Supreme Court partially allows detention extension for drug offender based on recidivism and lack of income.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia partially accepted the defendant's appeal against a lower court's decision to extend pre-trial detention. The defendant argued for release after receiving a one-year-two-month sentence for drug abuse, while the court found continued detention justified under two distinct legal grounds. The court ruled that while the specific sentence did not warrant detention under the 'particularly serious circumstances' clause, the defendant's history of prior convictions, long-term drug dependency, and lack of stable income created a valid risk of reoffending.
Legislator headnote
AI generatedčl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. ZKP; The Supreme Court held that pre-trial detention may be extended based on recidivism and financial instability even when the imposed sentence falls within the statutory minimum, provided there is a concrete risk of reoffending.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 491/05-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Erike Kocijančić, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak Bosanac i Milivoja Mikora, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. B. P., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 06. srpnja 2005. godine, broj K-53/05, o produljenju pritvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj dana 15. srpnja 2005. godine,
r i j e š i o j e:
Djelomično se prihvaća žalba opt. B. P., preinačava se pobijano rješenje i pritvor protiv tog optuženika produljuje temeljem zakonskog osnova iz čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, na temelju čl. 107. st. 2. ZKP, produljen je pritvor opt. B. P. iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. ZKP, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ.
Protiv tog rješenja žali se okrivljenik po svom branitelju, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njega ukine.
Žalba je djelomično osnovana.
U pravu je žalitelj, po ocjeni ovog suda, a nakon izrečene presude kojom je osuđen na kaznu zatvora od jedne godine i dva mjeseca zbog učina kaznenog djela zlouporabe opojnih droga, da nema više onih posebno teških okolnosti djela zbog kojih bi daljnji pritvor po osnovi čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP bio razvidan i opravdan, jer je izrečena kazna i sama u donjem zakonski propisanom minimumu, bez naznaka posebno teških okolnosti djela.
II Kž 491/05-3
Protivno ostalim žalbenim navodima, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio opstojnost razloga za daljnju primjenu mjere pritvora protiv optuženika iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.
Naime, iz podataka kaznene evidencije vidljivo je da je optuženik i ranije osuđivan zbog istovrsnog kaznenog djela, dugogodišnji je ovisnik o opojnim drogama, nije zaposlen i nema stalnih prihoda, što sve i ukazuje na postojanje onih osobitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi na slobodi mogao ponoviti kazneno djelo.
Stoga je daljnja primjena mjere pritvora protiv optuženika iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP, u konkretnom slučaju utemeljena i na zakonu osnovana.
Slijedom svega iznesenog, valjalo je, a na temelju čl. 398. st. 3. ZKP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 15. srpnja 2005. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Vojimir Katić, v. r.
Erika Kocijančić, v.r.