K-37/2015-11 · Županijski sud u Vukovaru

Broj: K-37/15-11

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao sud prvoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Gorana Miličevića, kao predsjednika vijeća, te sudaca porotnika Stane Kolundžije i Marka Miškulina, sa zapisničarom Melitom Tandara, u kaznenom predmetu protiv optuženika P. K., zbog kaznenog djela protiv života i tijela - ubojstva u pokušaju, opisano i kažnjivo u članku 110. Kaznenog zakona, u svezi s člankom 34. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – nastavno: Kazneni zakon/11), povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru broj: K-DO- 19/15 od15. listopada 2015. godine, nakon provedene i zaključene javne rasprave 12. prosinca 2016. godine, te donesene i javno objavljene presude u prisutnosti zamjenika županijskog državnog odvjetnika Miroslava Šarića, optuženika P. K. a, branitelja optuženika B. I., odvjetnika iz V., na dan 12. prosinca 2016. godine,

p r e s u d i o je

optuženog P. K., zvanog P., OIB:.., sina A. i J. rođene B., rođenog.. u D., s prebivalištem u D., državljanina Republike Hrvatske, djelatnika, nezaposlenog, oženjenog, oca četvero djece od kojih je dvoje maloljetno, pismenog sa završenom OŠ, vlasnika obiteljske kuće, odlikovanog Spomenicom Domovinskog rata, neosuđivanog, brani se sa slobode,

k r i v j e

što je:

dana 8. kolovoza 2015. oko 20,30 sati, u D., ispred trgovine P., tijekom verbalnog sukoba sa F. M., u namjeri da ga osobito teško tjelesno ozljedi, udario ga šakom dva puta u predjelu glave, od kojih udaraca je isti pao na betonski nogostup, koji je uslijed pada zadobio prijelom desne strane zatiljne kosti, prijelom desne piramidealne kosti, nagnječenje mozga čeono bazalno obostrano i krvarenje u području mekih moždanih ovoja, potom je kleknuo na njega i više puta ga udario laktovima obje ruke u predjelu glave, a uslijed čega je zadobio prijelom gornje čeljusti desne strane, prijelom desne jagodične kosti, prijelom desne očne orbite, prijelom nosnih kostiju, koje ozljede u svom zbiru predstavljaju osobito teške tjelesne ozljede opasne po život, ali smrti nije nastupila zbog pružene pravodobne liječničke pomoći u K.B. O.,

dakle, s namjerom drugog osobito teško tjelesno ozlijedio,

čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – osobito teška tjelesna ozljeda, opisano po članku 119. stavak 1. u svezi sa člankom 118. stavak 1., a kažnjivo po članku 119. stavak 1. Kaznenog zakona ( Narodne novine broj 124/11., 144/12., 56/15., 65/15, nastavno KZ/11).

pa se stoga na temelju naprijed navedenih zakonskih propisa kao i primjenom članka 41., 47., 49. stavak 1. točka 4. Kaznenog zakona

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 10 (DESET) MJESECI

Temeljem članka 54. Kaznenog zakona optuženiku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 9. kolovoza 2015.godine, pa do 10. kolovoza 2015. godine.

Temeljem članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. nastavno ZKP/08) oštećeni F. M. s imovinskopravnim zahtjevom upućuje se na parnicu.

Na osnovu članka 189. stavak 1. ZKP/08. optuženiku P. K. vraćaju se privremeno oduzeti predmeti, i to: maslinasto zelene hlače marke " Madison Square", majica kratkih rukava sa natpisom "Chevingon Exclusive", ljetne crne papuče.

Temeljem članka 148. stavak 1. ZKP/08. u svezi sa člankom 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku, optuženik je dužan naknaditi sudu troškove kaznenog postupka, i to: na ime troškova svjedoka iznos od ukupno 420,00 kuna, na ime troškova vještačenja iznos od 1.177,60 kuna, te na ime paušala iznos od 1.500,00 kuna.

Obrazloženje

Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru, optužnicom broj: K-DO-19/15. od 15. listopada 2015 godine, optužilo je optuženika P. K., s ostalim osobnim podacima kao naprijed, zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – pokušaj ubojstva, opisano i kažnjivo u članku 110. Kaznenog zakona, u svezi sa člankom 34. stavak 1. Kaznenog zakona/11.

Oštećeni F. M. nije postavio imovinskopravni zahtjev.

Glede zauzimanja stava prema optužnici optuženi P. K. na pripremnom ročištu se očitovao da se smatra krivim, dok se na raspravi očitovao da se ne osjeća krivim za učin kaznenog djela za koje ga optužuje državno odvjetništvo, i nije zahtijevao da bude ispitan na početku dokaznog postupka, pa ga je sud ispitao na kraju dokaznog postupka.

U dokaznom postupku ispitan je oštećeni F. M. , te su pročitani zapisnik o očevidu policije broj 511-15-04/2-13/2 KU-52/15 od 9. kolovoza 2015. zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu PP V. broj KU-52/15. od 09. kolovoza 2015., medicinska dokumentacija za oštećenog F. M., izvršen je uvid u fotodokumentaciju očevida broj OU-392/15 od 18. listopada 2015., uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi svjedoka M. K., svjedoka S. K., svjedoka L. K., svjedoka J. F., svjedoka M. M., te je pročitan nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka.

