s pravnim pravilom iz paragrafa

I Kžzp 47/10-2

21. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku iz 1934., koji se primjenjuje na temelju odredbe iz članka 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj 73/91.), žalbu predlagatelja trebalo odbiti i riješiti kao u izreci.

U Zagrebu 4. listopada 2010.

Zapisničar:

Sudac:

Martina Slunjski, v. r.

Melita Božičević-Grbić, v. r.