UsIsav-447/2016-7 · Upravni sud u Splitu

Poslovni broj: UsIsav-447/16-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviu Čoviću, sucu pojedincu, te Zrinki Abazi, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja Š. D. iz D., G. V. 46, zastupanog po opunomoćeniku I. D., odvjetniku u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., F. 1, radi naplate uvoznog duga, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 28. ožujka 2017. godine, u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 05. travnja 2017. godine,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-415-05/15- 01/482, URBROJ: 513-04/16-02 od 29. srpnja 2016. godine te rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda S., Carinskog ureda D., KLASA: UP/I-415-02/15- 17/190, URBROJ: 513-02-8040/5-15-2 od 13. listopada 2015. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

U pravovremenoj tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika KLASA: UP/II-415-05/15- 01/482, URBROJ: 513-04/16-02 od 29. srpnja 2016. godine, tužitelj je, osporavajući zakonitost navedenog rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede odredaba postupovnog prava, u bitnom, naveo: da su utvrđenja iz obrazloženja pobijanog rješenja kontradiktorna i nerazumljiva, jer da nije moguće razabrati ključni stav tuženika; da za obavljanjem poslova direktora društva nije nužno da se poslovi obavljaju kontinuirano i na točno određenom mjestu, a što da ne proizlazi iz ugovora o radu, kao ni iz drugog propisa; da hotel B. radi samo ljeti odnosno da ne radi sedam mjeseci tj. od listopada do zaključno travnja; da nema u vlasništvu i u najmu stanu u D., a niti u daljnjoj okolici, iz čega da je razvidno da tamo ne prebiva veći dio godine; da je iz preslika putovnice razvidno da pretežiti dio godine boravi izvan Republike Hrvatske; da je Carinska uprava, Područni carinski ured S. iz iste činjenične i pravne osnove provelo prekršajni postupak, te da je Vijeće za prekršaje toga tijela svojim rješenjem od 29. travnja 2016. godine obustavilo prekršajni postupak protiv ovdje tužitelja, obzirom da postoje okolnosti koje isključuju krivnju, slijedom čega da se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari, budući je navedenim rješenjem utvrđeno da tužitelj ispunjava uvjete za ostvarenje prava na privremeni uvoz predmetnog vozila. Stoga, predložio je poništiti osporena rješenja tuženika i tijela prvog stupnja.

Tuženik je odgovorio na tužbu, predlažući istu odbiti kao neosnovanu zbog razloga iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja. Tim rješenjem je odbijena tužiteljeva žalba, izjavljena protiv rješenja Carinske uprave, Područnog carinskog ureda S., Carinskog ureda D., KLASA: UP/I-415- 02/15-17/190, URBROJ: 513-02-8040/5-15-2 od 13. listopada 2015. godine, kojim potonjim je tužitelju utvrđeno da je dužan na osobni automobil marke VOLKSWAGEN PASSAT, broja šasije …, sa dizelskim motorom snage 77 kW, zapremnine 1896 cm, godina proizvodnje 2007., makedonskih registarskih oznaka SK…, u vrijednosti od 41.420,00 kuna na ime carine, poreza na dodanu vrijednost i kamata platiti 16.161,58 kuna i to na ime carine 4.142,00 kuna, na ime PDV-a 11.390,50 kuna te na ime kamata 629,08 kuna te daljnju kamatu za naplaćeni iznos utvrđenog carinskog duga za razdoblje od dana donošenja tog rješenja do dana uplate.

U dokaznom postupku čitan je spis upravnog tijela KLASA: UP/I-415-02/15-17/190 dostavljen uz odgovor na tužbu te čitav sudski spis.

Stranke nisu imale kakvih drugih dokaznih prijedloga.

Tužitelj je popisao troškove upravnog spora, dok tuženik troškove nije popisao. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Prije svega, osvrćući se na navode tužitelja, po pravnom shvaćanju ovog suda, prekršajni postupak i postupak za utvrđivanje carine i PDV-a su samostalni i odvojivi postupci, međusobno nepovezani, s obzirom da se u prekršajnom postupku utvrđuje je li okrivljenik počinio sva obilježja prekršaja, dok se u ovom postupku utvrđuje da li postoji obveza plaćanja carine i PDV-a.

Predmet spora je obveza plaćanja carine i PDV-a za osobni automobil marke VOLKSWAGEN PASSAT, broja šasije …, sa dizelskim motorom snage 77 kW, zapremnine 1896 cm, godina proizvodnje 2007., makedonskih registarskih oznaka SK… na temelju odredbe članka 202. stavak 1. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice („Službeni list Europske unije“ br. 302 od 19. listopada 1992., sa izmjenama; u daljnjem tekstu: Carinski zakonik) prema kojem je propisano da uvozni carinski dug nastaje: (a) nezakonitim unosom u carinsko područje Zajednice robe koja podliježe plaćanju uvoznih carina, ili (b) nezakonitim unosom robe smještene u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu u drugi dio tog područja.

