Croatian Supreme Court dismisses appeal on termination of fixed-term contract due to refusal to perform overtime tasks.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a final judgment terminating his fixed-term employment contract. The lower courts found that the employer lawfully terminated the contract because the employee refused to perform overtime tasks assigned under his training program, despite lacking medical documentation justifying such refusal. The court ruled that the employee's objection was invalid as the tasks fell within his training scope and the employer correctly applied labor law provisions regarding overtime. Consequently, the termination was deemed lawful, and the appeal was rejected as unfounded.
Legislator headnote
AI generatedčl. 392. ZPP; čl. 385. ZPP; čl. 33. Zakona o radu: An employee's refusal to perform overtime tasks assigned under their training program, without valid medical documentation, constitutes a breach of duty that justifies the employer's termination of a fixed-term contract.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Revr 815/07-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, mr. sc. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. R. iz S., zastupanog po Z. K., odvjetniku iz S., protiv tuženika S. d.o.o. S., zastupanog po punomoćnici Š. Š., službenici tuženika, radi poništenja odluke, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-2794/06 od 21. veljače 2007., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku broj P-1893/04 od 1. veljače 2006., u sjednici održanoj 4. ožujka 2008.,
p r e s u d i o j e:
Revizija se kao neosnovana odbija.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja, koja je potvrđena presudom suda drugog stupnja je suđeno:
"Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Utvrđuje se nedopuštenim otkaz Ugovora o radu sklopljen 29. travnja 2004., što ga je tuženik S. d.o.o. S. dao tužitelju Odlukom od 21. lipnja 2004., te da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika, uz obvezu da tužitelja vrati na rad, a radi obavljanja poslova radnog mjesta 9. 1. 2. PRIPRAVNIK, uz naknadu parničnog troška u iznosu od, sve u roku od 8 dana."
Protiv navedene pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju, a istu pobija zbog pogrešne primjene materijalnog prava i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i predlaže da pobijane presude budu preinačene i usvojen tužbeni zahtjev tužitelja uz dosudu troškova spora, troškova revizije ili podredno da budu ukinute i predmet vraćen na ponovni postupak i odlučivanje.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija nije osnovana.
Odredbom čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) je propisano da revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Tužitelj je reviziju izjavio zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi:
- da je tužitelj zasnovao radni odnos kod tuženika 29. travnja 2004. temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme na radno mjesto tokara, a na rok od šest mjeseci koliko traje pripravnički staž za osposobljavanje za radno mjesto tokara i to u pogonu „održavanje“;
- da je mentor tužitelja bio M. S. dipl. strojar, koji je bio u obvezi izraditi Program osposobljavanja pripravnika, te tužitelja uputiti u rad i svakodnevnu komunikaciju, a tužitelj da je bio neposredno upućen na obučavanje G., tokaru s radnim iskustvom;
- da je po rukovoditelju usluga M. S. Program sačinjen obučavanja pripravnika (dalje: Program) koji je sadržavao opći i posebni program, s tim da je opći dio obučavanja zajednički za sve pripravnike svih profila i stručnih sprema i sadrži preuzeti Kolektivni ugovor za koncern P. Pravilnik o organiziranju i sistematizaciji radnih mjesta, zaštite na radu i zaštite od požara, a posebni dio Programa je u trajanju do šest mjeseci i obavlja se u sektoru „U. – o.“, a po potrebi i po pogonima S. d.o.o..
- da se temeljni dio Programa obuke sastoji od upoznavanja sa svim strojevima u bravarskoj radionici, uz pomoć tokara obavlja sve vrste radova na tokarskom stroju, obavljanje radova na tokarskom stroju uz prisustvo tokara ili mentora, obavljanje i drugih radova po nalogu neposrednog rukovoditelja koji nisu složeni u bravarskoj radioni ili pogonima te brizi o čistoći i održavanju tokarskih strojeva.
