Rev-135/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj:Rev 135/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića, kao članova vijeća u gradansko-pravnoj stvari tužitelja F. F. iz B. G., koga zastupa punomoćnik D. M.-U., odvjetnik u Z., protiv tuženika S. F. iz Z., koga zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik u Z., radi predaje stvari, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 24. rujna 1991. br. Gž-7881/91-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 26. ožujka 1991. broj P-711/90, u sjednici održanoj dana 2. travnja 1992.

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Trošak odgovora na reviziju se tuženiku ne dosuđuje.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepeni je sud presudio: "Tuženik F. S. dužan je predati tužitelju F. F. jedan četverožilni kabel presjeka 6 mm,dužine 17 m, sa rezervnom sajlom,jedan četverožilni kabel presjeka 4 mm,dužine 40 m, 8 prekidača sa kutijama, 8 utičnica, jedan jednofazni aparat za varenje sa kompletnim alatom i priborom i 1 kg elektroda, te mu naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.840 dinara, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."

Protiv ove presude izjavio je žalbu tuženik, koju je drugostepeni sud odbio kao neosnovanu.

Protiv drugostepene presude izjavio je tuženik pravovremeno reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se nižestepene presude ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje ili da se preinače i da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

U pismenom odgovoru na reviziju tužitelj predlaže da se revizija odbije, a da mu se dosudi trošak.

Javni tužitelj Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Ne stoji navod tuženika da odluke nižestepenih sudova nišu razumljive, da obrazloženje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama i da postoji proturječnost u razlozima sa provedenim postupkom.

Sudovi su naveli čime je i kako utvrđeno da je tuženik uzeo predmete iz zaključane sobe tužitelja, koji su njegovo vlasništvo, pa ih je dužan vratiti i predati tužitelju.

Izreka je jasna. Točno je navedeno što tuženik treba predati tužitelju i koje predmete.

U predmetnom slučaju može se iz opisa stvari zaključiti o čemu je riječ,kablovi su označeni po broju žila i promjeru, notorno je što su utičnice i prekidači,a aparat za varenje označen je po broju faza. Elektrode se odnose na aparat za varenje, pa je i taj dio dakle određen i nije odlukom ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 254. st. 1. u vezi čl. 186. st.l. Zakona o parničnom postupku koji je na temelju čl. 1.Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku preuzet kao zakon Republike Hrvatske.

Takodjer nije osnovan prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st. 2. u vezi čl. 315. st. 3. ZPP, zato što sud nije na ročištu za glavnu raspravu obnovio postupak. Prema odredbi iz čl. 315. st. 3. ZPP, ako se ročište održi pred izmijenjenim vijećem, glavna rasprava mora početi iznova.

U ovom predmetu postupak je vodio sudac pojedinac, pa nije bilo potrebno da se na novom ročištu ponavljaju već ranije izvedeni dokazi niti se trebaju čitati iskazi saslušanih svjedoka (koje je isti sudac ranije saslušao).

Ostali prigovori tuženika (da tužitelj nije dokazao pravo vlasništva oduzetih predmeta, da nije trebalo vjerovati saslušanim svjedocima koji su svjedočili u korist tužitelja), idu u domenu prigovora o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju ali se u ovoj fazi postupka o tome ne može raspravljati (čl. 385. st. 3.ZPP).

Budući su sudovi utvrdili da je predmetne pokretnine uzeo iz sobe tužitelja tuženi, onda je i pravilno primijenjeno materijalno pravo, kada je tuženik obvezan da te predmete vrati i preda tužitelju, pa nije dakle ostvaren ni drugi revizijski razlog zbog čega je revizija tuženika odbijena kao neosnovana i presuđeno kao u izreci po čl.393.ZPP.

Odgovor na reviziju tužitelja nije bio potreban pa mu nije priznat ni dosuđen trošak tog odgovora (čl. 155. ZPP).

U Zagrebu, 2. travnja 1992.

Predsjednik vijeća:

Đorđe Bjegović, v.r.