Gžzp-610/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gžzp 610/09-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu mr. sc. Jadranku Jugu, u pravnoj stvari predlagateljice V. D. iz Z., koju zastupa punomoćnik D. G., odvjetnik u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gzp-563/08-7 od 16. listopada 2009., 25. veljače 2010.,

r i j e š i o j e :

Žalba predlagateljice odbija se kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gzp-563/08-7 od 16. listopada 2009.,

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gzp-563/08-7 od 16. listopada 2009., odbačen je zahtjev predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku od 28. travnja 2008. kao nedopušten.

Protiv tog rješenja predlagateljica je podnijela žalbu ne navodeći izričito žalbene navode. Iz sadržaja žalbe proizlazi da je ista izjavljena zbog pogrešne primjene materijalnog prava predviđene odredbom čl. 353. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 123/08 - dalje: ZPP). Predlaže pobijano rješenje preinačiti ili odnosno ukinuti, te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući prvostupanjsko rješenje ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a na koje, temeljem odredbe iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Predmet ovog izvanparničnog postupka je zahtjev predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, temeljem odredbi članka 27. i 28. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 150/05, 16/07, 113/08 i 153/09, dalje: ZS) zbog dugotrajnosti ostavinskog postupka koji se vodi pod posl. br. O-7/03 (ranije O-3969/98).

Prvostupanjski sud utvrdio je da je predlagateljica podnijela zahtjev za suđenje u razumnom roku 28. travnja 2009. Nadalje, na temelju izvršenog uvida u ostavinski predmet spisa pod posl. br. O-7/03 (raniji posl. br. O-3969/98) utvrđeno je da je predmetni postupak pravomoćno okončan donošenjem rješenja o nasljeđivanju pod posl. br. O-3969/98 od 23. lipnja 1998., koje je postalo pravomoćno 13. srpnja 1998., te da se nadalje postupak vodi pod posl. br. O-7/03 povodom prijedloga nasljednice (ovdje predlagateljice) za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za podnošenje žalbe protiv rješenja o nasljeđivanju od 23. lipnja 1998.

Prvostupanjski sud nadalje utvrdio je da u konkretnom slučaju zahtjev za zaštitu prava za suđenje u razumnom roku nije podnesen zbog nedonošenja meritorne odluke o pravim i obvezama predlagateljice u razumnom roku, već zbog ne donošenja odluke prijedlogu predlagateljice za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za podnošenje žalbe u pravomoćno dovršenom ostavinskom postupku, koja odluka je procesno pravne prirode.

Slijedom navedenog utvrđenja, sud prvog stupnja je zaključio da se nisu ispunile pretpostavke za postupanje u smislu odredbe članka 28. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05, 16/07 i 113/08, dalje: ZS) i odbacio zahtjev predlagateljice kao nedopušten.

Zaključak suda prvog stupnja žalbenim navodima predlagateljice nije doveden u sumnju, te takav stav prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku .

Iz citirane odredbe ZS-a proizlazi da stranka u sudskom postupku može ostvarivati zaštitu prava na suđenje u razumnom roku samo za postupke koji su u tijeku pred nadležnim sudom.

S obzirom da je predlagateljica podnijela zahtjev za suđenje u razumnom roku nakon što je postupak na koji se zahtjev odnosi pravomoćno dovršen, nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 27. stavka 1. ZS-a za pružanje sudske zaštite u ovom predmetu.

Predlagateljica u žalbi navodi da je postupak na koji se odnosi zahtjev i dalje u tijeku te da još uvije nije pravomoćno odlučeno o njenom prijedlogu za povrat u prijašnje stanje.

Međutim, žalbeni navodi predlagateljice ne mogu se prihvatiti jer se povodom prijedloga za povrat u prijašnje stanje vodi postupak radi donošenja odluke koja je procesnopravnog karaktera, dok se sukladno odredbi čl. 27. stavka 1. ZS-a zaštita prava na suđenje u razumnom roku može zahtijevati samo kada se postupak vodi o nekom pravu materijalnopravne prirode koje je zaštićeno pravnim poretkom.

Naime, kada je riječ o postupcima u građanskim stvarima, mora se raditi o nekom pravu materijalnopravne prirode koje je zaštićeno pravnim poretkom, dok je pak u ovom slučaju riječ o odluci procesnopravnog karaktera.

Valja napomenuti da se navedena odredba oslanja se na čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koja je preuzeta na temelju Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Protokola br. 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst i 8/99 - ispravak, 14/02 - dalje: Konvencija), koja Konvencija u čl. 6. st. 1. također jamči pravo na suđenje u razumnom roku.

U primjeni tog članka Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu također ne priznaje pravo na zaštitu protiv povreda konvencijskih prava učinjenih zbog dugotrajnosti postupka kao i odlukama nadležnih tijela donesenim u postupcima za ponavljanje „građanskih predmeta“.

U kontekstu svega izloženog, dakle, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u ovom slučaju, obzirom da predmetni zahtjev nije podnesen zbog ne donošenja meritorne odluke o pravima i obvezama predlagateljice u razumnom roku, već zbog ne donošenja odluke o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje pravomoćno okončanog postupka, koja je odluka procesnopravne prirode, nije ostvarena pretpostavka za odlučivanje o osnovanosti predmetnog zahtjeva, pa utoliko suprotna razlaganja žaliteljice u njenoj žalbi nisu osnovana.

Iz navedenih razloga, temeljem odredbe čl. 380. st. 2. ZPP u svezi sa pravnim pravilom iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934., koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine", broj 3/91), valjalo je odbiti žalbu predlagateljice i riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 25. veljače 2010.

Sudac

mr. sc. Jadranko Jug, v.r.