- da je otvaranjem novog pogona je bila angažirana većina zaposlenih radnika među kojima i pomoćni radnici koji su radili na podizanju vreća šećera, te
- da je rukovoditeljica proizvodnje zatražila od S. da joj stavi na raspolaganje jednog radnika za postavljanje vreća šećera od 50 kg na koš, koje su postavljene na plate, a ovi na viljuškar (prilagodljive visine, kako bi bile u razini koša u koji se istovara šećer), te kad se viljuškar približi košu u potrebnoj visini vreća se nalazi na rešetki, dok dva pomoćna radnika imaju zadatak pogurati vreću do koša, ručno je rasjeći, odvojiti papir, pri čemu se šećer prosipa u taj koš, dok ga pužnica pokreće prema gore,
- da na istovaru vreća šećera rade dva pomoćna radnika, tako da je uz tužitelja bio još jedan radnik koji je obavljao naprijed navedeni posao.
S obzirom na naprijed iznijeto pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da je tužitelj odrađujući pripravnički staž kod tuženika za radno mjesto tokara po osnovnom Programu obuke koji između ostalog uključuje i obavljanje drugih radova po nalogu neposrednih rukovoditelja, mogao biti raspoređen i na druge poslove koji nisu složeni kao što je to u konkretnom slučaju istovar vreća šećera, (koje se ne prenose fizički već pomoću viljuškara, a obveza je radnika da vreću poguraju prije nego što se ista rasiječe radi isipanja šećera preko rešetke u koš). Tužitelj je taj posao izvršavao s još jednim radnikom.
Tužitelj je, kako to utvrđuju nižestupanjski sudovi, prilikom zasnivanja radnog odnosa priložio svjedodžbu o zdravstvenoj sposobnosti za obavljanje poslova tokara izdanu od specijalističke ordinacije za medicinu rada od 24. travnja 2004. uz potrebnu provjeru zdravstvene sposobnosti najkasnije do 27. travnja 2008..
Iz naprijed iznijetog nižestupanjski sudovi pravilno zaključuju, a s obzirom na medicinsku dokumentaciju koja nije ukazivala na to da bi tužitelj imao problema s kralježnicom, to da je tuženik osnovano smatrao da posao čije obavljanje je naložio tužitelju nije u nesrazmjeru sa zdravstvenom sposobnošću tužitelja. Ovo tim više što u svjedodžbi o zdravstvenoj sposobnosti tužitelja nije stajalo nikakvo ograničenje u smislu dužeg stajanja, nošenja tereta i sl., te činjenice što se posao tokara inače obavlja u stajaćem položaju, a koji položaj je tužitelj imao i kod isipavanja šećera.
S obzirom na iznijeta utvrđenja, a i činjenicu da je tužitelj odbijao izvršenje datog mu posla tj. zbog obavljanja prekovremenog rada, jer da isti nije u njegovoj struci, to je tuženik kao poslodavac tužitelja i po pravnom stajalištu ovog suda pravilno postupio donošenjem odluke o otkazu ugovora o radu, jer tužitelj odbijanjem izvršenja posla nije mogao opravdati liječničkom dokumentacijom, jer ju nije ni imao, a posao na koji je bio upućen u skladu je s Programom obučavanja pripravnika tokara, što znači da se od njega moglo tražiti izvršenje i prekovremenog rada.
Kako je tužitelj odbio izvršenje poslova na drugom radnom mjestu i to iz razloga što to nije njegovo zanimanje, a da niti ne ulazi u opis njegovog radnog mjesta,jer da se radi o prekovremenom radu, time je postupio suprotno odredbi čl.33.Zakona o radu ("Narodne novine",broj 38/95,54/95,65/95,17/01,82/02,114/03 i 30/04), kojom je propisano da radnik na zahtjev poslodavca mora raditi duže od punog radnog vremena (prekovremeni rad) u slučaju više sile,izvanrednoga povećanja opsega rada i u drugim slučajevima prijeke potrebe i Programu osposobljavanja pripravnika za radno mjesto tokara, pa iz toga proizlazi da je tuženik odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju na određeno vrijeme na radnom mjestu pripravnika donio uz pravilnu primjenu odredbi materijalnog prava, pa je pravilno presuđeno kad je tužbeni zahtjev odbijen.
Iz iznijetih razloga, temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a je odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 4. ožujka 2008.
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v.r.