I Kž-203/2009-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 203/09-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Hajrije Novoselec kao predsjednice vijeća, te Lidije Grubić Radaković i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. M. i dr. zbog kaznenih djela iz čl. 218 st. 2 i dr. KZ, odlučujući o žalbama opt. A. M. i opt. R. P. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 20. siječnja 2009 godine, br. K-188/08, u sjednici održanoj 21. travnja 2009 godine, saslušavši zamjenicu Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinku Orlić,

r i j e š i o j e:

I U povodu žalbi opt. R. P. i opt. A. M., po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II Uslijed odluke pod I, žalbe optuženika su bespredmetne.

III Protiv opt. A. M. produljuje se pritvor.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Zagrebu proglašeni su krivima optuženik A. M. zbog kaznenog djela iz čl. 218 st. 2 KZ i optuženik R. P. zbog kaznenog djela iz čl. 236 KZ. Optuženik A. M. temeljem čl. 218 st. 2 KZ osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, u koju kaznu je po čl. 63 st. 1 KZ uračunato vrijeme koje provodi u pritvoru od 23. lipnja 2008 godine pa nadalje, a optuženiku R. P. temeljem čl. 236 KZ utvrđena je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, a primjenom čl. 69 st. 1 KZ opozvana je uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Zagrebu od 3. rujna 2007 godine br. Ko-4088/06, te je uzeta utvrđenom izrečena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca, pa je optuženik R. P. primjenom čl. 60 st. 1 i 2 c KZ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, u koju mu je, na temelju čl. 63 st. 1 KZ, uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 23. lipnja do 21. listopada 2008 godine.

I Kž 203/09-4

Na temelju čl. 76 KZ optuženicima A. M. i R. P. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja prestaje do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja izrečenih kazni.

Na temelju čl. 80 st. 1 KZ optuženiku A. M. izrečena je sigurnosna mjera oduzimanja predmeta i to kuhinjskog noža kao predmeta počinjenja kaznenog djela.

Na temelju čl. 132 st. 1 ZKP oštećenoj ljekarni „Z.-P.“ dosuđen je imovinsko pravni zahtjev u ukupnom iznosu od 1.020,00 kuna, te je optuženik A. M. dužan oštećeniku nadoknaditi štetu u iznosu od 570,00 kuna, a optuženik R. P. oštećeniku nadoknaditi štetu u iznosu od 450,00 kuna.

Protiv ove presude podnijeli su žalbe optuženik A. M. po braniteljici G. K. M. odvjetnici iz Z. i optuženik R. P. po branitelju Ž. Ž. odvjetniku iz Z..

Optuženik A. M. se žali zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja ukine prvostupanjsku presudu i odluči o naknadi štete oštećeniku, odnosno da prvostupanjsku presudu preinači na način da optuženika osudi na blažu kaznu.

Optuženik R. P. navodi da se žali „iz svih žalbenih razloga“, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženika oslobodi od optužbe, a podredno da prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbe nije podnesen.

U pisanom očitovanju, kojeg je usmeno ponovila sjednici prisutna zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinka Orlić, predloženo je da se prihvate žalbe optuženika i po službenoj dužnosti ukine prvostupanjska presuda i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odluka po služenoj dužnosti uslijed čega su žalbe bespredmetne.

Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 379 st. 1 t. 1 ZKP, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja utvrdio je da je ostvarena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 367 st. 1 t. 11 ZKP, jer je izreka presude nerazumljiva i međusobno proturječna, postoji proturječje između izreke presude i njenog obrazloženja, razlozi presude u odlučnim činjenicama su u znatnoj mjeri proturječni.

Optuženik R. P. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 236 KZ, navodom u činjeničnom opisu djela da se s optuženikom A. M. našao „…nedaleko caffe bara „M....“ koji mu je tom prilikom dao „…dio otuđenog novca u iznosu od 450,00 kuna koji novac je potom oduzet po djelatnicima policije„ .Iako se u obrazloženju presude navodi kako je optuženik R. P. znao da novac koji je primio od optuženika A. M., pa se i navode razlozi zbog kojih sud smatra ovu činjenicu utvrđenom (nezaposlenost optuženika koji je u teškoj materijalnoj situaciji, jer je netom izašao s izdržavanja kazne), činjenični opis djela ne sadrži navedene okolnosti za ovaj bitni element obilježja kaznenog djela prikrivanja. Naprotiv, iz činjeničnog

I Kž 203/09-4

opisa djela optuženika R. P. proizlazilo bi i to sasvim nejasno, da su optuženici imali ugovoreni sastanak u blizini caffe bara kako bi ovom optuženiku predao određenu svotu novca optuženik A. M., a iz čega bi se eventualno moglo zaključiti, da je optuženik R. P. prilikom uzimanja novca znao da je optuženik prethodno počinio kazneno djelo. Na taj način ostvarena je bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 367 st. 1 t. 11 ZKP, jer je izreka presude nerazumljiva.

Nadalje, optuženik A. M. proglašen je krivim što je uporabom noža s prijetnjom da će izravno napasti na život djelatnice u ljekarni, iz registar kase uzeo gotovog novca u iznosu od 1.020,00 kuna i na taj način ga otuđio u namjeri protupravnog prisvajanja, čime je ostvario obilježja kaznenog djela iz čl. 218 st. 1 i 2 KZ. Međutim, u istoj izreci presude slijedi odluka o imovinsko pravnom zahtjevu kojom se oštećeniku dosuđuje na ime odštetnog zahtjeva iznos od 1020,00 kuna, no obvezana su oba optuženika na plaćanje dužnog iznosa i to na iznos od 570,00 kuna optuženik A. M., a na iznos od 450,00 kuna optuženik R. P., koji se ni u činjeničnom ni u pravnom opisu djela ne dovodi u vezu s otuđenim iznosom počinjenog kaznenim djelom razbojništva. U obrazloženju presude se navodi da je optuženik R. P. sukladno odredbi čl. 133 ZKP obvezan na povrat stvari, a za što prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da je u ovom slučaju novac pronađen kod optuženika R. P., pri čemu je ta konstatacija i u suprotnosti s izrekom presude, jer se odluka o imovinskopravnom zahtjevu u izreci presude temelji na odredbi čl. 132 ZKP.

Pritom je sasvim zanemarena činjenica da je optuženicima privremeno oduzet novac koji je kod njih nađen (list 19 do 21 spisa) i uplaćen kao depozit na račun Županijskog suda u Zagrebu (list 97 do 100 spisa), o čemu uopće nije odlučeno, iako je sud morao primijeniti odredbu čl. 82 KZ, ukoliko je zaključio da je počinjeno kazneno djelo.

Stoga je zbog ostvarene bitne povrede odredba kaznenog postupka iz čl. 367 st. 1 t. 11 ZKP, valjalo po službenoj dužnosti prvostupanjsku presudu ukinuti, dok su žalbe optuženika podnesene iz drugih žalbenih osnova bespredmetne.

Kako je sud drugog stupnja utvrdio da i dalje egzistiraju razlozi zbog kojih je optuženiku A. M. određen i produljivan pritvor, to se ovom optuženiku pritvor produljava iz osnove odredbe čl. 102 st. 1 t. 3 ZKP, pa je sukladno odredbi čl. 388 st. 5 ZKP riješeno kao u izreci.

U ponovljenom postupku, sud prvog stupnja nakon što ponovno provede sve provedene dokaze i otkloni nedostatke na koje je ukazano ovim rješenjem, donijeti će novu, na zakonu osnovanu presudu.

U Zagrebu, 21. travnja 2009

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Hajrija Novoselec, v.r.