Nije sporno da je tužitelj 8. svibnja 2015. godine od strane carinskih službenika Graničnog carinskog ureda za Robno granične procedure K. zatečen u upravljanju predmetnim motornim vozilom, o čemu je sastavljen zapisnik KLASA: 471-02/15-07/62, URBROJ: 513-02-8077/39-15-1, koji zapisnik je potpisan od strane tužitelja i na koji isti nije imao primjedbi.

Isto tako, nije sporno da je tužitelj kao strani državljanin u promatranom razdoblju imao odobren privremeni boravak u Republici Hrvatskoj, s boravištem na adresi u D., G. V. 46; da je mirovinski i zdravstveni osiguranik u Republici Hrvatskoj s osnova radnog odnosa u punom radnom vremenu; te da je s navedene osnove evidentiran kao porezni obveznik u registru Porezne uprave.

Nije sporno ni to da je predmetno vozilo registrirano u Republici M. te da je vlasnik vozila S. D.

Među strankama se ukazalo isključivo spornim je li tužitelj kao strani državljanin s odobrenim privremenim boravkom u Republici Hrvatskoj obveznik plaćanja utvrđenog carinskog duga i PDV-a.

Odredbom članka 558. Uredbe Komisije (EEZ) br. 2454/93 od 2. srpnja 1993. o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 o Carinskom zakoniku Zajednice („Službeni list Europske unije“ br. 253 od 11. listopada 1993. godine; u daljnjem tekstu: Uredba) propisano je da se potpuno oslobođenje od uvoznih carina odobrava za prijevozna sredstva cestovnog prometa ako su registrirana izvan carinskog područja zajednice na ime osobe s poslovnim nastanom izvan tog područja; međutim, ako prijevozna sredstva nisu registrirana, smatra se da je naprijed navedeni uvjet ispunjen ako su u vlasništvu osoba s poslovnim nastanom izvan carinskog područja Zajednice te ako ih upotrebljava osoba s poslovnim nastanom izvan tog područja ne dovodeći u pitanje članke 559., 560. i 561.

Odredbom članka 560. Uredbe određeno je da fizičke osobe s poslovnim nastanom na carinskom području Zajednice koriste potpuno oslobođenje od uvoznih carina ako povremeno koriste prijevozna sredstva u privatne svrhe, prema uputama vlasnika registracije koji se za vrijeme uporabe nalazi na carinskom području. Te osobe također koriste potpuno oslobođenje za povremenu privatnu uporabu prijevoznih sredstava unajmljenih na temelju pisanog ugovora: A) kako bi se vratile do mjesta svog boravka u Zajednici; b) kako bi napustile Zajednicu; ili c) ako to općenito dozvoljavaju carinske uprave na koje se to odnosi.

Člankom 5. stavkom 1. točkom b) Glave III Aneksa C Konvencije o privremenom uvozu („Narodne novine“-Međunarodni ugovori, broj 16/98, 8/99, 1/03 i 8/03; u daljnjem tekstu Aneks C Konvencije) je određeno da za primjenu povlastica koje jamči taj Aneks prijevozna sredstva za privatnu uporabu moraju biti registrirana na teritoriju različitom od teritorija privremenog uvoza, na ime osoba s sjedištem ili prebivalištem na teritoriju izvan teritorija privremenog uvoza, a moraju ih uvesti ili koristiti osobe koje žive na tom teritoriju.

U izloženom nespornom činjeničnom stanju, posebno cijeneći okolnost da je tužitelj zaposlen u Republici Hrvatskoj, te da ima status zdravstveno i mirovinsko osigurane osobe u Republici Hrvatskoj, kao i da je evidentiran kao porezni obveznik u Republici Hrvatskoj ovaj sud smatra u dovoljnoj mjeri utvrđenom činjenicu da tužitelj živi na teritoriju Republike Hrvatske te da je shodno tome po ocjeni ovog suda, zakonito postupilo prvostupanjsko tijelo kada je tužitelja obvezalo na plaćanje utvrđene carinske obveze i PDV-a .

Preostali navodi tužitelja nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, te od značaja za donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

Stoga, a budući da je rješenje tuženika i tijela prvog stupnja zakonito, te budući nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09), na koje se pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14 i 94/16, dalje: ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao pod točkom I. izreke presude.

Kako u upravnim sporovima svaka stranka podmiruje svoje troškove, trebalo je, na temelju odredbe članka 79. ZUS-a, odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora kao neosnovan, odnosno odlučiti kao pod točkom II. izreke presude.

U Splitu 05. travnja 2017. godine

S U D A C

Silvio Čović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 1. i 5. ZUS-a).

DNA:

1. opunomoćeniku tužitelja I. D., odvjetniku u Z., uz zapisnik o objavi od 05. travnja 2017. godine, 2. tuženiku Ministarstvu financija RH, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Z., F. 1, uz zapisnik od 28. ožujka 2017. godine i zapisnik o objavi od 05. travnja 2017. godine, 3. u spis.

NACRT ODLUKE IZRADIO

SUDSKI SAVJETNIK SINIŠA BAČIĆ