Gžp-756/2013-2 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gžp-756/13

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Ankice Matić, kao predsjednice vijeća, te Dragice Samardžić, kao članice vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. I. Š. ud. B., 2. A. Š.1 pok. B., 3. M. Š. pok. B., 4. mal. A. Š.2 pok. B., svi iz M., ..., koje zastupa punomoćnik Ž. R., odvjetnik u M., protiv tuženika P. d.o.o. M., ..., koga zastupa punomoćnik P. B., odvjetnik u V., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Makarskoj broj 7P- 509/10 od 14. rujna 2012., u sjednici vijeća dana 28. studenoga 2013.

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Makarskoj broj 7P-509/10 od 14. rujna 2012.

Tužiteljima se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom utvrđeno je da nije zakonit ni dopušten otkaz ugovora o radu kojega je tuženik dao pravnom predniku tužitelja pok. B. Š. odlukom o otkazu ugovora o radu broj 18/3 od 17. siječnja 2003., te je naloženo tuženiku da isplatiti tužiteljima na ime naknade plaće koja je pripadala njihovom predniku za razdoblje od 13. ožujka 2003. do 31. prosinca 2005. iznos od 133.374,32 kune bruto, sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 2.450,45 kuna ( naknada plaće za ožujak 2003. godine) teče od 15. travnja 2003. godine do isplate, te na svaki daljnji mjesečni iznos naknade plaće u iznosu od 3.967,39 kuna mjesečno (naknada plaće za razdoblje od 1. travnja 2003. do 31. prosinca 2005.) teče od 15- og u narednom mjesecu za plaću iz prethodnog mjeseca, pa sve do isplate po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 36.884,00 kune.

Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353.st.1. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05 , 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst i 25/13, dalje: ZPP ) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

U odgovoru na žalbu tužitelji su se usprotivili žalbenim navodima, te predložili da se žalba odbije i potvrdi pobijana prvostupanjska presuda.

Žalba je neosnovana.

U ovoj pravnoj stvari tužitelji osporavaju pravilnost i zakonitost otkaza ugovora o radu koji je tuženik (poslodavac) dao njihovom predniku sada pok. B. Š. ( radniku) zbog radnikovog skrivljenog ponašanja, te traže isplatu naknade plaće koja bi mu pripadala u razdoblju u kojemu zbog tog otkaza nije radio.

Prvostupanjski je sud po provedenom dokaznom postupku utvrdio ove odlučne činjenice:

- da je prednik tužitelja sada pok. B. Š. temeljem ugovora o radu sklopljenog 6. lipnja 1997. kod tuženika obavljao poslove autolimara,

- da je tuženik predniku tužitelja otkazao ugovor o radu Odlukom broj 18/03 od 17. siječnja 2003.,

- da se kao razlog otkaza navodi skrivljeno ponašanje prednika tužitelja koje se sastoji u tome što dana 18. veljače 2002. nije obavio lakiranje autobusa, što dana 25. ožujka 2002. nije obavio postavljanje zadnje šajbe na autobusu, što je dana 23. prosinca 2002. odbio stupiti na rad u garaži tuženika u Vrgorcu, te što je dana 2. siječnja 2003. izjavio da odbija stupiti na rad u navedenoj garaži nakon čega nije dolazio na posao,

- da se tuženik o namjeravanom otkazu ugovora o radu predniku tužitelja nije savjetovao sa sindikatom,

S obzirom na navedena činjenična utvrđenja prvostupanjski je sud smatrao da se nisu ostvarile pretpostavke za otkaz ugovora o radu predniku tužitelja B. Š. primjenom odredbe članka 106. toč.1. alineja 3. (članak 113. točka 1. alineja 3. pročišćenog teksta) tada važećeg Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01,114/03,137/04 – pročišćeni tekst, 68/05. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZR), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem odredbe članka 297. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09), jer je tuženik u postupku otkazivanja postupio protivno odredbi članka 110. (članak 117. pročišćenog teksta) ZR-a, te članka 117. i članka 145. i 148. (članak 124. i članak 152. i 155. pročišćenog teksta) ZR-a.

