Rev-1426/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. D. iz V., koju zastupa B. B., odvjetnik u V., protiv tuženika F. za financiranje stambenih i komunalnih djelatnosti iz V., koga zastupa Đ. P., odvjetnik u V., radi poništenja odluke, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 7. ožujka 1996. br. Gž 217/96-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 25. travnja 1995. br. P 1176/93-30, u sjednici održanoj dana 11. prosinca 1996.,
Legislator headnote
AI generatedRev-1426/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Što se tiče navoda u reviziji da je tužiteljica preinačila tužbu na način da više nije tražila vraćanje na rad, treba istači da po odredbi čl. 190. st. 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP tužitelj može do zaključenja glavne rasprave preinačiti tužbu.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1426/1996-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. D. iz V., koju zastupa B. B., odvjetnik u V., protiv tuženika F. za financiranje stambenih i komunalnih djelatnosti iz V., koga zastupa Đ. P., odvjetnik u V., radi poništenja odluke, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 7. ožujka 1996. br. Gž 217/96-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 25. travnja 1995. br. P 1176/93-30, u sjednici održanoj dana 11. prosinca 1996.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se revizija tužiteljice, ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku od 7. ožujka 1996. br. Gž 217/96-2 i presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 25. travnja 1995. br. P 1176/93-30 i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom suda prvoga stupnja odbijen je zahtjev tužiteljice za poništenje odluke tuženika o prestanku radnog odnosa.
Sud drugog stupnja je potvrdio presudu suda prvoga stupnja.
Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije ili da ukine presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Tuženik nije odgovorio na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj izjasnio.
Revizija je osnovana.
Što se tiče navoda u reviziji da je tužiteljica preinačila tužbu na način da više nije tražila vraćanje na rad, treba istači da po odredbi čl. 190. st. 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP tužitelj može do zaključenja glavne rasprave preinačiti tužbu.
Tužiteljica je na prije opisani način preinačila tužbu u dopuni žalbe (list 75), dakle nakon zaključenja glavne rasprave, a sud prvog stupnja nije ni mogao o takvoj tužbi raspraviti.
Spornim odlukama tuženika tužiteljici je prestao radni odnos zbog neopravdanog izostanka s posla pet radnih dana uzastopce (čl. 75. st. 2. toč. 3. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa), i to u razdoblju od 25. rujna do 28. listopada 1991. godine. U ovom stadiju postupka ostalo je i dalje sporno da li je taj izostanak bio opravdan.
Sud prvog stupnja je utvrdio, protivno navodima tužiteljice, da ona u označenom razdoblju nije imala status prognanika ni izbjeglice, a da u tom razdoblju nije bila ni na bolovanju.
Takvo utvrđenje suda prvoga stupnja prihvatio je i sud drugog stupnja kao pravilno, pa su ti sudovi na temelju tih činjenica tužbeni zahtjev ocijenili neosnovanim.
Tužiteljica je međutim navela u tužbi, te kasnije u postupku, a što je ponovila u žalbi i u reviziji da se ona odazvala pozivu tuženika putem radio postaje i došla na posao 24. rujna 1991. godine kada je doživljela jaki šok zbog toga što je zgrada u kojoj se nalazila bila direktno pogođena raketom i to baš njezina radna soba, a kada je bježala iz zgrade da je pred zgradom naišla na isto tako granatom pogođeni osobni automobil u kojem su bile dvije mrtve osobe. Dodala je da zbog psihičkog stanja izazvanog jakim strahom zbog prije navedenog događaja nije bila u stanju više dolaziti na posao ni boraviti u V., to više što je morala zbrinuti troje djece. U dokaz svoje tvrdnje predložila je medicinsko vještačenje (list 6. i 47.).
Sudovi nižega stupnja nisu prihvatili navedeni prijedlog tužiteljice u dokaz odlučne činjenice da li je njezin izostanak bio opravdan, a za takvu svoju odluku nisu dali ni razloge čime je došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene u čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 7. ZPP kako u postupku pred sudom prvoga stupnja tako i u postupku pred sudom drugoga stupnja, odnosno one predviđene u čl. 354. st. 2. toč. 13. toga zakona.
Iz tih razloga je revizija tužiteljice osnovana, pa ju je kao takvu trebalo prihvatiti, ukinuti presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje (čl. 394. st. 1. ZPP).
U ponovljenom postupku taj sud će, nakon što ukloni spomenuti nedostatak, o tužbenom zahtjevu donijeti novu presudu.
U Zagrebu, 11. prosinca 1996.
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v.r.