Rev-3838/2018-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3838/2018-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. B. iz P., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica Lj. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika V. l. d.o.o., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-396/18-2 od 2. srpnja 2018., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2690/13-23 od 2. listopada 2017., u sjednici održanoj 9. siječnja 2019.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Tužba tužitelja u ovoj pravnoj stvari je povučena.

II Povučena tužba u ovom predmetu smatra se kao da nije niti bila podnesena."

Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. u vezi čl. 400. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske usvojiti reviziju te ukinuti nižestupanjska rješenja i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Tužitelj je zatražio trošak revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 400. st. 1. i 3. ZPP stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382. ZPP). U postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o reviziji protiv presude.

U konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora je 150.000,00 kn, pa je riječ o reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti (izvanrednu) reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U reviziji koju podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, kao i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 2. ZPP).

U tom smislu, pravno pitanje naznačeno u reviziji, u bitnom se svodi na sljedeće:

- Ako s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostane tužitelj, a uredno je pozvan, a tuženik se neće upustiti u raspravljanje, dolazi li do presumiranog povlačenja tužbe u smislu odredbe čl. 295. st. 2. ZPP ili će sud održati raspravu s prisutnom strankom u smislu odredbe čl. 295. st. 1. ZPP.

Što se tiče razloga važnosti naznačenog pitanja, u smislu st. 3. čl. 382. ZPP, revident ukazuje na rješenje Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž R-47/2015 od 2. rujna 2015.

Vijeće ovog suda ocijenilo je da je riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je tužitelj, iako uredno pozvan (po punomoćniku) neopravdano izostao (izostanak nije opravdao) s ročišta za glavnu raspravu 2. listopada 2017., dok se tuženik (na istom ročištu za glavnu raspravu) nije htio upustiti u raspravljanje, slijedom čega su sudovi pozivom na odredbu čl. 295. st. 2. ZPP utvrdili da se tužba smatra povučenom.

Odredbom čl. 295. ZPP, koja se primjenjuje na temelju odredbe čl. 65. u vezi s čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 25/13) propisano je da ako s ročišta za glavnu raspravu izostane tužitelj ili ako na to ročište ne dođe tuženik, a uredno su pozvani rasprava će se održati s prisutnom strankom (st. 1.), ako s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostanu obje stranke ili ako dođu na ročište, ali se neće upustiti u raspravljanje, ili se udalje s ročišta, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu (st. 2.).

Imajući na umu sadržaj navedene zakonske odredbe, pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova, te sadržaj pitanja koje se postavlja u reviziji, a polazeći od činjeničnih utvrđenja u postupku koji je prethodio reviziji, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili odredbu čl. 295. st. 2. ZPP jer i prema pravnom shvaćanju ovoga suda u situaciji kada s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostane tužitelj, a uredno je pozvan, a tuženik se neće upustiti u raspravljanje, dolazi do presumiranog povlačenja tužbe u smislu odredbe čl. 295. st. 2. ZPP. Naime, u takvim okolnostima za zaključiti je da su obje stranke izrazile volju da ne raspravljaju pred sudom, tužitelj time što, iako uredno pozvan, nije pristupio na ročište za glavnu raspravu, a izostanak nije opravdao (neopravdano je izostao), a tuženik time što se na istom ročištu za glavnu raspravu nije htio upustiti u raspravljanje. U takvoj činjeničnoj i procesnoj situaciji nema mjesta održavanju ročišta za glavnu raspravu (sud zapravo ne bi imao s kime raspravljati), jer je došlo do presumiranog povlačenja tužbe u smislu odredbe čl. 295. st. 2. ZPP, a što je sud dužan utvrditi deklaratornim rješenjem.

U tom smislu je ovaj sud u Revr 96/17-2 od 12. travnja 2017. odlučujući o reviziji iz čl. 382. st. 1. ZPP polazeći od utvrđenja da tužiteljica, iako uredno pozvana, nije pristupila na pripremno ročište 20. studenoga 2013. na kojem je zaključen prethodni postupak i određeno održavanje glavne rasprave u smislu odredbe čl. 292. st. 8. ZPP (izmijenjeno odredbom čl. 59. ZIDZPP), te da se punomoćnik tuženika na ročištu za glavnu raspravu odbio upustiti u raspravljanje, zauzeo shvaćanje da nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 295. st. 2. ZPP kada su nižestupanjski sudovi rješenjem (u takvoj situaciji) utvrdili da se tužba smatra povučenom u smislu odredbe čl. 295. st. 2. ZPP.

Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 393. u vezi čl. 400. st. 3. ZPP, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 9. siječnja 2019.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.