Croatian Supreme Court allows appeal on overtime calculation for military guards, ruling 24-hour shifts include mandatory rest.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia accepted the defendant's appeal against lower court rulings that awarded overtime pay based on a 24-hour workday. The plaintiff argued that mandatory eight-hour rest breaks during multi-day field duty should be deducted from total hours, while the defendant contended all 24 hours constituted work time. The court agreed with the plaintiff, holding that it is logically and life-sustainable for a guard to rest eight hours daily, meaning such time cannot be classified as overtime.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 2. ZPP; čl. 12. Pravilnika o naknadama troškova; čl. 128. Službovnika oružanih snaga; čl. 395. st. 2. ZPP: In cases involving multi-day field duty where mandatory rest is required, time spent resting cannot be counted as overtime work to ensure uniform application of labor rights.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 1604/14-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P., OIB 7… iz Z., kojega zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik u P., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-3792/13-2 od 3. ožujka 2014., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj P-20/13-39 od 31. listopada 2013., u sjednici održanoj 15. studenog 2016.
r i j e š i o j e :
Prihvaća se revizija tuženice, ukidaju se presuda Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-3792/13-2 od 3. ožujka 2014. i presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj P-20/13-39 od 31. listopada 2013. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom tuženici je naloženo tužitelju isplatiti razliku plaće u bruto iznosu od 149.261,82 kn s pripadajućom zateznom kamatom te naknaditi troškove postupka u iznosu od 50.339,00 kn.
Drugostupanjskom presudom djelomično je odbijena žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda u pogledu glavnog zahtjeva i u tom dijelu je potvrđena prvostupanjska presuda. Ujedno je protiv odluke o troškovima postupka djelomično prihvaćena žalba tuženice te je naloženo tuženici platiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 19.982,75 kn, dok su odbijeni zahtjevi tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 31.898,75 kn i tuženice u iznosu od 29.425,00 kn.
Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjske presude odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, a podredno da ih ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
U odgovoru na reviziju tužitelj osporava navode revizije i predlaže reviziju odbaciti kao nedopuštenu, a podredno odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška revizije.
Revizija je osnovana.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima ne može reviziju podnijeti prema odredbi st. 1. istog članka, stranka može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).
Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za isplatu dodataka na plaću na ime prekovremenog rada, noćnog rada, rada subotom i nedjeljom i blagdanom i to za razdoblje od 1. studenog 2006. do 31. prosinca 2008.
Nižestupanjski sudovi prihvatili su tužbeni zahtjev pošavši od utvrđenja da je u navedenom razdoblju tužitelj radio prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama i blagdanom, a da mu tuženica za taj rad nije u cijelosti isplatila dodatke na plaću. Pri tome nižestupanjski sudovi, utvrđujući opseg prekovremenog rada tužitelja polaze od utvrđenja da je tužitelj na terenu kontinuirano bio po sedam dana (po dva puta mjesečno) kojom prilikom je obavljao poslove stražarenja i dežurstva te rad tužitelja u tim danima kroz prvih osam sati ocjenjuju kao redovni rad, dok drugih šesnaest sati ocjenjuju kao prekovremeni rad. Smatraju da se zbog toga što djelatna vojna osoba ne jede niti spava kao da je u svojoj kući, za vrijeme provedeno na hranjenju i odmoru ne mogu umanjivati sati provedeni na terenu. Stoga ne prihvaćaju tvrdnju tuženice da je životno logično da se u razdoblju od sedam dana tužitelj svakako morao odmarati dnevno po osam sati, stoga da nema osnove priznavati mu dnevno više od osam sati prekovremenog rada.
Smatrajući važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tuženica naznačuje više pitanja ali samo za sljedeće pitanje izlaže i razloge:
"Može li se tužitelju priznati neprekidan rad od 24 sata dnevno, umjesto 16 sati dnevno, (što bi bilo jedino životno prihvatljivo) te može li se na taj način izračunavati dodatak na plaću na ime rada subotom, nedjeljom, državnim blagdanom i noću, odnosno, da li se u obračun naknade za prekovremeni rad uračunava i osamsatni odmor, tj. da li može ući osamsatni odmor u fond sati na temelju kojih se izračunavaju ostvareni, a neplaćeni sati rada." Obrazlažući važnost naznačenog pitanja tuženica ukazuje na odluku ovog suda broj Revr-753/09 od 17. studenoga 2009. u kojoj je izraženo shvaćanje da nije životno prihvatljivo da prekovremeni rad traje 24 sati dnevno.
Po ocjeni ovog suda naznačeno pitanje važno je za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Naime, kako to osnovano ističe tuženica o naznačenom pitanju, u istovjetnoj situaciji (boravka i rada na terenu u trajanju od više dana kontinuirano), ovaj sud se izjasnio u odluci broj Revr-753/09 od 17. studenoga 2009. u kojoj je određeno navedeno da nije životno prihvatljivo da se u takvoj situaciji svih dvadeset četiri sata dnevno ocjenjuju kao prekovremeni rad.
Po ocjeni ovog suda, u situaciji višednevnog boravka na terenu radi obavljanja poslova straže ili dežurstva, kada sukladno odredbi čl. 12. Pravilnika o naknadama troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji ("Narodne novine", broj 141/04) djelatna vojna osoba ima pravo na dodatak za rad na terenu, životno i logično je da djelatna vojna osoba koja zbog same činjenice rada na terenu ne može napustiti mjesto rada ima slobodno vrijeme u kojem se, iako doduše ne u svom domu, odmara po osam sati dnevno. Tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada ne može se smatrati prekovremenim radom.
Nasuprot tome, u slučaju dežurstva propisanog čl. 128. Službovnika oružanih snaga, koje u pravilu traje dvadeset četiri sata, svih dvadeset četiri sata priznaje se kao vrijeme provedeno na radu, nakon čega se dežurni za dvadeset četiri sata oslobađa svih obveza za dvadeset četiri sata.
Slijedom iznesenog, budući nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu opseg prekovremenog rada tužitelja utvrdili ne uzimajući u obzir vrijeme odmora tužitelja, zbog čega nema uvjeta za preinaku presude, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).
Zagreb, 15. studenog 2016.
Predsjednik vijeća:
Ivan Mikšić, v. r.