Revr-48/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 48/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. B. iz I., G. D., kojega zastupa punomoćnica M. D. B., diplomirana pravnica u Sindikatu državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske, Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sinju, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžri-105/12 od 12. rujna 2012., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Imotskom poslovni broj P-451/11 od 3. veljače 2012., u sjednici održanoj 11. listopada 2016.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 41.558,49 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 13. studenoga 2005. do isplate.

Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženice, preinačena je presuda suda prvog stupnja i tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan. Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženici troškove postupka u iznosu od 4.250,00 kn.

Protiv presude drugostupanjskog suda tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. t. 2. ZPP, navodeći da je moguće očekivati različito pravno tumačenje odredbe čl. 63. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti i spašavanju („Narodne novine“, broj 174/04) prema kojoj odredbi do donošenja o rasporedu na radna mjesta na temelju Pravilnika o unutarnjem redu Uprave (dalje u tekstu: Pravilnik), državni službenici i namještenici preuzeti iz MORH-a u Upravu, zadržavaju plaću i ostala prava iz radnog odnosa prema dosadašnjim propisima, pa da je navedeno materijalno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev ili ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP), u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

Dakle, u smislu citirane odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP za dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP potrebno je da su propisane pretpostavke kumulativno ostvarene: 1) da je određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg se podnosi revizija, 2) da se radi o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i 3) da su određeno izneseni razlozi važnosti postavljenog pitanja.

Tužitelj ne samo da nije određeno naveo pravno pitanje u odnosu na koje se može izjaviti revizija u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, već nije niti izložio razloge zbog kojih smatra da bi pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni., a što je bio dužan prema izričitoj zakonskoj odredbi iz st. 3. čl. 382. ZPP.

Naime, ukoliko se revident poziva na mogućnost različitog tumačenja određenih zakonskih odredaba, u ovom slučaju odredbe čl. 63. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti i spašavanju („Narodne novine“, broj 174/04), da bi ti razlozi bili dovoljno određeni u reviziji bi bilo potrebno konkretno navesti kakva različita tumačenja bi mogla proizlaziti i zašto. Budući da po ocjeni ovog suda tužitelj nije određeno naznačio pravno pitanje zbog kojeg podnosi reviziju, niti je određeno izložio razloge važnosti, to nisu ispunjene zakonom predviđene pretpostavke u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP za dopuštenost revizije.

Zbog izloženog revizija nije dopuštena i na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP valjalo je riješiti kao u izreci.

Zagreb, 11. listopada 2016.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.