III Kr-189/1996-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 189/1996-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zmajević mr. Branka, kao predsjednika vijeća, te Petranović Milana i Gudelj Milana, kao članova vijeća i više savjetnice Vinja Ileane, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. S. V. i dr. zbog krivičnog djela iz čl. 126. st. 1. u svezi s čl. 125. st. 1. KZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude stoje čine presuda Općinskog suda u Bujama od 20. lipnja 1995. K-51/95 i presuda Županijskog suda u Puli od 15. rujna 1995. Kž-119/95, u sjednici održanoj 24. rujna 1996.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. S. V. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

O b r a z l o ž e n j e

Uvodno citiranom pravomoćnom presudom oglašeni su krivim os. S. V. i P. M. zbog dva krivičnog djela teške krađe iz čl. 126. st. 1. toč. 1. u svezi s čl. 125. st. 1. KZRH, pobliže činjenično opisanog pod toč. 1. i 4. izreke presude suda prvog stupnja, te su osuđeni na jedinstvene kazne zatvora i to os. S. V. u trajanju od jedne godine i deset mjeseci a os. P. M. u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

Protiv te presude, u odnosu na djelo pod toč. 4. izreke, os. S. V. podnio je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede krivičnog zakona iz čl. 355. toč. 4. ZKP u svezi s Čl. 17. OKZRH, te je predložio da se pobijana presuda preinači na način da se djelo pod toč. 4. izreke pravno označi kao pokušaj i da mu se za to djelo utvrdi blaža pojedinačna kazna te izrekne i blaža jedinstvena kazna.

U odgovoru na zahtjev osuđenika u smislu čl. 415. st. 4. ZKP državni odvjetnik Republike Hrvatske je predložio, da se zahtjev odbije kao neosnovan.

Zahtjev nije osnovan.

Neovisno o tome što pokušaj krivičnog djela predstavlja samo fakultativnu osnovu za

III Kr 189/1996-3

ublažavanje kazne, ovaj Vrhovni sud prihvaća stajalište sudova nižeg stupnja, prema kome skup činjenica i okolnosti opisanih pod toč. 4. izreke presude suda prvog stupnja, u konkretnom slučaju sadrži sva bitna obilježja dovršenog krivičnog djela teške krađe iz čl. 126. st. 1. toč. 1. u svezi s čl. 125. st. 1. KZRH.

Naime, je li neko djelo dovršeno ili je ostalo u pokušaju faktičko je pitanje i to je potrebno utvrditi uzimajući u obzir sve okolnosti danog slučaja. U konkretnom slučaju kad nije sporno da su osuđenici s namjerom pribavljanja protupravne imovinske koristi obili zaključana vrata tuđe vikendice i iz nje uzeli četiri tepiha, pravilan je zaključak sudova nižeg stupnja da su ostvarili sva bitna obilježja krivičnog djela zbog kojeg su optuženi, bez obzira što te oduzete stvari nisu i iznijeli iz prostorije u kojoj su se do tada nalazile zbog nailaska slučajnog prolaznika.

Nema, naime, nikakve dvojbe da su osuđenici, barem nakratko, do nailaska slučajnog prolaznika, u svom pritežanju imali stvari koje su oduzeli drugom u namjeri pribavljanja protupravne imovinske koristi.

Prema tome, protivno shvaćanju osuđenika, nije ostvarena povreda krivičnog zakona na njegovu štetu, pa je stoga, na temelju čl. 408. u svezi s čl. 416. ZKP, o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 24. rujna 1996.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.

Zmajević mr. Branko v.r.