Croatian Supreme Court increases drug trafficking sentence from 13 months to 2 years due to high danger.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia accepted the prosecutor's appeal to increase the defendant's prison sentence from 13 months to 2 years while rejecting the defendant's appeal. The court found the first-instance judgment factually correct but legally flawed regarding sentencing, noting the defendant's high danger level as a long-term heroin addict who resumed selling drugs during treatment. Consequently, the court applied statutory provisions to impose a stricter penalty aimed at general and individual prevention of crime.
Legislator headnote
AI generatedčl. 173. st. 2. i čl. 41. ZIDKZ; čl. 57. st. 2. i 4. toč. c. KZ; čl. 63. st. 1. KZ; The court may increase a criminal sentence if mitigating circumstances are given undue weight and the offender presents a high danger to society, requiring a stricter penalty to fulfill the purposes of punishment.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 307/07-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća, te Žarka Dundovića, Dražena Tripala, Ranka Marijana i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. F. L., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. i dr. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zadru od 06. veljače 2007., broj K-81/06, u sjednici održanoj dana 06. svibnja 2009., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Drage Marincela i zamjenika optuženikovog branitelja Z. Š., odvjetnika iz Z.,
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o kazni, te se opt. F. L. za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u vezi čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 71/06, dalje: ZIDKZ), zbog kojeg je tom presudom proglašen krivim, na temelju tih zakonskih propisa, primjenom čl. 57. st. 2. i 4. toč. c. KZ-a, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, u koju mu se, na temelju čl. 63. st. 1. Kaznenog zakona, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 24. studenog 2006. do 06. veljače 2007.
II. Odbija se žalba opt. F. L. kao neosnovana, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Pobijanom presudom Županijski sud u Zadru proglasio je krivim opt. F. L. zbog kaznenog djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona (KZ) u vezi čl. 41. ZIDKZ-a, pobliže opisanim u izreci te presude, te ga je na temelju tih propisa, uz primjenu čl. 57. st. 1. i st. 2. t. c. KZ-a osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca, u koju mu je na temelju čl.
I Kž 307/07-6
63. st. 1. KZ-a uračunao vrijeme provedeno u pritvoru od 24. studenog 2006. do 06. veljače 2007.
Na temelju čl. 173. st. 7. KZ-a od optuženika je oduzeta sintetička droga amfetamin prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta PU zadarske broj ...
Na temelju čl. 122. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06, dalje ZKP), optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 4.733,33 kune i paušal u iznosu od 500,00 kuna.
Protiv te presude žalbu je zbog odluke o kazni podnio državni odvjetnik s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i da se optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem vremenskom trajanju.
Optuženik je žalbu podnio putem branitelja G. N., odvjetnika iz Z., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a njegov je žalbeni prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Spis je sukladno odredbi čl. 373. st. 1 ZKP-a dostavljen na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je u svom pisanom mišljenju od 05. lipnja 2008., broj KŽ-DO-553/07, predložilo da se žalba državnog odvjetnika prihvati i prvostupanjska presuda preinači u smislu istaknutih žalbenih navoda, a da se žalba optuženika kao neosnovana odbije. Kod istog mišljenja ostao je zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Drago Marincel, koji je nazočio sjednici vijeća.
Sjednici je bio nazočan i zamjenik branitelja optuženika jer je optuženik u žalbi, u smislu odredbe čl. 374. st. 1. ZKP-a, zahtijevao da ga se izvijesti o sjednici vijeća. O sjednici vijeća je uredno izviješten i optuženik, međutim, kako nije pristupio sjednica je na temelju čl. 374. st. 4. ZKP-a održana u njegovoj odsutnosti.
Žalba je državnog odvjetnika je osnovana, a žalba optuženika nije osnovana.
Nije u pravu optuženik kada tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje, jer je sud prvog stupnja sve odlučne činjenice, dakle one iz sastava bića predmetnog kaznenog djela, te činjenice koje se odnose na kaznu i sigurnosnu mjeru oduzimanja predmeta pravilno utvrdio.
