Croatian Supreme Court allows appeal, quashing lower court rulings on marital property division due to incorrect application of contribution rules.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia accepted the prosecutor's appeal against the second-instance judgment regarding marital property division. The lower courts had dismissed the claim because the plaintiff failed to prove her financial contribution to the purchase of a television and renovations. The court ruled that this dismissal was erroneous as it ignored statutory requirements to consider non-financial contributions like domestic labor and the existence of implied agreements on joint acquisition.
Legislator headnote
AI generatedČlanak 287. Zakona o braku i porodičnim odnosima; Članak 3. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima: In determining shares in marital joint property, the court must consider not only personal income but also domestic labor, childcare, and other forms of cooperation, and must examine potential implied agreements on joint acquisition based on conduct.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 513/1993-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Gordane Gasparini, Vladimira Drakulića i Miroslave Vekić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A.V. iz K., koju zastupa B.H., odvjetnica iz Z., protiv tuženika Ž., V. i Đ.V., sviju iz K., koje zastupa Z.G., odvjetnik iz K., radi isplate, rješavajući reviziju tužiteljice protiv presude Okružnog suda u Zagrebu od 26. svibnja 1992.g. br. Gž 2705/92-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Krapini od 30. kolovoza 1991.g. br. P 9/89, u sjednici održanoj dana 1. veljače 1994.g.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se revizija tužiteljice, ukida se presuda Okružnog suda u Zagrebu od 26. svibnja 1992.g. br. Gž 2705/92-2 i presuda Općinskog suda u Krapini od 30. kolovoza 1991.g. br. P 9/89 i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom suda prvoga stupnja odbijen je zahtjev tužiteljice da joj tuženici isplate iznos od 216.496 HRD, te da joj priznaju suvlasništvo u 1/4 dijela kolor televizora.
Tužiteljica je obvezana tuženicima naknaditi parnični trošak.
Sud drugog stupnja je potvrdio presudu suda prvoga stupnja.
Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije ili da ukine presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak postupka revizije.
Tuženici su odgovorili na reviziju, dok Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio. Revizija je osnovana.
Tužiteljica je u ovoj parnici tražila da joj tuženici isplate prije navedeni iznos na ime 2/3 dijela nadogradnje tavanskog stana i dviju hrastovih bačava, te na ime 1/2 dijela izgrađene kamene ograde, kao i da joj priznaju suvlasništvo u 1/4 dijela televizora, tvrdeći da su spomenute nekretnine i pokretnine stečene u bračnoj i obiteljskoj zajednici u kojoj joj je tuženik Ž. bio muž, a ostalo dvoje tuženika njegovi roditelji.
Sud prvog stupnja je utvrdio da je sporna imovina stečena tijekom bračne zajednice tužiteljice i tuženika Ž., odnosno obiteljske zajednice s ostalim tuženicima.
Taj sud je na temelju provedenih dokaza zaključio da tužiteljica nije dokazala da bi svojim novcem sudjelovala u adaptaciji kuće i kupnji televizora i bačava, dok da je tuženik V. predočio sudu račun za kupnju televizora.
Takvo stajalište suda prvoga stupnja prihvatio je i sud drugoga stupnja smatrajući također da provedeni dokazi ukazuju na to da tužiteljica nije doprinijela stjecanju sporne imovine.
Stoga su ti sudovi tužbeni zahtjev kao neosnovan odbili.
Takvo stajalište sudova nižega stupnja ovaj sud za sada ne može prihvatiti kao pravilno. Po odredbi čl. 287. st. 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnih drugova u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine.
St. 2. toga članka navedenog zakona predviđa da u slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.
U odnosu na tuženika Ž.V. sudovi nižega stupnja nisu razmotrili osnovanost tužiteljičinog zahtjeva s navedenog stajališta.
U odnosu na ostale tuženike s kojima je tužiteljica živjela u obiteljskoj i ekonomskoj zajednici sudovi nižega stupnja su trebali razriješiti ovaj spor sa stajališta postojanja eventualnog sporazuma o zajedničkom stjecanju stvari, koji ne treba uvijek biti zaključen izričito, što najčešće i nije, već se na postojanje takvog sporazuma može zaključiti iz ponašanja odnosno konkludentnih radnji članova zajednice.
Kako dakle, sudovi nižega stupnja nisu primijenili propise materijalnog prava i to čl. 287. Zakona o braku i porodičnim odnosima i čl. 3. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske, pogrešno su primijenili materijalno pravo, a kako je zbog takve primjene materijalnog prava i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, to nije bilo uvjeta za preinaku pobijane presude, pa je stoga trebalo reviziju tužiteljice prihvatiti, ukinuti presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku - ZPP, koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske).
U ponovljenom postupku taj sud će nakon što utvrdi sve odlučne činjenice o tužbenom zahtjevu donijeti novu presudu.
Tom prilikom će taj sud imati na umu stajalište sudske prakse za slučaj kad je imovina zajednički stečena radom bračnih drugova i ostalih članova domaćinstva, da se udio bračnih drugova u odnosu na suvlasničke udjele ostalih članova domaćinstva utvrđuje prema kriterijima koji vrijede za stjecanje suvlasništva, a zatim se tako utvrđeni suvlasnički udio dijeli između bračnih drugova prema kriterijima koji vrijede za diobu zajedničke imovine.
U Zagrebu, 1. veljače 1994.g.
Predsjednik vijeća:
Veseljko Šeparović, v.r.