Rev-2374/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2374/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari prvotužitelja Centra za povijesna istraživanja-R. iz R. i drugotužiteljice N. L. iz R., koje zastupaju punomoćnici I. Š. i V. Š., odvjetnici u R., protiv tuženika S. o. d.d. iz P., kojeg zastupa punomoćnica V. M., odvjetnica u P., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž- 1338/09-2 od 7. veljače 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli poslovni broj P-163/07-27 od 16. veljače 2009., u sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2015.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tuženika kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da isplati prvotužitelju iznos od 31.685,70 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 24. srpnja 2004. do isplate u roku od 15 dana (točka I. izreke), naloženo je tuženiku da drugotužiteljici isplati iznos od 22.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 16. lipnja 2004. do isplate u roku od 15 dana (točka II. izreke), naloženo je tuženiku da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 10.631,00 kuna u roku od 15 dana (točka III. izreke) i odbijen je zahtjev za naknadu parničnog troška tužiteljima u iznosu od 366,00 kuna te zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška (točka IV. izreke).

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda i odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 123/08 - dalje: ZPP), s prijedlogom da nižestupanjske presude preinači, a podredno ukine i predmet vratiti na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti redovna revizija, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 4. čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP, u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U predmetnoj reviziji revident je naveo da reviziju podnosi zbog sljedećih pravnih pitanja:

1. Može li se smatrati da je ponuditelj (ovdje tuženik) obvezan ponudom (ovdje nagodbom/sporazumom o visini štete) ukoliko isti nikada nije primio prihvat ponude (tuženik nikada nije primio potpisani sporazum/nagodbu)?

2. Je li tužitelj dužan dokazivati činjenice koje su stvarna osnova tužbe pa ako izvedeni dokazi ukazuju da činjenice koje su osnova tužbe nisu dokazane da li je potrebno primjenom pravila o teretu dokazivanja odbiti tužbeni zahtjev tužitelja?

Pritom se isti pozvao na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-786/97 od 26. veljače 1998 i odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III- 374/2008. od 27. listopada 2010.

Nižestupanjski sudovi su naložili tuženiku da isplati tužiteljima osigurninu prema polici osiguranja koju je prvotužitelj kao poslodavac drugotužiteljice imao sklopljenu s prednikom tuženika pri čemu su utvrdili da tuženik nije dokazao kada je prednik tuženika dostavio ponudu (Sporazume) tuženicima pa stoga nije dokazao niti da su tužitelji prihvatili Sporazum nakon isteka roka iz čl. 37. st. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01 - dalje: ZOO). Također su utvrdili da su tužitelji ponudu potpisali 2005. i dostavili ju tuženiku.

Prvo postavljeno pitanje nije važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana, jer su nižestupanjski sudovi utvrdili da je, suprotno viđenju tuženika, tuženik zaprimio ponudu prihvaćenu i potpisanu od strane punomoćnika tužitelja u 2005., a potpisana ponuda dostavljena je tuženiku.

Osim toga, u odnosu na prvo postavljeno pitanje tuženik se nije pozvao ni na kakvu suprotnu praksu revizijskog suda ili drugih županijskih sudova.

Vezano za drugo postavljeno pitanje, nižestupanjski sudovi nisu utvrdili da tužitelj nije dokazao sve potrebne činjenice pa da bi zbog toga trebalo odbiti tužbeni zahtjev. Stoga niti to pitanje nije važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana, jer o odgovoru na to pitanje ne ovisi ishod spora, a nižestupanjske presude nisu u suprotnosti sa sudskom praksom na koju se tuženik pozvao u reviziji.

Budući da odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koju se pozvao tužitelj nije vezana uz postavljeno pitanje već se odnosi na posve drukčiju činjeničnu i pravnu situaciju, to predmetna revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP nije dopuštena.

Slijedom navedenog, ne postoje pretpostavke da bi se o podnesenoj reviziji moglo meritorno odlučivati, radi čega je valjalo reviziju tuženika odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 10. lipnja 2015.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.