Nakon provedenog dokaznog postupka sud je analizirao i cijenio obranu optuženika, iskaz oštećenoga, iskaze svjedoka, nalaze i mišljenja vještaka, kao i sve druge dokaze koji su izvedeni u ovome postupku, kako svaki ponaosob, tako i u njihovoj međusobnoj ukupnosti i povezanosti, pa je potom došao do zaključka da je optuženi P. K. počinio kazneno djelo protiv života i tijela – osobito tešku tjelesnu ozljedu, opisano po članku 119. stavak 1., u svezi s člankom 118. stavak 1. a kažnjivo po članku 119. stavak 1. Kaznenog zakona, koje je pobliže opisano u izreci presude, a ne kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz članka 110. u svezi s člankom 34. stavak 1. Kaznenog zakona, kako to tvrdi optužba.

U svojoj obrani optuženik P. K. je naveo da se sjeća kritičnog događaja jer je toga dana zajedno sa K., I. K. i čika L. sjedio ispred trgovine P., da bi u jednom trenutku biciklom do njih došao oštećeni F. M., i tu je krenula nekakva priča oko mirovina, da bi u jednom trenutku oštećeni F. M. opsovao njegovog oca, na što mu je on rekao da mu ga ne spominje, s obzirom da je isti umro prije godinu dana. U tome trenutku isti je sišao sa bicikla, te ga odložio i krenuo prema njemu, te ga uhvatio za prsa, na što ga je on udario šakom u glavu, i odmaknuo se od njega da bi ga isti ponovno uhvatio za prsa, na što ga je drugi puta udario šakom u glavu i ponovno se odmaknuo od njega, te mu okrenuo leđa, na što je isti i treći puta krenuo prema njemu i uhvatio ga za leđa, nakon čega ga je glavom udario u predjelu nosa, te se okrenuo i izgubio ravnotežu, zajedno su pali na tlo gdje ga je nastavio udarati laktovima u predjelu glave, da bi u jednom trenutku prišao brat i rekao mu da prestane, zar ne vidi da će ga ubiti, na što se odmah ustao, te obzirom da je vidio da isti grljklja i da je u krvi, položio ga je na bok, te mu izvadio jezik, nakon čega se udaljio sa lica mjesta. Prije nego što je započeo fizički obračun oštećeni je krenuo prema njemu, te ga pitao da li će se tuči. Prilikom udarca u glavu isti je izgubio ravnotežu, te kako ga je držao za tijelo, povukao ga je na sebe. Prije predmetnog događaja sa istim se pozdravljao na ulici, obzirom da se još poznaju još iz domovinskog rata, gdje su zajedno bili u Hrvatskoj vojsci. Iskreno žali zbog cijelog događaja, i svako jutro kada se probudi prve su mu misli vezane za to. Prije nekoliko dana sa oštećenikom se ponovno susreo u trgovini P., gdje su si pružili ruku, i on ga pitao kako je, na što mu je isti odgovorio da nije dobro sa glavom. Oštećeni nije psovao njegovog oca, nego ga je vrijeđao, odnosno njegovu izjavu upućenu njegovom bratu „reci tati svome“ on je smatrao uvredom. Reci tati svome je smatrao uvredom upravo iz razloga što je to oštećeni nekoliko puta ponovio vrlo energično. Otac mu je umro prije predmetnog događaja. Drugo nije imao što za navesti u svoju obranu.

Oštećenik F. M. u svome iskazu je naveo da je kritičnog dana, a bila je subota, 8. kolovoza 2015. negdje oko 18,30 sati krenuo od kuće biciklom do sestrične M., koja živi na kraju sela prema S.i došao je tamo negdje za 10-15 minuta, gdje se zadržao oko pola sata i popio jednu rakiju od 0,2 dcl, ali je već i kod kuće cijeli dan pio rakiju i popio je veću količinu rakije, ali je ipak mogao upravljati biciklom i doći od svoje kuće do sestrične. Zadržao se kod nje oko pola sata i nakon toga krenuo je kući također vozeći bicikl i to cestom, a još je bio dan jer se radilo o ljetnom mjesecu kada je vidnost izražena. Došao je pred trgovinu P. koja se nalazi u centru sela, ali prije nego što će skrenuti do te trgovine nije zagledao niti vidio tko se nalazi pred tom trgovinom ili negdje u blizini, ali ne zna zašto je tamo došao. Sišao je s bicikla i stavio ga uz neko drvo. Koliko se sjeća, bilo je ljudi pred trgovinom, ali se više ne sjeća koliko je ljudi bilo i tko je sve od istih bio pred trgovinom. Od tada se više ničega ne sjeća, niti da li ga je netko udario niti da li je došao s nekim u verbalni ili fizički sukob. Samo se sjeća da se probudio sutradan u bolnici u O. negdje oko podne gdje je bio 18 dana, nakon čega je 25. kolovoza 2015. došao kući. Nakon ovog događaja zbog svog zdravstvenog stanja nije niti nekoga pitao što se to dogodilo kritičnog dana jer nije bio sposoban niti da izlazi iz kuće. Naveo je da okrivljenika P. K.a poznaje jer su iz istoga mjesta i s njim je bio u dobrim odnosima, ali nisu se niti družili jer su različita generacija i starosti i on je mlađi 5-6 godina od oštećenika, nisu čak niti susjedi jer on živi u drugoj ulici, ali budući su D. relativno malo mjesto svi se poznaju barem iz viđenja. Drugo nije imao što za iskazati.