Zaključak prvostupanjskog suda da se tuženik o namjeravanom otkazivanju ugovora o radu predniku tužitelja nije savjetovao sa sindikalnim povjerenikom kako mu to nalaže odredba članka 124. ZR-a u svezi s člankom 152. ZR-a prihvaća i ovaj žalbeni sud. Naime, prema odredbi članka 152. stavka 1. ZR-a poslodavac se prije namjeravanog otkazivanja ugovora o radu dužan savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci, te radničkom vijeću priopćiti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika. Ukoliko radničko vijeće ne postoji, poslodavac se sukladno odredbi članka 155. stavka 3. ZR-a dužan savjetovati sa sindikalnim povjerenikom.

Prvostupanjski je sud smatrao da sindikalnom povjereniku tuženika (kod kojega nije osnovano radničko vijeće), nije dostavljen podnesak tuženika od 7. siječnja 2003. kojom ga tuženik izvješćuje o namjeravanoj odluci otkazivanja ugovora o radu predniku tužitelja, kao i povredama radnih obveza koje se predniku tužitelja stavljaju na teret, jer na navedenom podnesku osim naznake "primio 8. siječnja 2003." nema potpisa sindikalnog povjerenika, a niti je tuženik tijekom postupka dostavio dokaz da je navedeno pismeno uručeno tom povjereniku.

Navedeni je zaključak prvostupanjski sud utemeljio na iskazima svjedoka L. R. i M. P., dok je odbio prihvatiti iskaz svjedoka D. G. sindikalnog povjerenika tuženika, smatrajući njegov iskaz neuvjerljivim i nevjerodostojnim.

Žalbeni navodi tuženika svode se na osporavanje ocjene dokaza izvršene po prvostupanjskom sudu i na osnovi nje utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu tuženik u žalbi iznosi vlastitu interpretaciju i ocjenu provedenih dokaza.

Međutim, prvostupanjski sud relevantne činjenice utvrđuje prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjeni provedenih dokaza, dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima, kako bi se moglo provjeriti da li ocjena provedenih dokaza izvršena po sudu prvoga stupnja ima pravnu i činjeničnu osnovu.

Po ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud je provedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju, sukladno odredbi članka 8 ZPP-a, utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu o tome da se tuženik prije namjeravanog otkazivanja ugovora o radu predniku tužitelja propustio savjetovati sa sindikalnim povjerenikom, a žalbeni navodi tuženika ne sadrže argumentirane, jasne i vjerodostojne tvrdnje koje bi činjenični supstrat na kojem je temeljena prvostupanjska presuda mogle dovesti u sumnju.

Budući da prema odredbi članka 145. stavka 11. (članak 152. pročišćenog teksta ZR-a) propust poslodavca da se o namjeravanoj odluci savjetuje sa radničkim vijećem, odnosno sindikalnim povjerenikom na način propisan u tom članku ima za posljedicu ništavost takve odluke, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tuženikov otkaz ugovora o radu prednika tužitelja ocijenio nedopuštenim.

Prvostupanjski je sud visinu naknade plaće koju je tuženik dužan isplatiti tužiteljima kao pravnim sljednicima pok. B. Š. pravilno utvrdio na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i knjigovodstvo I. K.

Tuženik tijekom postupka nije prigovarao navedenom nalazu i mišljenju, niti je predlagao dokaze na okolnost da je prednik tužitelja nakon otkaza predmetnog ugovora o radu radio kod drugog poslodavca, već ove prigovore po prvi put iznosi u žalbi. Međutim, u žalbi se sukladno odredbi članka 352. stavka 1. ZPP-a ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a.

Kako nisu ostvareni žalbeni navodi tuženika, niti je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, na koje ovaj sud temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, a na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a potvrditi i odluku o troškovima postupka.

Tužitelji su zatražili da im tuženik naknadi trošak odgovora na žalbu, međutim ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice, pa je navedeni zahtjev tužitelja odbijen (članak 166. stavak 1. u svezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP-a).

U Splitu 28. studenoga 2013.

Predsjednica vijeća:

Ankica Matić