Croatian Supreme Court quashes first-instance verdict for drug trafficking, remanding case due to lack of insignificance.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia accepted the prosecutor's appeal and quashed the first-instance judgment, remanding the case for retrial before a new panel. The defendant was convicted of cultivating and possessing marijuana, while the prosecutor argued the act lacked insignificance due to the quantity and distribution of the drug. The court found the defendant's actions, including sharing the drug with three acquaintances and the total volume exceeding 84 grams, constituted a significant offense warranting criminal sanction rather than being legally insignificant.
Legislator headnote
AI generatedčl. 28. Kaznenog zakona; čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku: The court must assess both subjective and objective circumstances to determine if a criminal act is insignificant; if the quantity and social danger exceed the threshold, the act is punishable and the lower court's acquittal based on insignificance must be overturned.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 470/08-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa, Ranka Marijana, Miroslava Šovanja i mr. sc. Branka Brkića, kao članova vijeća uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. G., zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u vezi čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 28. veljače 2008. godine, broj K-70/07, u sjednici održanoj dana 03. veljače 2009. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Radovana Šanteka,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjeno vijeće.
Obrazloženje
Nakon provedenog postupka zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 50/00; 129/00; 51/01, 105/04, 84/05) u vezi čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 71/06) i kaznenog djela iz čl. 173. st. 6. u vezi st. 5. Kaznenog zakona, navedenih u jedinstvenom činjeničnom opisu optužnice, presudom prvog stupnja T. G. je na temelju čl. 354. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku u vezi čl. 28. Kaznenog zakona oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u vezi čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, a u odnosu na troškove, vezano za taj dio presude, odlučeno je,
čunskih
na temelju čl. 123. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, da isti padaju na teret prora sredstava suda.
Nasuprot tome, optuženik je proglašen krivim za kazneno djelo iz članka 173. stavka 6. u vezi st. 5. Kaznenog zakona, pa je na temelju tog propisa uz primjenu čl. 57. st. 2. i st. 4. toč. b) Kaznenog zakona osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, nakon čega je, na temelju odredbe čl. 67. st. Kaznenog zakona, primijenjena uvjetna osuda na način da kazna neće biti izvršena ako optuženik u roku od 2 (dvije) godine ne počini neko novo
I Kž 470/08-3
kazneno djelo. Na temelju čl. 63. Kaznenog zakona u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme provedeno u pritvoru od 29. siječnja 2008. godine do 28. veljače 2008. godine.
Na temelju čl. 173. st. 7. Kaznenog zakona od optuženika je oduzeta opojna droga koja je kod njega pronađena uz preciziranje količina, a na temelju čl. 76. Kaznenog zakona optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti za koju je određeno da će se provoditi ambulantno i da ne može trajati dulje od 3 (tri) godine.
Dalje je odlučeno da se optuženik, na temelju čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku, u odnosu na osuđujući dio presude, u cijelosti oslobađa obveze da nadoknadi troškove postupka.
Protiv te presude u oslobađajućem dijelu žalbu je podnio državni odvjetnik zbog povrede kaznenog zakona koju nalazi u pogrešnoj primjeni instituta beznačajnog djela (čl. 28. Kaznenog zakona), iako iz sadržaja žalbe proizlazi da je podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te je predložio da se preinači pobijana presuda i optuženika proglasi krivim i primjereno kazni zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u svom pismenom mišljenju od 28. svibnja 2008. godine pod brojem KŽ-DO-914/08, koje je stavljeno na temelju čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati.
Žalba je osnovana (kazneno djelo iz čl. 173. st. 2 Kaznenog zakona), dok je po službenoj dužnosti, u smislu čl. 379. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, valjalo ukinuti presudu i u odnosu na kazneno djelo iz čl. 173. st. 6. u vezi st. 5. Kaznenog zakona.
U pravu je državni odvjetnik kada dovodi u sumnju utvrđenje suda prvog stupnja vezano za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona i pitanje da li se radi o beznačajnom djelu u smislu čl. 28. tog zakona.
Premda odredbom čl. 28. Kaznenog zakona nije ograničena primjena instituta beznačajnosti djela kako u odnosu na vrstu kaznenog djela, tako i na visinu propisane kazne, odnosno njegovu težinu, upitan je stav suda da bi se radilo o beznačajnom djelu u smislu spomenute odredbe. Naime, za prosudbu je li neko djelo beznačajno od značaja su subjektivne i objektivne okolnosti, dakle krivnja počinitelja, motiv počinjenja, način počinjenja te nastale posljedice.
Optuženiku se stavlja na teret uzgoj sedam stabljika opojne droge marihuana, od kojih je sušenjem i usitnjavanjem napravio neutvrđenu količinu marihuane koju je koristio za vlastitu konzumaciju te preostalih 84,85 grama iste droge držao spremljeno, a potom je na isti način uzgojio trinaest odraslih biljaka iste opojne droge. Iz njegove obrane proizlazi da je opojnu drogu konzumirao kao zamjenu za heptanon i lijekove za živce koje je koristio kao bivši heroinski ovisnik. Isto tako, iz njegove obrane, te iz osuđujućeg djela presude vidljivo je da je u nekoliko navrata dao na konzumiranje istu opojnu drogu trojici konzumenata. Prema tome, u pitanju je ukupno dvadeset stabljika opojne droge marihuana, odnosno količina te
I Kž 470/08-3
opojne droge svakako veća od 84 grama, a pored toga, opojnu drogu je optuženik dao na konzumiranje trojici svojih poznanika. Kod takvog stanja stvari još jednom je potrebno analizirati cjelokupno postupanje optuženika, te ga dovesti u vezu s drugim, ovdje istaknutim okolnostima, i potom procijeniti da li posljedice za pravni sustav i društvenu opasnost takvog postupanja s obzirom na kvantitetu i stupanj protupravnosti zaslužuju kažnjavanje, odnosno izricanje kaznenopravne sankcije.
Nakon što je ovaj sud utvrdio da je žalba osnovana u odnosu na kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, te da je presudu potrebno ukinuti u tom dijelu, postupanjem po službenoj dužnosti, u smislu čl. 379. st. 1. Kaznenog zakona, našao je da je potrebno ukinuti i dio presude u odnosu na kazneno djelo iz čl. 173. st. 6. u vezi st. 5. Kaznenog zakona radi razmatranja primjene čl. 61. Kaznenog zakona u odnosu na ukupnu i međusobno povezanu djelatnost koja se činjeničnim opisom optužnice stavlja na teret optuženiku.
Prema tome, valjalo je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika i po službenoj dužnosti ukinuti pobijanu presudu, time da se predmet vraća na novo suđenje pred potpuno izmijenjeno vijeće.
Stoga je, temeljem čl. 388. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, riješeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 03. veljače 2009. godine
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivona Horvatić, v. r.
Ana Garačić, v. r.