Rev-2421/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2421/2016-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. b. d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u Z., protiv tuženice B. J. iz S., te Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-267/14-2 od 30. ožujka 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Samoboru broj P-478/09 od 25. listopada 2013., u sjednici vijeća održanoj 22. listopada 2019.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženici da tužitelju isplati zatezne kamate na iznos od 199.945,37 kn, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena tekućim od 31. siječnja 2009. do isplate, kao i troškove postupka u iznosu od 32.789,00 kn, sa zateznim kamatama tekućim od 25. listopada 2013. do isplate.

Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženica je pravodobno izjavila reviziju iz čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), postavljajući pri tom pitanja za koja ista smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže se prihvatiti reviziju i pobijanu drugostupanjsku presudu preinači u skladu s revizijskim navodima.

U odgovoru na reviziju tužitelj osporava sve navode tuženice, te predlaže da se revizija odbaci kao nedopuštena, time da tužitelj traži naknadu troškova odgovora na reviziju.

Revizija tuženice nije osnovana.

Prije svega valja reći da je u ovom slučaju dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, budući da obračunati iznos zatezne kamate na glavnični iznos od 199.945,37 kn za razdoblje od 31. siječnja 2009. do 7. studenog 2018. prelazi iznos od 200.000,00 kn. Stoga je revizijski sud podnesenu reviziju razmotrio kao reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tuženica pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj K-240/09 od 23. listopada 2012. oglašena krivom za kaznena djela protiv službene dužnosti – zlouporabe položaja i ovlasti opisano u čl. 337. st. 1., 3. i 4. KZ, te krivotvorenja službene isprave opisano u čl. 312. st. 1. i 2. KZ, radi čega je tuženici izrečena uvjetna osuda, uz uvjet da u roku od pet godina ne počini novo kazneno djelo, te daljnji uvjet da u roku od pet godina nadoknadi tužitelju iznos od 212.096,29 kn, time da joj je oduzeta i imovinska korist u iznosu od 50.101,53 kn,

- da je tužitelj naknadio štetu koju je tuženica kao radnica tužitelja uzrokovala Đ. V., te mu je isplatio iznos od 199.945,37 kn 30. siječnja 2009.,

- da je tužitelju dosuđen u kaznenom postupku samo glavnični zahtjev, bez kamata.

Pravilno nižestupanjski sudovi ukazuje da je prema odredbi čl. 12. st. 3. ZPP parnični sud vezan u parničnom postupku na utvrđenje kaznenog suda glede postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca, obzirom na postojanje pravomoćne presude kojom je tuženica oglašena krivom.

Tuženica u reviziji ponavlja ranije iznesenu tvrdnju da sudovi u dosadašnjem tijeku postupka nisu saslušali svjedokinju I. E., a na okolnost odgovornosti za isplatu spornog iznosa. Pravilno drugostupanjski sud navodi da saslušanje navedene svjedokinje nije bilo potrebno, obzirom na postojanje pravomoćne osuđujuće kaznene presude, pri čemu je tom presudom utvrđeno da je upravo tuženica počinila kazneno djelo na štetu tužitelja. Kod toga valja naglasiti da prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Stoga nije počinjena niti relativno bitna povreda u postupku pred nižestupanjskim sudovima iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 220. st. 2. ZPP.

Kako je u postupku utvrđeno da je štetu koju je prouzročila tuženica Đ. V. naknadio tužitelj, te kako je tužitelj navedenoj osobi isplatio iznos od 199.945,37 kn 30. siječnja 2009., te kako je u kaznenom postupku tuženica obvezana tužitelju naknaditi taj iznos i to samo glavnični iznos, to je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tuženica obvezana tužitelju naknaditi i pripadajuću zateznu kamatu od dana kada je tužitelj izvršio isplatu glavničnog iznosa Đ. V.

Radi navedenog nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, radi čega je valjalo reviziju tuženice odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

Ujedno je valjalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju, budući da navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

Zagreb, 22. listopada 2019.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v. r.