Rev-2830/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2830/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata kao predsjednika vijeća, te Veseljka Šeparovića, Augusta Husinca, Vesne Milošević i Stanislava Plazonić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. S. iz Z., zastupan po punomoćniku T. T. i I. U., odvjetnicima iz Z., protiv tuženika D. C. iz Z., radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagreb od 7. VII 1992. br. Gž-5739/92, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 9. IV 1992. br. Pr- 2563/91, u sjednici održanoj dana 25. svibnja 1993. g.

p r e s u d i o j e:

Revizija se kao neosnovana odbija.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Zagrebu odbijen je tužbeni zahtjev kojim se tražilo da se tuženiku naloži da plati tužitelju iznos od 32.000 HRD s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate, kao i da naknadi parnični trošak.

Okružni sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, odbio je žalbu tužitelja i potvrdio presudu suda prvog stupnja.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja izjavio je tužitelj reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog za preinaku, a podredno ukidanje pobijanih presuda.

Tuženik nije dao odgovor na reviziju, niti nadležni javni tužitelj izjašnjenje.

Revizija nije osnovana.

Predmet ove parnice je zahtjev tužitelja da mu tuženik refundira iznos kojeg je on platio Fondu zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, a koji iznos da je tuženi bio dužan uplatiti kao poslodavac.

Utvrđenje je sudova da između stranaka nije zaključen ugovor o radu i da prema tome tužitelj nije bio u radnom odnosu kod tuženika. Tužitelj da je doista radio neko vrijeme u tuženikovoj radionici i da mu je tuženik plaćao naknadu za obavljeni rad, koja naknada da je bila znatno viša od uobičajene kad se radi o radniku sa reguliranim statusom kod poslodavca. Tužitelju da je ovakva pozicija odgovarala jer da je bio prijavljen kao slobodni umjetnik u Savezu muzičara.

Kraj izloženog utvrđenja, koje je mjerodavno i za ovaj revizijski sud, jer se revizijom ne može pobijati činjenično utvrđenje (čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku - dalje: ZPP, "NN" br. 53/91), pravilno su sudovi ocijenili tužiteljev zahtjev neosnovanim i dosljedno tome odbili takav zahtjev.

Tvrdnja tužitelja u žalbi da bi radio kod tuženika kroz odnosno razdoblje puno radno vrijeme i da je stoga tuženik bio dužan uplatiti sporni doprinos, ne mogu se prihvatiti kraj utvrđenja da u pitanju nije bio radni odnos, već izvjestan oblik ispomaganja u radionici uz prilično visoku naknadu, a bez zasnivanja radnog odnosa.

Sa izloženih razloga, a jer nije ostvaren istaknuti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a niti počinjena ona procesna povreda na koju revizijski sud uvijek pazi i po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), trebalo je reviziju temeljem čl. 393. ZPP, kao neosnovanu odbiti.

U Zagrebu, 25. svibnja 1993.

Predsjednik vijeća:

Ilija Čuljat, v.r.