Rev-2914/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2914/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivana Mikšića i Katarine Buljan, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. Š. iz Z., zastupane po punomoćniku M. G., odvjetniku u Z., protiv tužene C. o. d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda Grada Zagreba, br. Gž-4097/97 od 13. siječnja 1998. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu, br. Pn-6009/94 od 16. lipnja 1995. godine, u sjednici održanoj 14. svibnja 2002. godine,

p r e s u d i o je:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Gradu Zagrebu, br. Gž-4097/97 od 13. siječnja 1998. godine, potvrđena je presuda Općinskog suda u Zagrebu, br. Pn-6009/94 od 16. lipnja 1995. godine kojom je tužena obvezana isplatiti tužiteljici iznos od 22.300,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od 16. lipnja 1995. godine do isplate, te parnični trošak od 6.946,77 kn, dok je za više traženo od daljnjih 5.000,00 kn tužbeni zahtjev odbijen.

Protiv drugostupanjske pravomoćne presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljica je izjavila reviziju pobijajući je iz svih revizijskih razloga (čl. 385. st. 1. toč. 1-3 Zakona o parničnom postupku – “Narodne novine”, br. 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP), predloživši njeno preinačenje prihvaćanjem čitavog tužbenog zahtjeva, podredno ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužena nije odgovorila na reviziju, niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Osim paušalnog pozivanja na bitnu povredu odredaba parničnog postupka kao revizijskog razloga, tužiteljica ničim ne ukazuje u čemu bi se sastojala ta povreda, a kako ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba

parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a na koju temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, zaključiti je da pobijana presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu joj štete vezano za povrede zadobijene u prometnoj nezgodi dana 25. svibnja 1994. godine. U ovoj revizijskoj fazi postupka među strankama je i dalje sporno pitanje visine pripadajuće naknade štete tužiteljici.

U štetnom događaju tužiteljica je zadobila povrede u vidu natučenja i udarno-krvnih podljeva lijeve potkoljenice, koljena, natkoljenice, desnog ramena i oba lakta.

Prema nalazu vještaka kirurga-traumatologa dr. M.A. i neurologa dr. R.S. tužiteljica je vezano za ove povrede trpila fizičke bolove jakog intenziteta 3-5 dana, srednjeg intenziteta povremeno 5-7 dana, te povremene bolove lakog intenziteta još 5-6 tjedana. Doživjela je strah koji je tzv. primarni bio jačeg intenziteta i kratkog trajanja, te potom prešao u tzv. sekundarni strah koji je jačeg intenziteta trajao 2 dana, srednjeg intenziteta 6-8 dana, te potom kao tzv. kasni strah potrajao još 4-6 tjedana. Kao posljedica povrijeđivanja zaostao je otok, bolnost i ograničena pokretljivost lijevog gležnja, što predstavlja smanjenje opće, životne i radne aktivnosti tužiteljice od 5%.

Obzirom na vrstu i težinu zadobijenih povreda, intenzitet i trajanje fizičkih bolova i strah, te stupanj smanjenja životne i radne aktivnosti tužiteljice kao i vodeći računa o njenoj životnoj dobi (rođena 1926. godine), mišljenje je ovog suda da su iznosi dosuđeni tužiteljici nižestupanjskim presudama i baš za fizičke bolove 5.000,00 kn, strah 4.000,00 kn, te duševne boli zbog smanjenih životnih aktivnosti 9.000,00 kn u konkretnom slučaju primjereno određena naknada sve u smislu odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99), dok bi priznavanjem većih iznosa bilo protivno cilju i svrsi kojoj je ova naknada namijenjena. Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su za više traženo tužbeni zahtjev odbili.

Zbog navedenog, a temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 14. svibnja 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.