Rev-644/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 644/09-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Lucije Čimić, Viktorije Lovrić i Branka Medančića članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. V. i B. V., oboje iz O., oboje zastupani po punomoćniku I. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu D. Š., I. K. i B. R. iz O., protiv tuženika Ž. V. iz Š., S., kojega zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ž. F. i D. K. iz O., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice B. V. protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1774/08 od 29. siječnja 2009., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P- 2071/07 od 4. veljače 2008., u sjednici održanoj 13. siječnja 2010.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužiteljice B. V. te se ukida presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1774/08 od 29. siječnja 2009. i predmet vraća istom sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužiteljici B. V. iznos od 148.800,00 kn na ime naknade troškova uzdržavanja koje je platila umjesto tuženika sve sa zateznim kamatama od presuđenja (4. veljače 2008.) do isplate, te je naloženo tuženiku da tužiteljima naknadi trošak postupka u iznosu od 47.843,00 kn.

Drugostupanjskom presudom uvažena je žalba tuženika, preinačena prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev B. V. te riješeno da svaka strana snosi svoj trošak postupka.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica B. V. zbog pogrešne primjene materijalnog prava i povrede odredaba postupka i predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, preinači drugostupanjsku presudu, te odbije žalbu uz dosudu traženog troška tužitelju, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija je osnovana.

Predmet spora je zahtjev 1.tužitelja S. V. za povišenje uzdržavanja, te 2.tužiteljice B. V. za naknadu troškova uzdržavanja sina S. V. koje je snosila u razdoblju od 1. listopada 1997. do 21. rujna 2005. Sporno je u revizijskoj fazi postupka je li tuženik dužan naknaditi tužiteljici B. V. trošak uzdržavanja njihovog sina koje je snosila u razdoblju od 1. listopada 1997. do 21. rujna 2005.

Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev i obvezao tuženika platiti tužiteljici B. V. iznos od 148.800,00 kn za sporno razdoblje pozivom na odredbu čl. 244. u svezi čl. 209. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 116/03, 17/04, 136/04, 137/07 – dalje: OZ) te pozivom na odredbu čl. 218. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) te odredbu čl. 63. st. 1. Ustava Republike Hrvatske.

Drugostupanjski sud je prihvatio žalbu tuženika, preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev smatrajući da postojanje pravomoćne i ovršne odluke suda o obvezi tuženika za uzdržavanje sina S. (poslovni broj Ps-3322/06) koja se odnosi i na sporni period (1. listopad 1997. do 21. rujna 2005.) dokazuje da verzijski zahtjev tužiteljice B. V. za naknadu troškova uzdržavanja za to razdoblje nije osnovan.

Odbijajući tužbeni zahtjev B. V. drugostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo.

Odredbom čl. 244. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07 – dalje: OZ) propisano je da fizička ili pravna osoba koja nije bila dužna uzdržavati, a snosila je troškove uzdržavanja neke osobe, može tužbom tražiti naknadu tih troškova od onog koji je po ovom zakonu bio dužan davati uzdržavanje, ako su učinjeni troškovi bili opravdani.

Pravo na naknadu troškova uzdržavanja (verzijski zahtjev) bi tužiteljica imala ukoliko su ispunjene pretpostavke iz spomenute zakonske odredbe, tj. da po zakonu nije bila dužna davati uzdržavanje a snosila je troškove uzdržavanja, da je tuženik po odredbama Obiteljskog zakona bio dužan davati uzdržavanje, te da su učinjeni troškovi bili opravdani.

Presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ps-3322/86 od 21. siječnja 1987. razveden je brak stranaka, zajednički sin stranaka tada mldb. S. V. dodijeljen je majci na čuvanje i skrb uz obvezu oca da mjesečno doprinosi za njegovo uzdržavanje određeni novčani iznos (tadašnjih 10.000,00 dinara) počev od 20. siječnja 1987. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

Tužiteljica nije bila dužna sama uzdržavati malodobnog sina stranaka, jer je pravomoćnom presudom bio utvrđen doprinos koji će svaki od roditelja doprinositi za uzdržavanje njihovog zajedničkog djeteta. Tuženik je bio dužan uzdržavati svoga sina ne samo prema odredbi čl. 209. st. 1. OZ prema kojoj su roditelji dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete, već je spomenutom presudom utvrđen iznos koji je on dužan doprinositi za uzdržavanje svoga sina. Međutim tuženik nije plaćao iznos utvrđen pravomoćnom presudom za uzdržavanje pa je tužiteljica u spornom razdoblju u cijelosti uzdržavala zajedničkog sina stranaka.

Prema tome iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je obveza tuženika da doprinosi za uzdržavanje djeteta u vidu dodatnih troškova pala na teret majke koja je u utuženom razdoblju isključivo vodila brigu i uzdržavala sina S..

Dakle iz pravomoćne presude, na koju se poziva drugostupanjski sud, proizlazi da su ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 244. st. 1. OZ, tj. da tužiteljica nije bila dužna u cijelosti uzdržavati sina S. već je bio utvrđen doprinos oba roditelja koji su trebali doprinositi za uzdržavanje sina. Obzirom da tužiteljica tvrdi kako je u utuženom razdoblju snosila te troškove u cijelosti to ona može tužbom tražiti naknadu tih troškova od tuženika u dijelu u kojem je on bio dužan uzdržavati zajedničkog sina stranaka, naravno uz uvjet da su učinjeni troškovi bili opravdani.

Drugostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog stava nije utvrdio, jesu li bili opravdani troškovi koje tužiteljica traži kao naknadu od tuženika te nije bilo moguće preinačiti drugostupanjsku presudu, jer činjenično stanje u tom dijelu nije utvrđeno. Zbog navedenog je ovaj sud primjenom odredbe čl. 395. st. 2. ZPP prihvatio reviziju tužiteljice B. V. i ukinuo drugostupanjsku presudu te predmet vratio istom drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Ukinuta je i odluka o trošku postupka, jer se za sada ne zna uspjeh stranaka u sporu (čl. 154. u svezi čl. 155. ZPP).

U ponovljenom postupku će drugostupanjski sud ocijeniti osnovanost zahtjeva tužiteljice za naknadom troškova koje je snosila umjesto tuženika u razdoblju od 1. listopada 1997. do 21. rujna 2005., te jesu li u tom dijelu troškovi bili opravdani te će potom donijeti novu zakonitu odluku.

U Zagrebu, 13. siječnja 2010.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.