Supreme Court reverses lower court, holding driver fully liable for accident caused by non-compliant overtaking of unlit cart.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia accepted the plaintiff's revision against a final judgment that had partially dismissed his claim for damages following a traffic accident. While the lower courts held the plaintiff 30% liable for pushing unlit carts, the Supreme Court ruled that the driver's failure to maintain a safe distance during overtaking was the sole cause of the collision. Consequently, the court reversed the liability allocation, holding the defendant fully responsible for the accident and awarding the plaintiff the full claimed non-material damages plus interest.
Legislator headnote
AI generatedZakon o osnovama sigurnosti prometa na cestama iz 1974. godine; The driver bears full liability for a traffic accident caused by unsafe overtaking of a pedestrian pushing a cart, even if the cart lacked lights, as the driver had the duty to maintain a safe distance.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 870/1992-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Ilije Čuljata i Gordane Gasparini kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja Lj. Z. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik T. T., odvjetnik iz Z., protiv tužene C. o. d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 10. prosinca 1991. br. Gž- 10576/91-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 13. prosinca 1990. br. Pn-230/86-108, u sjednici održanoj dana 24. lipnja 1992,
p r e s u d i o je :
Prihvaća se revizija, preinačuju presude Okružnog suda u Zagrebu od 10. prosinca 1991. god. broj Gž 10576/91- 2, i Općinskog suda u Zagrebu od 13. prosinca 1990. god. broj Pn-230/86-108, u dijelu kojim je tužitelj odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva, te sudi:
Tužena C. o. d.d. iz Z. dužna je tužitelju Z. Lj. iz Z. platiti iznos od 35.738,40 HRD sa zakonskom zateznom kamatom od 13. prosinca 1990. do isplate i nadoknaditi mu parnični trošak u iznosu od 6.750 HRD, sve u roku od 15 dana.
O b r a z l o ž e n j e
Drugostepenom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrdjena prvostepena presuda u dijelu, kojim je tužitelj odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 35.738,40 HRD.
Protiv drugostepene presude tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se pobijana presuda preinači i tužitelju dosudi sveukupna utužena odšteta uz dosudu i troškova ove revizije.
Odgovor na reviziju nije podnesen, a Javno tužiteljstvo Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.
Revizija je osnovana.
Izmedju stranaka nije sporno da se dana 19.X 1977. godine oko 19 sati u Z. na … cesti dogodila prometna nesreća na način da je osobni automobil kojim je upravljao osiguranik tužene udario u tužitelja koji se kretao desnom stranom ulice gurajući kolica.
Utvrdjeno je, da je osiguranik tužene - vozač osobnog automobila obilazio tužitelja kojom prilikom je zahvatio lijevu ručku kolica koja je gurao tužitelj, tako da su kolica i tužitelj bili odbačeni, te da kolica nisu bila osvijetljena.
S obzirom na način kako je došlo do ove prometne nesreće nižestepeni sudovi su zaključili da je tužitelj doprinio nastanku ove prometne nesreće, budući da je ispred sebe gurao neosvijetljena ručna kolica, pa su utvrdili odgovornost tužitelja za spornu štetu u visini od 30%.
Osnovano se prigovara u reviziji, da ni u tada važećem Zakonu o osnovama sigurnosti prometa na cestama, nije bilo odrednice po kojoj su ručna kolica trebala biti osvijetljena. Naime, po ocjeni ovog revizijskog suda na tužitelju nema odgovornosti za spornu štetu budući da je uzrok štetnog dogadjaja nepropisno obilaženje tužitelja kojeg je vozač vidio i trebao je uzeti veći bočni razmak prilikom njegovog obilaženja kako bi ga mogao na siguran način obići, a ukoliko nije bilo uvjeta za sigurno obilaženje tužitelja, tada nije mogao ni vršiti obilaženje, a stoje u skladu s odrednicama čl. 51. i 52. istog Zakona iz 1974. godine.
Stoga je ovaj revizijski sud otklonio odgovornost tužitelja za spornu štetu i utvrdio odgovornost tužene u cijelosti za istu štetu.
Nadalje je utvrdjeno, da je tužitelj zbog natučenja slabinskog dijela tijela - područje slabinske kralježnice pretrpio fizičke bolove, strah, duševne boli zbog nagrdjenja i duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti (10%), te daje tužitelj u času nesreće imao 27 godina.
Tužitelj je zatražio naknadu štete za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 20.000 HRD, za strah u iznosu od 10.000 HRD, za nagrdjenje u iznosu od 10.000 HRD i za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 30.000 HRD.
Po ocjeni ovog revizijskog suda nije bilo osnova da se ne udovolji navedenim zahtjevima za naknadu štete, s obzirom na utvrdjene i pravno relevantne okolnosti za dosudjenje navedenih naknada.
Stoga je ovaj revizijski sud u cijelosti udovoljio tužbenom zahtjevu i tužitelju dosudio razliku u iznosu od 35.735,40 HRD na ime naknade neimovinske štete.
Na dosudjene naknade neimovinske štete tužitelju su dosudjene zakonske zatezne kamate od dana donošenja prvostepene presude u skladu sa njegovim zahtjevom.
Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude primjenom odredbe čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku, koji je preuzet temeljem odredbe čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku kao zakon Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 53/91) glede odluke o glavnoj stvari i zateznim kamatama.
Odluka o parničnom trošku osniva se na odredbi čl. 166. st. 2. u svezi s odredbom čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku.
U Zagrebu, 24. lipnja 1992.
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin v.r.