Naime, optuženik neosnovano svojim tvrdnjama nastoji dovesti u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja temeljem kojih je izveo konačan zaključak o dokazanosti navoda optužbe.
Tako optuženik ističe da droga koja je kod njega pronađena nije bila razvrstana u tzv. pizeve, kod njega nisu pronađena sredstva za vaganje i pakiranje droge, niti je pronađen novac koji bi potjecao od prodaje opojne droge.
Također ističe da je sud prvog stupnja trebao prihvatiti njegov iskaz iz kojeg proizlazi da je zbog odvikavanja od dugogodišnje ovisnosti o heroinu uzimao kao terapiju tablete
I Kž 307/07-6
„Subotex“, pa je radi „podizanja raspoloženja“ povremeno uzimao amfetamine jer ga je konzumiranje „Subotexa“ umrtvilo.
Napominje da je sud prvog stupnja, iz same činjenice da kod testiranja na droge nije kod njega u organizmu nađeno prisustvo amfetamina, nije mogao izvesti nedvojben zaključak da on ne govori istinu da je povremeno konzumirao amfetamine, jer je u obrani i istakao da samo povremeno uzimao ovu drogu. Osim toga, ističe da je vrijeme eliminacije putem mokraće ove droge kratko i iznosi između 24-36 sati, tako da se tragovi kod testiranja i nisu mogli naći.
Nadalje, žalitelj smatra da niti činjenica da nije znao ime osobe od koje je kupio drogu uz odgodu plaćanja, ne može biti osnova za siguran zaključak da je droga koja je kod njega pronađena bila namijenjena za daljnju prodaju.
Na temelju ovih žalbenih navoda, kao i tvrdnji da on potječe iz materijalno zbrinute obitelji i da povremenim radom zarađuje dostatna sredstva za egzistenciju, optuženik smatra da je postojala u najmanju ruku sumnja u činjenicu je li droga bila namijenjena za osobnu uporabu ili za prodaju. Prema njemu, u takvoj situaciji sud je trebao primijeniti načelo „in dubio pro reo“ i optuženika oglasiti krivim za kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ-a, a ne za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ-a.
Međutim, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, navedenim žalbenim navodima optuženik nije s uspjehom doveo u dvojbu ispravnost zaključaka suda prvog stupnja da je optuženik drogu amfetamin u količini od 15,46 g koja je kod njega pronađena držao radi daljnje prodaje.
Prije svega treba istaći da je sud prvog stupnja ispravno pri izvođenju relevantnih zaključaka pošao od neosporene činjenice da se u konkretno slučaju radi o većoj količini droge koja je pronađena kod optuženika u automobilu.
Naime, sud prvog stupnja je na temelju podatka da dnevna količina za konzumaciju ovakve vrste sintetičke droge iznosi od 0,5 g iz čega slijedi da količina od preko 15 g sadrži dosta velik broj pojedinačnih doza. Povezujući ovo utvrđenje sa činjenicom da je optuženik raspolagao sa malom svotom novca koju je dobivao od majke, a iz kojih nije mogao stvorit značajnije novčane zalihe, sud ispravno zaključuje da se nije radilo o drogi koja je kupljena za vlastite potrebe.
Nadalje, sud prvog stupnja ukazuje na ostale indikativne okolnosti koje također nedvojbeno upućuju na navedeni zaključak, a to su da je optuženik drogu držao u automobilu, da je zatečen u blizini đačkog doma gdje se kreću potencijalni kupci, da optuženikova obrana nije uvjerljiva i životna jer nije znao navest niti ime osobe od koje je drogu nabavio te je tvrdio da nije trebao ništa platiti, već mu je prodavatelj kojega zna samo iz viđenja drogu dao, a da će se oko plaćanja kasnije dogovoriti. Nadalje, sud prvog stupnja je ukazao i to da bi se kod testiranja koje je provedeno na droge vidjelo da je konzument i da bi sigurno karakteristične simptome primijetila njegova liječnica dr. B. V. koja je s njim obavljala razgovore.