Svjedok M. K. u svome iskazu je naveo da je brat okrivljenika i sjeća se da je to bilo u kolovozu 2015., ne zna niti datum, a niti dan u tjednu koji je bio, ali se sjeća da je toga dana oko 18,30 sati došao pred trgovinu P. , gdje su već bili S. K., I. K., L. K., a njegov brat P. K. je došao poslije njega. Ove osobe poznaje jer su iz istoga mjesta i obično se na tom mjestu nalaze jer pričaju o svemu što se događa u selu. Dvojica starijih I. K. i L. K., koji imaju preko 70 godina, nisu pili ništa, dok je njegov brat P. K. pio pivo i misli da je on tek tada počeo piti, a negdje 20 minuta do pola sata kasnije došao je M., ne zna njegovo pravo ime, ali zna da se preziva M.

On je došao biciklom vozeći pješačkom stazom i čim je došao pozdravio s njim i rukovao se. Kada je došao sišao je s bicikla i sjedio na biciklu i primijetio je po njegovom govoru, a osjetio je i zadah od alkohola, da je pod vidnim utjecajem alkohola, a poznato mu je da on inače svakodnevno konzumira alkohol. On je stajao kraj njega, a ostali su sjedili na klupi i počeo je s njim razgovor rekavši mu „Ti si pravi Hrvat, imaš gardijske hlače“, a M. mu je odgovorio „Jebeš to, pusti to kraju, gdje si ti bio kad sam ja branio Hrvatsku“, na što mu je ovaj rekao „Gdje sam bio, tu sam bio kao i ti“, misleći pri tome da je bio kao i svi drugi koji su bili mobilizirani ili u D. ili u S. i tu negdje u blizini na položaju.

Nema saznanja da bi M. bio negdje na drugim ratištima u Domovinskom ratu, a moguće je da je bio. Misli da je on sada u vojnoj mirovini. M. mu je rekao „Branio sam Hrvatsku i branio sam svog oca i jesi ti branio svog“. Nakon toga se uključio u razgovor i njegov brat P. K. koji mu je rekao „Nemoj spominjati oca, bolje ti je da ideš kući“, ali nije rekao mu da ga to vrijeđa, iako pretpostavlja da je ovaj znao da je naš otac umro. Nakon toga M. je sišao s bicikla i bicikl naslonio na kontejner koji je bio u blizini i rekao P. K. Što ćeš ti meni govoriti, gdje si ti bio, ja sam branio svoga oca, a jebe mi se za tvoga“.

Potom je P. ustao i rekao mu da ide kući da se ne pravi lud. Ostali koji su bili tu nisu se uključivali u razgovor i sjedili su. Oni su se uhvatili za majice i počeli su se natezati, M. mu je rekao „Hoćeš se ti tući“, a P. mu je ponovno rekao da bolje da ide kuće i udario ga je stisnutom šakom desne ruke u lice, a nakon toga ga je M. uhvatio i poderao majicu, a potom su se ponovno uhvatili za majice i pali su na beton tako što je prvo na leđa pao M. na betonsku pješačku stazu, a P. je kako je padao, jer ga je ovaj vukao kad je padao, pao na njega i kako je udarac bio snažan i odmah je primijetio da je M. pustio ruke s njegovog brata P. i pretpostavio je da je izgubio svijest i nakon toga ga je P. laktom desne ruke udario u predjelu lica.

Svjedok je nadalje naveo da je skočio na brata i maknuo ga s M. rekavši mu „Pusti ga, dosta je više“ i P. nakon toga više nije niti jednom udario M., stavio je M. na bok, a P. je kleknuo kraj njega i izvadio mu jezik. On je cijelo vrijeme bio u nesvijesti i to je trajalo negdje oko 3-4 minute, dok su ostali i dalje sjedili, osim L. K. koji je otišao prije nego što su se oni počeli „čupati“. P. je rekao da ide kući jer nema više što tu da radi, a on je pokušavao zvati M. da vidi da li je on pri svijesti, da li reagira na pozive i on je u međuvremenu progledao i rekao mu je da ustane jer mu nije dobro, ali mu je on rekao da ga pusti da se malo odmori.

Sve vrijeme M. je ležao na boku i to je trajalo par minuta i govorio mu je da pokuša ustati, da mu nije dobro i da treba ići na hitnu da mu se pruži liječnička pomoć. M. je cijelo vrijeme nakon toga šutio, on ga je drmao i onda mu je u jednom trenutku rekao da mu pomogne da ustane i prišao je S. K. te mu je pomogao da ga podignu, budući je M. visok i težak, a pogotovo što je bio pod utjecajem alkohola i nije baš bio pri svijesti, onda je bio još teži. Zagrlio ga je, a on je rekao da li hoće da ga vozi na hitnu ili kući, na što mu je M. rekao da ga vozi kući, da šuti da nikome ništa ne govori.

