Ur-13/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Ur-13/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević kao predsjednice vijeća, te Ljubice Munić i Nenada Perina, kao članova vijeća i odvjetnika Zvjezdane Znidarčić-Begović i Mladena Sučevića kao članova vijeća, odlučujući o prigovoru M. M. iz S. M., S. i C. G., protiv rješenja Upravnog odbora Hrvatske odvjetničke komore od 21. lipnja 2002. godine broj 1110/92 kojim je odbijena žalba protiv rješenja Izvršnog odbora Hrvatske odvjetničke komore od 21. svibnja 2002. godine broj 1110/92, u sjednici vijeća održanoj dana 17. prosinca 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Prigovor se odbija.

Obrazloženje

Rješenjem Izvršnog odbora Hrvatske odvjetničke komore (dalje: IOHOK) od 21. svibnja 2002. godine broj 1110/92 poništen je zaključak IOHOK od 4. ožujka 2002. godine kojim se M. M. odobrava upis u imenik odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore sa sjedištem odvjetničkog ureda u D. M..

Rješenjem Upravnog odbora HOK od 21. lipnja 2002. godine broj 1110/92 odbijena je žalba M. M. protiv naprijed navedenog rješenja.

Protiv tog rješenja M. M. je izjavio prigovor u kojem predlaže da se oba rješenja HOK ponište.

Prigovor nije osnovan.

Prije svega, treba reći da su pobijana rješenja HOK donesena u postupku po čl. 52. Zakona o odvjetništvu (Narodne novine, broj 9/94 – dalje: ZO).

Prema odredbi čl. 52. ZO ako se poslije odobrenog upisa sazna da za to nisu postojali uvjeti propisani u čl. 48. ovoga zakona, tijelo Komore određeno statutom obnovit će postupak za upis u imenik odvjetnika svojim poticajem ili na prijedlog Ministarstva pravosuđa. U postupku obnove primijenit će se na odgovarajući način odredbe koje važe za upis u imenik odvjetnika.

U konkretnom slučaju, nakon što M. M. po odobrenju upisa u imenik odvjetnika HOK (zaključkom od 4. ožujka 2002. godine) nije pristupio u dva navrata na svečanu prisegu, iz sadržaja izjave samog M. M. u dopisu od 21. ožujka 2002. godine jasno je vidljivo da se on odrekao državljanstva Republike Hrvatske. To je bio razlog što je IOHOK svojim poticajem obnovio postupak za upis u Imenik HOK, jer je hrvatsko državljanstvo jedan od osnovnih uvjeta iz čl. 48. za postojanje prava na upis u imenik odvjetnika. Ujedno na toj činjenici oba tijela HOK temelje svoju odluku koja se pobija prigovorom, jer M. M. ne ispunjava uvjet iz čl. 48. toč. 1. ZO za upis u imenik odvjetnika: - nije hrvatski državljanin. Navodi podnositelja prigovora u tom pravcu (koji se odnose na državljanstvo) nisu od utjecaja na pravilnost takvog stajališta tijela HOK. Naime, prema odredbi čl. 24a. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, broj 53/91, 70/91, 28/92, 113/93 i 4/94) odricanjem hrvatsko državljanstvo prestaje danom davanja izjave o odricanju hrvatskog državljanstva. Kako i sam podnositelj prigovora navodi da je takvu izjavu dao još davno prije donošenja odluke o odobrenju upisa, tada je pravilan zaključak da u vrijeme donošenja odluke o odobrenju upisa nisu bili ispunjeni uvjeti za upis M. M. u imenik odvjetnika, jer u to vrijeme više nije bio hrvatski državljanin.

U odnosu na ostale navode prigovora treba reći da navodi koji se odnose na činjenicu da je upis u imenik odvjetnika bio određen "zaključkom" (a ne rješenjem) nisu od značaja u ovom predmetu, jer nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke kojom je zapravo poništen taj "zaključak". Navodi prigovora u tom pravcu ustvari idu u prilog pobijane odluke, jer tim navodima podnositelj prigovora i sam osporava pravilnost tog zaključka osporavajući valjanost njegove forme. Okolnost da je M. M. bila dostavljena "samo obavijest" o odobrenju upisa također nije relevantna, ali i u tom slučaju HOK je postupio u skladu s odredbom čl. 51. st. 1. ZO. Konačno, iz sadržaja prigovora se može zaključiti da i sam podnositelj prigovora zapravo ne namjerava obavljati odvjetničku praksu u Republici Hrvatskoj, jer i sam navodi da "zbog izmijenjenih okolnosti" nije više "u mogućnosti da realizira pravo na upis". I iz navoda podneska od 21. ožujka 2002. i iz sadržaja prigovora proizlazi da je smisao aktivnosti M. M. u ovom predmetu da se utvrdi "da je u vrijeme podnošenja zahtjeva 1992. godine ispunjavao uvjete za upis" i da bude obaviješten o "ponudi u vidu novčane naknade za pravično zadovoljenje neimovinske i materijalne štete" koju je pretrpio zbog ranijih rješenja kojima je bio odbijen njegov zahtjev za upis. Navodi u tom pravcu su irelevantni, jer je u ovom predmetu, kako je već naprijed navedeno, odlučno pitanje: - da li podnositelj prigovora ispunjava uvjete za upis u vrijeme donošenja odluke kojom je odobren upis, odnosno da li je nadležno tijelo HOK obnovilo postupak upisa u skladu sa zakonom (čl. 52. ZO u vezi sa čl. 48. ZO). Na to pitanje je već naprijed jasno odgovoreno.

Prema tome, razlozi prigovora nisu osnovani, a ne postoje niti razlozi iz čl. 40. st. 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 53/91, 9/92 i 79/92 – dalje: ZUS), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa je u skladu s odredbom čl. 42. st. 2. ZUS odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 17. prosinca 2003. godine.

Predsjednik vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.