I Kž 307/07-6
Prema tome, povezujući sve navedene indicije u jednu cjelinu nedvojbeno slijedi zaključak kojega optuženik nije sa uspjehom osporio, a to je da je tu količinu droge držao za daljnju prodaju.
Kada svi navedeni dokazi, kao u konkretno slučaju, sa potpunom sigurnošću upućuju na takav zaključak, ne radi se ni o kakvoj činjeničnoj dvojbi koja bi se imala razriješiti primjenom načela iz čl. 3. st. 2. ZKP-a.
Dakle, to što kod optuženika nije pronađena vaga za vaganje narkotika, odgovarajuća ambalaža za pakiranje te novac dobiven prodajom droge, nije relevantno, jer to niti u najmanjoj mjeri ne dovodi u dvojbu ispravnost zaključaka suda prvog stupnja.
Jednako tako, u kontekstu iskaza dr. B. V., koja nije nikada na optuženiku primijetila simptome uzimanja amfetamina, nije od značaja to što je vrijeme eliminacije ove droge relativno kratko jer bi optuženikova liječnica koja je pratila optuženikovo liječenje od ovisnosti kao stručna osoba zamijetila znakove uzimanja ove sintetičke droge.
Žalbene tvrdnje optuženika o njegovoj dobroj materijalnoj situaciji su u biti u suprotnosti sa njegovom obranom i iskazom majke M. L., jer iz tih iskaza proizlazi da je optuženik dobivao samo džeparac između 60 i 100 kuna dnevno, tako da i s tog aspekta utvrđenja sud prvog stupnja nisu uspješno osporena.
Prema tome, nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
Na ispravno i potpuno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja je pravilno primijenio odredbu čl. 173. st. 2. KZ-a u vezi čl. 41. ZIDKZ-a jer se u postupanju optuženika ostvaruju sva subjektivna i objektivna obilježja tog kaznenog djela.
Iako se optuženik žali samo zbog pogrešnog utvrđenog činjeničnog stanja, njegova žalba na temelju čl. 382. ZKP-a sadrži i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji. Stoga je Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, i u tom dijelu ispitao prvostupanjsku presudu, te je utvrdio da žalba niti u tom dijelu nije osnovana jer izrečena kazna nije prestroga.
Naprotiv, u pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je olakotnim okolnostima koje je utvrdio sud prvog stupnja dat prevelik značaj, a da je zanemarena činjenica da se u konkretnom slučaju radi o izrazito pogibeljnom kaznenom djelu čiji je broj sve više u porastu.
Naime, i pored osuđenikove neosuđivanosti, na povećanu opasnost u konkretnom slučaju ukazuje činjenica da se optuženik kao dugogodišnji ovisnik o heroinu u upravo u fazi liječenja počeo baviti prodajom narkotika. To je učinio u stanju potpuno očuvane ubrojivosti, a što proizlazi iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka dr. V. K., što upućuje na visok stupanj optuženikove pogibeljnosti zbog čega mu je potrebno izreći nešto strožu kaznu od izrečene po prvostupanjskom sudu.
Stoga je Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika optuženiku, primjenjujući odredbe o ublažavanju izrekao kaznu
I Kž 307/07-6
zatvora u trajanju od dvije godine, smatrajući da će ona ispuniti svrhe kažnjavanja iz čl. 50. i čl. 6. KZ-a u smislu generalne i individualne prevencije.
Odluka o oduzimanju droge donijeta je osnovano na temelju čl. 173. st. 7. KZ-a. Radi se o imperativnoj odredbi zakona koju sud obveznog primjenjuje kod počinitelja ovakovih kaznenih djela.
Prema tome, kako je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni osnovana, a žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni nije osnovana, te kako pri ispitivanju prvostupanjske presude po službenoj dužnosti nisu utvrđene postupovne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 379. st.1. t. 1. ZKP-a, niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, u smislu odredbe iz t. 2. citiranog propisa, trebalo je na temelju čl. 390. st. 1. i 387. ZKP-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 06. svibnja 2009.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivan Protković, v. r.
Vesna Vrbetić, v. r.