S. K. je rekao da ide ga odvesti kući i polegao ga je na krevet, a kod kuće nije bilo nikoga. To je bilo negdje oko 20,15 do 20,20 sati, a obzirom na udaljenost od te trgovine do njegove kuće i obzirom na stanje u kojem se nalazio M. trebalo je negdje 10-ak minuta da dođe do njegove kuće. Prije odlaska mu je rekao da ne zna što da radi, da mu nije dobro, da li da zove hitnu, a M. mu je rekao da ne zove nikoga ali da može ostati jedno kraće vrijeme sa njim ako hoće da eventualno ako mu bude bilo loše da nekoga nazove ili poduzme nešto drugo kako bi mu se pružila liječnička pomoć.

Sjeo je kraj njega i upalio svjetlo i ponovno mu rekao da mu nije dobro, ali mu je on ponovno rekao da ne zove nikoga da će se on malo odmoriti i to nije ništa. Kod njega kod kuće je ostao još oko 10 minuta, pitao ga je da li ga što boli, a on je rekao da samo teško diše, i kako je vidio da je njegovo zdravstveno stanje dosta loše i da on ne želi niti da zove hitnu požurio je kući i nazvao njegovu sestru M. M., ali se javio njezin sin L. M. i pitao ga da li mu je majka tu i da li je negdje u blizini, rekao mu je da njegovom ujaku M. nije dobro, ali nije rekao o čemu se radi niti je rekao gdje se M. nalazi i kako je on u međuvremenu otišao po M. sestru koja se vratila i onda joj je rekao što je na stvari, da M. nije dobro, da ga je našao kod trgovine P. na betonu, ali joj nije htio ispričati što je tome prethodilo, i rekao joj je da ga je doveo kući i da mu nije dobro i da bi ona trebala što prije pozvati hitnu pomoć iako je ona rekla da se on zna ponekad praviti odnosno „glumiti“ da mu je nešto, a nije, međutim on joj je rekao da se sada ne radi o tome nego da je on ozbiljno ozlijeđen i da mu treba pomoć i da ako neće ona da će on zvati hitnu.

Rekla je da će onda ona nazvati M. brata B. i da će on otići kod njega da vidi što je s njim ali joj je ipak rekao da mu javi što je poduzela, a ako to neće da će on to napraviti jer je shvaćao svu ozbiljnost situacije i njegovoga stanja. Nakon par minuta ista je telefonom javila da se ne brine da je njegov brat B. otišao do M. i da će on dalje preuzeti brigu o njemu. Nakon toga on više ne zna što se s njim događalo. Već taj dan je čuo da se on nalazi u bolnici u V. i nakon toga više ništa ne zna što se dalje s njim događalo. Nakon par dana čuo je da se on nalazi u bolnici u O., dalje se nije niti raspitivao u kakvom je zdravstvenom stanju M. i nije ga čak niti viđao.

Ni P. nije komunicirao s njim poslije ovoga događaja i koliko je pričao s bratom on je izrazio žaljenje zbog toga. Niti on niti moj brat sa M. kojega poznaju iz viđenja nisu bili u nikakvom sukobu niti u lošim odnosima i ovo što se dogodilo toga dana bila je čista slučajnost i nikakvog povoda nije bilo i misli da se sve to dogodilo zato što je uvrijedio njihovoga oca i za M. je čuo od više mještana da je on loše naravi, da voli vrijeđati i da je već ranije mogao zbog toga od nekih ljudi dobiti batina. Nije očekivao da će do takvih posljedica doći, da će se oni ozbiljno fizički sukobiti i zbog toga nije ranije ništa poduzeo da to spriječi niti ostali koji su bili tamo jer su mislili da neće doći do toga, mislili su da se radi o samo verbalnom blažem sukobu.

Misli da je njegov brat nakon toga događaja kada je otišao kući pio alkoholna pića, a neposredno nakon tog događaja nije vidio brata, a to je čuo od bratove supruge koja je rekla da je te večeri nakon što je došao kući konzumirao alkohol. Drugo nije imao što za iskazati.

Svjedok S. K. u svome iskazu je naveo da misli da se radilo o mjesecu kolovozu 2015. i kao obično pred trgovinu P., došao je biciklom negdje oko 18,30 sati. Tamo je bilo već 5 do 6 osoba, među njima L. K., I. K., radi se o starijim osobama, negdje preko 70 godina, M. K. i njegov brat okrivljeni P. K. Njih je zatekao da tamo sjede na klupi i obično se tamo nađu i pričaju o raznim stvarima. Pio je pivo, a koliko se sjeća neki od njih su ili svi pili, ali ne zna točno tko je pio alkoholno, a tko bezalkoholno piće iako je siguran da je P. K. pio pivo.

