Uzz-16/2013-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Uzz 16/13-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića, člana vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u upravnom sporu tužitelja B. H. iz V., kojeg zastupa punomoćnica M. R. G., odvjetnica u O., protiv rješenja tuženika Ministarstva, klasa: UP/II-361-03/09-03/339, ur. broj: 531-04-1-10-2 od 22. travnja 2010., radi izdavanja rješenja o uvjetima građenja, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj GZ-DO-29/13 od 27. ožujka 2013., protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-6319/10-4 od 14. studenoga 2012., u sjednici održanoj 4. veljače 2014.,

p r e s u d i o j e:

Zahtjev za zaštitu zakonitosti se uvažava, te se presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-6319/10-4 od 14. studenoga 2012. preinačuje i sudi:

Tužba se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-6319/10-4 od 14. studenoga 2012. uvažena je tužba tužitelja i poništeno rješenje tuženika Ministarstva klasa:

UP/II-361-03/09-03/339, ur. broj: 531-04-1-10-2 od 22. travnja 2010., kojim je odbijena žalba izjavljena protiv rješenja Upravnog odjela… , klasa: UP-I-361-03/08-03/106, ur. broj: 2170/1- 07-04/7-09-17 od 17. studenoga 2009. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o uvjetima građenja za izgradnju stambene građevine na dijelu z.č. br. 1075/2 k.o. V. Protiv te presude Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podiglo je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava predloživši njegovo prihvaćanje i preinačenje pobijane presude odbijanjem tužbe kao neosnovane.

Tužitelj je odgovorio na zahtjev za zaštitu zakonitosti predloživši njegovo odbijanje. Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Postupajući na temelju odredbe čl. 49. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 53/91, 9/92 i 77/09 – dalje: ZUS) Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u granicama zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

Prema činjeničnim utvrđenjima u upravnom postupku tužitelj je zahtjev za izdavanje rješenja o uvjetnima građenja za izgradnju stambene građevine na dijelu z.č. br. 1075/2 k.o. V. podnio dana 19. rujna 2008., kada je bio na snazi Prostorni plan uređenja O. V. ("Službene novine", broj 16/04 i 43/07), dok je u vrijeme donošenja rješenja prvostupanjskog upravnog tijela (17. studenoga 2009.) bio na snazi Urbanistički plan uređenja naselja V. ("Službene novine", broj 33/09), a koji je stupio na snagu 28. kolovoza 2009.

Prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo odbili su zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o uvjetima građenja, jer se prema Urbanističkom planu uređenja naselja V. ("Službene novine", broj 33/09), a koji je u međuvremenu stupio na snagu i ima se primijeniti, predmetna čestica nalazi unutar područja planske oznake "Z" – zaštitne zelene površine u kojem nije dozvoljena gradnja stambenih građevina, pa traženi zahvat nije sukladan navedenom Urbanističkom planu.

Upravni sud Republike Hrvatske uvažio je tužbu tužitelja i poništio rješenje Ministarstva, UP/II-361-03/09-03/339, ur. broj: 531-04-1-10-2 od 22. travnja 2010. izrazivši pravno shvaćanje da je upravno tijelo bilo dužno osnovanost zahtjeva tužitelja ocijeniti primjenom odredbi prostornog plana koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja upravnog postupka.

U ovom stadiju postupka, u povodu zahtjeva za zaštitu zakonitosti i dalje je sporno koji je prostorni plan upravno tijelo trebalo primijeniti pri odlučivanju o zahtjevu za izdavanje rješenja o uvjetima građenja: onaj koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja upravnog postupka ili onaj koji je na snazi u vrijeme odlučivanja o zahtjevu.

Pravilno se u zahtjevu za zaštitu zakonitosti navodi da pravno shvaćanje Upravnog suda Republike Hrvatske nije prihvatljivo. Naime, primjena podzakonskih propisa kojima se utvrđuje Prostorni plan, a koji je na snazi u vrijeme donošenja rješenja o zahtjevu za izdavanje rješenja o uvjetima građenja nije u suprotnosti s ustavnim načelom po kojem propisi ne mogu imati povratno djelovanje (čl. 89. st. 4. Ustava Republike Hrvatske). Novi propis se ne može primjenjivati na pravne odnose koji su nastali prije njegovog stupanja na snagu, a samim podnošenjem zahtjeva da se izda rješenje o uvjetima građenja tužitelj nije stekao pravo niti je nastala obveza upravnog tijela izdati mu rješenje o uvjetima građenja. Ne radi se o stečenom pravu koje se ne bi moglo dovoditi u pitanje novim podzakonskim propisom, ni o obveznom odnosu kod kojeg se prava i obveze stranaka prosuđuju prema materijalnopravnim propisima koji su bili u primjeni u vrijeme nastanka takvog odnosa. Između tužitelja kao stranke u upravnom postupku i upravnog tijela nastao je odnos u kojem on ima pravo zahtijevati da se odluči o njegovom zahtjevu (ali nije stekao pravo na točno određenu odluku – u ovom slučaju rješenje o uvjetima građenja), a upravno tijelo ima obvezu odlučiti o zahtjevu tužitelja. Upravno tijelo je pritom u smislu odredbe čl. 4. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" 53/91) upravnu stvar dužno rješavati na temelju zakona i drugih propisa, te općih akata ustanova i drugih pravnih osoba koje one donose na temelju javnih ovlasti. Prema odredbi čl. 209. st. 1. Zakona o prostornom uređenju i gradnji ("Narodne novine", broj 76/07 i 38/09) građenju zgrade čija građevinska (bruto) površina nije veća od 400 m i zgrade za obavljanje isključivo poljoprivrednih djelatnosti čija građevinska (bruto) površina nije veća od 600 m može se pristupiti na temelju pravomoćnog rješenja o uvjetima građenja, a prema odredbi čl. 215. st. 1. podstavka 1. istoga Zakona u postupku izdavanja rješenja o uvjetima građenja utvrđuje se da je idejni projekt izrađen u skladu s prostornom planom. Rješenje o uvjetima građenja se, dakle, ne može izdati suprotno dokumentima prostornog uređenja.

Stoga se pravno shvaćanje Upravnog suda Republike Hrvatske da se unatoč navedenim propisima i utvrđenim činjenicama treba primijeniti Prostorni plan (podzakonski propis) koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja upravnog postupka ne može prihvatiti.

U ovom konkretnom slučaju u vrijeme odlučivanja bio je na snazi Urbanistički plan uređenja naselja V. ("Službene novine", broj 33/09), odredbe kojeg Urbanističkog plana je trebalo primijeniti, kako je to navedeno i u rješenju drugostupanjskog tuženog tijela, pa je zbog navedenih razloga zahtjev za zaštitu zakonitosti trebalo uvažiti te je na temelju odredbe čl. 50. st. 2. ZUS-a pobijana presuda preinačena.

U Zagrebu, 4. veljače 2014.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.