Rev-527/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-527/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak-Radej, Marijana Ramušćaka, Petra Milasa i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. O. iz V., zastupanog po V. D. odvjetniku u O., protiv tužene M. O. iz D., zastupane po M. G. odvjetnici u D., radi rastave braka, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Dubrovniku od 15. studenog 2001., br. Gž-977/00, kojom je u pogledu glavne stvari potvrđena presuda Općinskog suda u Korčuli od 04. svibnja 2000. br. P-493/99, u sjednici vijeća održanoj 17. listopada 2002. godine

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Korčuli od 04. svibnja 2000. br. P- 493/99 rastavljen je brak između stranaka, a tužitelj obvezan plaćati za uzdržavanje tužene 1.500,00 kn mjesečno od 01. travnja 2000. pa nadalje za svaki mjesec unaprijed. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Dubrovniku od 15. studenog 2001., br. Gž-977/00 navedena presuda je potvrđena u pogledu rastave braka i visine plaćanja uzdržavanja, a preinačena u odluci o troškovima parničnog postupka na način da je tužitelj obvezan naknaditi tuženoj troškove parničnog postupka u iznosu od 1.200,00 kn. Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je uložio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud ukine nižestupanjske presude i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka revident nalazi u proturječnostima razloga obih nižestupanjskih presuda sa stanjem spisa, budući da nisu uzete u obzir odredbe Ugovora o diobi zajedničke imovine od 03. ožujka 1997., kojima se tužitelj već obvezao plaćati za uzdržavanje tužene 200 DEM mjesečno.

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava revident nalazi u neprihvaćanju ugovorne obveze tuženika na plaćanje uzdržavanja tužene navedenim ugovorom, koji je sačinjen u formi javno-bilježničkog akta, pa je po pravnim učincima i posljedicama izjednačen s pravomoćnom presudom.

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92 i 112/99 – u daljnjem tekstu: ZPP) dostavio protivnoj stranci na odgovor i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske ovlaštenom na podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

Odgovor na reviziju nije podnijet, niti se Državno odvjetništvo Republike Hrvatske izjasnilo o podnijetoj reviziji.

Revizija tužitelja nije osnovana.

Predmet spora je obveza tužitelja uzdržavati tuženu – bivšu suprugu – plaćanjem iznosa od 1.500,00 kn mjesečno od 01. travnja 2000. pa nadalje za svakim mjesec unaprijed, s obzirom da je brak između stranaka rastavljen presudom od 04. svibnja 2000., a faktična bračna zajednica prekinuta još 1997. godine.

U postupku je utvrđeno da su stranke bile u braku od 1975., da je u braku rođeno dvoje djece, koja su sada punoljetna, da je bračna zajednica prekinuta 1997., kad je tužitelj počeo živjeti s drugom ženom s kojom ima sina rođenog 1997, pa je tužena slijedom takvog ponašanja tužitelja istog napustila. Utvrđeno je također da tužitelj ima vlastitu tvrtku za ugostiteljstvo, turizam i trgovinu, da tvrtka ima 15 zaposlenih, da su stranke u braku stekle dvije kuće, 10 zemljišnih parcela, osobni automobil "Mercedes", kamion "Mercedes", osobni automobil "Renault – Clio" i stan u M. od 46 m² (podaci iz Ugovora o diobi zajedničke imovine od 03. ožujka 1997.).

Sudovi su utvrdili da tužena nije zaposlena, nema sredstava za život, niti ih može ostvariti iz svoje imovine, ne može se zaposliti, čime su se stekli uvjeti potrebe njenog uzdržavanja od bivšeg supruga, sve to temeljem odredbe čl. 221. Obiteljskog zakona (“Narodne novine” br. 162/98), pa su s obzirom na materijalne prilike tužitelja obvezali ga na plaćanje uzdržavanja tužene u iznosu od 1.500,00 kn mjesečno. Ovakva utvrđenja i odluke nižestupanjskih sudova u cijelosti prihvaća i ovaj revizijski sud. Potpuno neosnovano tužitelj ističe razloge bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava pozivanjem na utanačenja u Ugovoru o diobi zajedničke imovine od 03. ožujka 1997., da će tužitelj za uzdržavanje tužene plaćati 200 DEM, jer upravo iz navedenog diobnog ugovora proizlazi suprotno.

U točki 4. tog Ugovora je izrijekom navedeno: "Na ime razlike u vrijednosti J.O. pok. A. isplatio je danas M.O., kćeri E., rođ. P. novčani iznos od 10.000 DEM (desettisućanjemačkihmaraka), a primitak tog novčanog iznosa M.O. potvrđuje potpisom ovog Ugovora. Na ime razlike u vrijednosti J.O. pok. A. se još obvezuje do smrti M.O. kćeri E., rođ. P. istoj plaćati novčanu rentu u iznosu od 200 DEM (dvijestonjemačkihmaraka) u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju Narodne banke Hrvatske, svakog mjeseca, najkasnije do 5-tog u mjesecu za tekući mjesec, a počevši od 01. travnja 1997., na tekući račun kod D. banke d.d.".

Pravilno su stoga nižestupanjski sudovi ocijenili da navedeni iznos od 200 DEM tužitelj treba plaćati na ime razlike u vrijednosti zajednički stečene imovine, a ne za uzdržavanje tužene. Nije, dakle, u pravu revident kad tvrdi da je tako stipuliranom odredbom Ugovora o diobi zajedničke imovine utanačena obveza tužitelja uzdržavati tuženu.

Stoga nisu osnovani razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog proturječnosti razloga nižestupanjskih presuda i stanja spisa, niti je neprimjenom navedenih odredbi Ugovora o diobi zajedničke imovine pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

Kako nisu ostvareni revizijski razlozi na koje ukazuje revident, kao ni oni na koje sud primjenom odredbe čl. 386. ZPP-a glede bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a i glede pravilne primjene materijalnog prava pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.

U Zagrebu, 17. listopada 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v. r.