Tu su bili negdje do iza 20,00 sati kada je došla osoba koju od ranije poznaje jer je iz sela, iz druge ulice, misli da se zove B. i nije siguran baš u njegovo ime, ali je siguran da mu je prezime M. i misli da ta osoba ima brata koji isto živi u istoj ulici kao i ta osoba, ali ne zna kako se zove. Ta osoba je došla biciklom vozeći cestom gdje se nalazi ta trgovina pred kojom su oni bili. Njega nitko nije zvao da dođe pred trgovinu odnosno da skrene i on je došao pred istu i sišao je sa bicikla koji je ostavio negdje kod drveta ili kod kontejnera ali u blizini.

On je baš došao do nas i bio je vidljivo pijan jer je i dok je vozio bicikl, koliko je mogao zapaziti, cestom „švero“ i jedva je sišao sa bicikla. On nije ništa govorio odnosno nije nikoga nije pozdravio kada je došao, ali mu se M. K. obratio rekavši mu da je i on bio u vojsci, a mislio je da se radi o tome da je rekao kroz šalu. Ne sjeća se da li je ta osoba za koju misli da se zove B., a preziva M., imala što obučeno na sebi što je podsjećalo na vojsku odnosno da je vojnička odjeća, iako ga je često viđao kada ide selom da ide u maskirnim hlačama koje potječu sigurno iz vojske, ali ne može biti siguran da li je on i tada bio u takvim hlačama.

Nakon toga mu je ta osoba rekla da je bio njegov ćaća odnosno otac M. u vojsci. Na ove riječi M. nije reagirao, ništa mu nije rekao, jer pretpostavlja da je mislio da se to radi o šali i da onda zbog toga nije obraćao pažnju na to. Nakon toga je M., stariji brat P., opomenuo tu osobu da mu ne spominje oca jer mu je otac nedavno umro. Nakon toga su krenuli jedan prema drugome i P. mu je par puta rekao „Marš, idi kući“ a potom ga je P. još dok su stajali jedan nasuprot drugoga, a bili su vrlo blizu, stisnutom šakom desne ruke udario u predjelu nosa i onda su se nakon toga pohrvali tako da su se uhvatili za pas i onda su zajedno pali s time da je B. na leđa pao prvi na betonsku ploču pješačke staze udarivši stražnjim dijelom glave.

Vidio je da je P. njemu s desne strane kleknuo na stazu pored B. i misli da ga je dva puta laktom desne ruke udario u predjelu arkade, a sve se dogodilo vrlo brzo možda par minuta je sve to trajalo i ti udarci laktom su bili jedan iza drugoga. B. je kada je došao bio vidno alkoholiziran, a bio je i alkoholiziran i P., ali je on bio puno manje od B. Tada je P. brat M. skočio sa klupe i gurnuo brata P. i nakon toga se P. ustao i izmakao se 10-ak koraka od B. i ovaj je htio da se vrati i vjerojatno da ga i dalje tuče i P. se vratio par koraka prema B., ali je M. došao do njega i spriječio ga gurajući ga natrag i rekao mu „Marš kući, ubit ćeš ga, dosta je“ i onda ga je P. poslušao i sjeo za bicikl i otišao vjerojatno kući.

Čim su se P. i B. počeli prepirati otišao je I. K. i L. K. i ostali su samo on, M. i P. Odmah je vidio da je B. dosta ozbiljno ozlijeđen i dok je ležao on nije ništa govorio, a onda su ga on i M. pridigli. Otišao je svojoj kući i vidio je da M. vodi B. tako što ga je pridržavao desnom rukom, a lijevom rukom je gurao njegov bicikl. B. kuća je udaljena od trgovine negdje oko 150 m i ne zna gdje je i da li je M. njega odveo njegovoj kući jer je već otišao i nije mogao ni vidjeti. Nema nikakvih saznanja što se poslije događalo u svezi ovoga događaja.

Drugo nije imao što za iskazati.

Svjedok L. K.u svome iskazu je naveo da ne zna koji je bio datum, a misli da je to bilo u mjesecu kolovozu 2015., a siguran je da je bila subota. Toga dana bio je kod kuće i negdje oko 19,00 sati kao i obično je došao ispred trgovine P. jer se tu nalazi sa prijateljima gdje razgovaraju i ponešto popiju, iako već dugi niz godina ne konzumira alkoholno piće. Njegova kuća je vrlo blizu do te trgovine. Kada je došao do trgovine pred istom je zatekao P. , kojemu se ne može sjetiti prezimena, iako njega zna od ranije i on ne dolazi baš često, ali budući da je mještanin D., a to je malo mjesto, svi se poznaju iz viđenja. Bio je također njegov brat M., I. K. i bratov sin S. K. Nije siguran da li je netko nešto pio, ali misli čak da je P. pio pivo, a da ostali nisu pili alkoholna pića jer mu je poznato da njegov brat M. ne pije, a niti I. K. koji je starije životne dobi. Ne zna koliko je prošlo vremena kada je došao M., ali misli da nije B. jer mu je on brat ili bratić, ali ne zna kako se on zove ili kako ga po selu zovu. Došao je biciklom, ali nije vidio iz kojeg pravca je on došao, vidio je da je ostavio bicikl i to je negdje naslonio ga u blizini. Vidio je da je on u pijanom stanju, ali je on sve pozdravio i ne zna kako je došlo do razgovora između njega i P. brata, odnosno između njega i M. Koliko se sjeća M. je M. rekao „Gdje je tvoj ćaća bio za vrijeme rata, na kojem ratištu i gdje je njegova mirovina“. M. mu nije ništa na to odgovorio, a P. koji je sjedio do njega rekao mu je „Nemoj o ćaći jer mi je ćaća umro“. Sjetio se da M. zovu M. , a nakon toga je M. rekao P. da niti ni on nije bio na ratištu odnosno u ratu i nakon toga se P. dignuo. Kada se P. ustao krenuo je kući zbog toga kao da mu je netko rekao da će se nešto dogoditi, te je i P. rekao „P. nemoj da bude zla“. Otišao je svojoj kući i ne zna što se posije događalo, a dok je išao kući čuo je da mu P. govori „Idi kući, idi kući“ i to je sve što zna o tome događaju. Drugo nije imao što za iskazati.

