I Kr-780/2009-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 780/09-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Hajrije Novoselec kao predsjednice vijeća, te Lidije Grubić Radaković, Ante Potrebice, Vesne Vrbetić i Miroslava Šovanja kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenika I. L. zbog kaznenog djela iz čl. 90 u vezi čl. 33 KZ, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenog s prijedlogom Županijskog suda u Splitu od 1. prosinca 2009 godine broj Kv-633/09 (K-73/02), u sjednici održanoj dana 26. siječnja 2010 godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev osuđenika I. L. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Splitu od 9. prosinca 2005 godine br. K-73/02 preinačenom u odluci o kazni presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 25. rujna 2008 godine br. I Kž-172/06, I. L. osuđen je zbog kaznenog djela iz čl. 90 u vezi čl. 33 KZ na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Osuđenik I. L. podnio je zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne, s navodom da se nakon izricanja presude oženio i postao ocem troje djece, da je povremeno obavljao mehaničarske poslove i na taj način zarađivao i skrbio za obitelj, a kako se nalazi na izdržavanju kazne u Zatvoru u Gospiću, to njegova supruga teško podnosi razdvojenost iz emocionalnih i materijalnih razloga.

Županijski sud u Splitu s obrazloženjem je predložio, da se zahtjev osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne odbije, a negativno mišljenje u odnosu na zahtjev dalo je i Županijsko državno odvjetništvo u Splitu.

U pisanom očitovanju Glavni držani odvjetnik Republike Hrvatske predložio je da se đenika odbije kao neosnovan.

zahtjev osu

Zahtjev nije osnovan.

I Kr 780/09-3

Okolnosti koje osuđenik ističe u svom zahtjevu nisu nove okolnosti, jer je činjenica da se osuđenik oženio i ima jedno malodobno dijete ne samo da je bila poznata sudu u vrijeme izricanja presude, nego je uzeta u obzir kao olakotna okolnost. No, neovisno o navedenim okolnostima, valja istaknuti, da je osuđeniku izrečena najmanja moguća kazna koja se mogla izreći za kazneno djelo iz čl. 90 u svezi čl. 3 KZ (NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01) počinjeno 2002 godine, sudskim ublažavanjem kazne, primjenom odredbe čl. 57 st. 4 d KZ, pa iz tog razloga nema osnove za izvanredno ublažavanje kazne.

Kako se na taj način nisu stekli uvjeti za izvanredno ublažavanje kazne sukladno odredbi čl. 414 ZKP, valjalo je zahtjev odbiti kao neosnovan, pa je po čl. 416 st. 6 ZKP riješeno kao u izreci.

U Zagrebu, 26. siječnja 2010

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Hajrija Novoselec, v. r.