Svjedokinja J. F. u svome iskazu je navela da je toga dana 8. kolovoza 2015., radila u drugoj smjeni u trgovini P. u D., u vremenu od 13,00 do 20,00 sati. Točno ispred trgovine nije bilo nikoga, ali nešto iza trgovine se obično u to doba skupljaju mještani i kada joj je završila smjena, a to je bilo točno u 20,00 sati, nije nikoga vidjela ispred niti u blizini trgovine i na to nije obraćala pažnju nego je sjela na bicikl i otišla kući. O tome što se događalo nakon njenog odlaska nema nikakvih saznanja. Drugo nije imao što za iskazati.

Svjedokinja M. M. u svome iskazu je navela da je sestra oštećenog F. M., da je 8. kolovoza 2015. bila kod susjeda kada je nazvao susjede kod susjeda i rekao da ju treba, a kada se javila rekao joj je da ju treba M. K.hitno u svezi ujaka. Nakon toga se odmah istog trena vratila kući i očekivala je da će M. K. biti kod njene kuće, nakon čega joj je sin rekao da ju je M. zvao na telefon, te su ga nazvali i tom prilikom joj je M. rekao da joj je doveo brata kući, ad je popio i pao s bicikla, a znala je o kome se radi jer ima samo jednog brata kojeg po selu zovu M., a koji se inače zove F. Rekla mu je da je dobro, da je kod kuće i da će se otrijezniti, a on joj je rekao da ide kod njega kući da nešto s njim nije u redu. Više s njim nije razgovarala, a znala je da je M. znao popiti i pretpostavljala je da je i taj puta nešto više popio, kao i da je sam jer mu supruga i djeca nisu kod kuće. Nakon nekog vremena otišla je do brata i kada je ušla u staru kuću, odnosno kuhinju gdje on inače bude upalila je svjetlo, vidjela ga je kako leži na kauču i u prvi tren ga nije prepoznala jer je bio sav izobličen u glavi, krv je bila po odjeći, jastuk je također bio pun krvi i nije mogla čak niti vidjeti da on ima oči. Otišla je kod susjeda F. Ž. i kucala na prozor jer je vidjela da je on kod kuće, on je izašao van te mu je rekla „M. je pao s bicikla i jako se stuko“. Odmah su otišli ponovno kod njenoga brata i F. Ž. je odmah rekao da on nije pao s bicikla i to prema lokaciji, prema njegovom izgledu da on nije mogao pasti sa bicikla i zadobiti takve ozljede i da je moguće da ga je netko pretukao. F. Ž. je odmah s svoga mobitela zvao Hitnu pomoć pa policiju, a hitna je došla vrlo brzo i oni su ga odvezli. Drugo nije imao što za iskazati.

Iskaze svjedoka ovaj sud u cijelosti prihvaća kao istinite, logične i uvjerljive, uvjerenja da su isti iskazivali o onome što su vidjeli, a na njihove iskaze stranke tijekom postupka nisu imale primjedbe.

Iz nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještaka od 9. listopada 2015. proizlazi da je oštećenik F. M. uslijed pada zadobio prijelom desne strane zatiljne kosti, prijelom desne piramidealne kosti, nagnječenje mozga čeono bazalno obostrano i krvarenje u području mekih moždanih ovoja, a smrt nije nastupila uslijed pravodobne liječničke intervencije, a od udaraca laktovima prijelom gornje čeljusti desne strane, prijelom desne jagodične kosti, prijelom desne očne orbite, prijelom nosnih kostiju, koje ozljede u svom zbiru predstavljaju teške tjelesne ozljede opasne po život, te da je destabilizacija oštećenika mogla nastati nakon udarca oštećenika u području lica.

Ovakav nalazi i mišljenje sud prihvaća u cijelosti uvjerenja da je nalaz i mišljenje dan stručno, objektivno i u skladu s pravilima znanosti i struke.

Zapisnik o očevidu PU V.-s., te fotodokumentacija očevida opisuju i prikazuju opći izgled mjesta događaja, zatim tragove nalik na krv, opći izgled dvorišta i trijema obiteljske kuće u D., opći izgled dva jastuka, kuhinjske krpe i majice kratkih rukava, te vojne hlače s trgovima nalik na krv.

Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola opojnih droga ili lijekova u organizmu za optuženika P. K. a proizlazi da je isto ispitivanje učinjeno dana 9. kolovoza 2015. godine u 04,45 sati, te je utvrđeno da je optuženik tada bio po utjecajem alkohola, i to sa koncentracijom alkohola 1,86 g/kg.

Iz podataka kaznene evidencije proizlazi da optuženi P. K. dosada nije osuđivan. Ocjenjujući zapisnik o očevidu, te fotodokumentaciju očevida, kao i dokaze izvedene u postupku, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola opojnih droga i lijekova u organizmu, te izvadak iz kaznene evidencije, sud je iste dokaze prihvatio za istinite, uvjerljive, objektivne, uvjerenja da je sadržaj u istima vjerno i autentično zabilježen od strane nadležnih tijela koja su provodila postupak.

Na osnovu obrane optuženika u kojoj isti djelomično priznaje činjenične navode optužnice, te dokaza provedenih tijekom rasprave, sud je nesporno utvrdio da je optuženi P. K. dana 8. kolovoza 2015. oko 20,30 sati, u D., ispred trgovine P., tijekom verbalnog sukoba sa F. M. , udario istoga šakom dva puta u predjelu glave, od kojih udaraca je isti pao na betonski nogostup, koji je uslijed pada zadobio prijelom desne strane zatiljne kosti, prijelom desne piramidealne kosti, nagnječenje mozga čeono bazalno obostrano i krvarenje u području mekih moždanih ovoja, potom je kleknuo na njega i više puta ga udario laktovima obje ruke u predjelu glave, a uslijed čega je isti zadobio prijelom gornje čeljusti desne strane, prijelom desne jagodične kosti, prijelom desne očne orbite, prijelom nosnih kostiju, koje ozljede u svom zbiru predstavljaju osobito teške tjelesne ozljede opasne po život. Nalazom i mišljenjem vještaka dr. A. B. nesporno je utvrđeno da je oštećenik F. M. uslijed pada zadobio prijelom desne strane zatiljne kosti, prijelom desne piramidealne kosti, nagnječenje mozga čeono bazalno obostrano i krvarenje u području mekih moždanih ovoja, a smrt nije nastupila uslijed pravodobne liječničke intervencije, a od udaraca laktovima prijelom gornje čeljusti desne strane, prijelom desne jagodične kosti, prijelom desne očne orbite, prijelom nosnih kostiju, koje ozljede u svom zbiru predstavljaju teške tjelesne ozljede opasne po život, te da je destabilizacija oštećenika mogla nastati nakon udarca oštećenika u području lica.

Dakle, nalaz i mišljenje vještaka potvrđuju ozljede koje je zadobio oštećeni kao i obranu optuženika u onom dijelu u kojem isti čini nespornim da je te ozljede oštećenom upravo zadao on. Ovaj sud nije u cijelosti prihvatio obranu optuženika kao istinitu u dijelu u kojem opisuje da je oštećenog udario glavom u glavu u trenutku dok mu je bio okrenut leđima, te da su tada zajedno pali na tlo, jer tako što ničim nije dokazano već upravo suprotno, svjedok predmetnog događaja koji je i brat optuženika M. K., te svjedok S. K. u svojim iskazima navode da su tijekom cijelog događaja optuženi i oštećeni bili sučelice okrenuti jedan prema drugom, a što je u cijelosti potvrđeno nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka dr. A. B. koji zaključno u svom nalazu navodi da su sve ozljede nastale na tijelu oštećenog u trenutku dok su bili postavljeni sučelice jedan naspram drugog, a da je do destabilizacije i pada na tlo oštećenog došlo uslijed udarca oštećenog u području lica.

Tijekom postupka sporno je bilo da li je optuženi ponašanjem opisanim u činjeničnom opisu optužnice počinio kazneno djelo pokušaj ubojstva ili kazneno djelo osobite teške tjelesne ozljede.

Kako je već naprijed rečeno, optužba državnog odvjetnika tvrdi da je optuženi svojom radnjom počinio kazneno djelo protiv života i tijela – pokušaj ubojstva iz članka 110. u svezi s člankom 34. stavak 1. Kaznenog zakona. Nakon izvedenih dokaza u postupku i ocjenom istih pojedinačno i ukupno, analizom obrane optuženika, zaključak suda je da je optuženi počinio kazneno djelo protiv života i tijela – osobito teškom tjelesnom ozljedom, opisano i kažnjivo po članku 119. stavak 1., u svezi s člankom 118. stavak 1. Kaznenog zakona, zbog čega je optuženika proglasio krivim za to kazneno djelo kako je navedeno u izreci presude, a ne za kazneno djelo za koje ga je teretila optužba.

Kod pokušaja ubojstva i kod kaznenog djela teške tjelesne povrede objektivna strana djela je jednaka, pa se s posebnom pažnjom razgraničenje treba naći u subjektivnoj strani, u točno utvrđenoj namjeri na osnovi svih okolnosti.

Gore navedeni zaključak suda temelji se na utvrđenim činjenicama tijekom dokaznog postupka. U ponašanju optuženika sud ne pronalazi osnovni element kaznenog djela pokušaja ubojstva, odnosno namjeru optuženika da usmrti oštećenika, jer sud tijekom postupka nije utvrdio motiv, kao niti razlog zašto bi optuženi htio ubiti oštećenika. Naime, isti se od ranije poznaju, i nisu bili u nikakvom sukobu, stoga sud u ponašanju optuženika, koje je djelomično prouzrokovano samim ponašanjem oštećenika koji ga je vrijeđao, pronalazi motiv zbog kojega je optuženi nasrnuo na oštećenika, kao i namjeru da ga tjelesno ozljedi.

Da je optuženi postupao u namjeri da osobito teško tjelesno ozljedi oštećenika sud pronalazi u činjenici da je nakon što su obojica pali na tlo nastavio tući laktovima oštećenika u predjelu glave, iako je ovaj već bio savladan i nije pružao nikakav otpor, a udarci laktom u predjelu glave predstavljaju stvarnu opasnost za nastanak teških tjelesnih ozljeda opasnih po život jer se u glavi nalaze vitalni ljudski organi, što je optuženi znao jer se radi o odrasloj, zdravoj i poslovno sposobnoj osobi čija ubrojivost ničim nije bila dovedena u pitanje i koji je kao takav morao i mogao biti svjestan da udaranjem u glavu kod druge osobe može izazvati osobito teške tjelesne ozljede opasne po život, a što je on i htio.

Da je optuženi htio osobito teško tjelesno ozlijediti oštećenika odnosno motiv optuženika za takvo ponašanje sud pronalazi u činjenici da je optuženi bio uvrijeđen ponašanjem oštećenika pred većim brojem osoba, koji je energično ponavljao riječi: "reci tati svome", i u činjenici da je prestao laktovima udarati oštećenika u glavu, tek na intervenciju svoga brata.

Optuženik je kazneno djelo počinio s izravnom namjerom, on je bio svjesni svoga djela i htio je njegovo počinjenje, njegova ubrojivost nije upitna, isti je kazneno odgovoran pa je sud istog proglasio krivim, te ga je na temelju članka 119. stavak 1. Kaznenog zakona, uz primjenu članaka 41., 47. i 49. stavak 1. točka 4. Kaznenog zakona osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela (olakotne i otegotne okolnosti) pa je na strani optuženika P. K.a od olakotnih okolnosti imao u vidu da je do sada neosuđivan, da je otac četvero djece, i to dvoje malodobne, o kojima se mora brinuti i koje mora uzdržavati, korektno držanje pred sudom, te izraženo kajanje zbog učinjenog djela, kao i doprinos oštećenika nastanku predmetnog događaja, dok otegotnih okolnosti na strani optuženika sud nije našao.

Sud je uvjerenja da je izrečena kazna zatvora u razmjeru s težinom počinjenog kaznenog djela, ličnosti počinitelja i stupnjem kaznene odgovornosti optuženika, te da će se istom postići svrha kažnjavanja.

Optuženik je zbog počinjenja kaznenog djela bio lišeni slobode po policijskim službenicima u trajanju od dva dana, pa je sud temeljem članka 54. Kaznenog zakona/11. optuženiku P. K. u izrečenu kaznu zatvora uračunao vrijeme oduzimanja slobode u vezi s počinjenim kaznenim djelom po policijskom službenicima u trajanju od dva dana.

Oštećeni F. M. izjavio je da će imovinskopravni zahtjev ostvarivati u zasebnoj građanskoj parnici, stoga ga je sud temeljem članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku s imovinskopravnim zahtjevom uputio na parnicu.

Na osnovu članka 189. stavak 1. ZKP/08. optuženiku P. K. vraćeni su privremeno oduzeti predmeti, i to: maslinasto zelene hlače marke " Madison Square", majica kratkih rukava sa natpisom "Chevingon Exclusive", ljetne crne papuče, jer ne postoje zakonski razlozi za njihovo oduzimanje.

Obzirom da je sud optuženika proglasio krivim za učin kaznenog djela, to ga je temeljem članka 148. stavak 1. ZKP/08. u svezi sa člankom 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku, obvezao na naknadu troškova kaznenog postupka, i to: na ime troškova svjedoka u iznosu od ukupno 420,00 kuna, na ime troškova vještačenja u iznosu od 1.177,60 kuna, te na ime paušala u iznosu od 1.500,00 kuna, koji iznos je određen s obzirom na duljinu trajanja i složenost kaznenog postupka, te imovinske i materijalne prilike optuženika.

Na temelju iznesenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Vukovar, 12. prosinca 2016.

Zapisničar

Predsjednik vijeća

Melita Tandara

Goran Miličević

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostavljanja njezina ovjerovljena prijepisa strankama, Vrhovnom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovoga suda, u pet istovjetnih primjeraka.

DOSTAVITI:

1. Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru, na broj: K-DO-19/15

2. Optuženik P. K., D.

3. Branitelj B. I., odvjetnik iz V.

4. Oštećenik F. M., D. – po pravomoćnosti