I Kž-579/2001-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-579/01-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Ane Garačić i Katice Jelić, kao članova vijeća i tajnice u odjelu – više sudske savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. C. zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 6. lipnja 2001. godine broj K-21/01 u sjednici održanoj dana 12. prosinca 2001. godine u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Radovana Šanteka,

p r e s u d i o je:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, tako da se opt. M.C. zbog učina kaznenog djela razbojništva iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ-a, za koje je po sudu prvog stupnja oglašen krivim, utvrđuje kazna zatvora u trajanju od četiri godine, te ga se, uz prihvaćanje utvrđenih kazni zatvora u trajanju od po osam mjeseci za svako kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz čl. 99. st. 1. KZ-a, uz primjenu čl. 60. st. 2. toč. c) KZ-a, osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju mu se, na temelju čl. 63. KZ-a, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 5. ožujka 2001. godine, pa dalje.

Obrazloženje

Pobijanom presudom oglašen je krivim opt. M.C. zbog učina kaznenih djela razbojništva iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ-a, te dva kaznena djela nanošenja teške tjelesne ozljede iz čl. 99. st. 1. KZ-a, pa mu je za kazneno djelo razbojništva utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri godine, a za kaznena djela nanošenja teške tjelesne ozljede od po osam mjeseci za svako to kazneno djelo, te mu je, uz primjenu odredaba o stjecaju, izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru.

Ujedno je optuženiku izrečena sigurnosna mjera oduzimanja noža, dok je ošt. I.S. upućen sa svojim imovinskopravnim zahtjevom u građansku parnicu.

Na temelju čl. 122. st. 4. ZKP-a, odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne stroža kazna zatvora.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Sukladno čl. 373. st. 1. ZKP-a, spis je upućen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba je osnovana.

U pravu je državni odvjetnik da je optuženiku za ukupno kazneno djelovanje za koje je pobijanom presudom oglašen krivim izrečena preblaga kazna, poglavito u odnosu na kazneno djelo kvalificiranog razbojništva iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ-a.

Naime, prilikom odmjeravanja kazne za to kazneno djelo sud prvog stupnja je podcijenio značaj otegotnih okolnosti, a posebno činjenicu da je optuženik specijalni povratnik pri izvršenju imovinskih kaznenih djela, s obzirom da je već u dva navrata suđen zbog kaznenih djela krađe i to na uvjetne osude koje očito nisu polučile svoju zakonsku svrhu. Dapače, u pravu je državni odvjetnik da je predmetna kriminalna djelatnost počinjena za vrijeme trajanja utvrđenog roka kušnje u okviru uvjetne osude izrečene ranijom presudom Općinskog suda u Đakovu broj K-31/00 od 13. lipnja 2000. godine zbog učina kaznenog djela krađe.

Osim toga, podcijenjena je i okolnost da je optuženik, u stvari, bezobzirno zloupotrijebio dobrodušnost ošt. J.Ć., te da je iskazao naročito upornost, jer se nasilno vratio u njegov stan nakon što je prethodno udaljen po djelatnicima policije.

Zbog toga, ovaj Vrhovni sud ocjenjuje, da bez obzira na postojeće olakotne okolnosti, optuženiku za kazneno djelo razbojništva iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ-a treba utvrditi strožu kaznu zatvora i to upravo u trajanju od četiri godine, jer je ta kazna primjerenija okolnostima konkretnog slučaja, a poglavito ličnosti samog počinitelja.

Što se tiče utvrđenih kazni zatvora za kaznena djela nanošenja teške tjelesne ozljede iz čl. 99. st. 1. KZ-a, ovaj Vrhovni sud ocjenjuje da su kazne u trajanju od po osam mjeseci za svako kazneno djelo pravilno odmjerene, pa je, s obzirom na sada strože utvrđenu kaznu zatvora za kazneno djelo razbojništva, primjenom odredaba o stjecaju, optuženika trebalo osuditi na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci.

Tako odmjerena kazna primjerenija je brojnosti i težini počinjenih kaznenih djela, kao i potrebi zadovoljenja osjećaja pravednosti kažnjavanja počinitelja, kako prema samom optuženiku tako i prema drugim građanima koje treba upozoriti da se klone takovih i sličnih ponašanja. Time će biti ostvarena kako opća, tako i posebna svrha izricanja kaznenih sankcija. Kako su time navodi žalbe državnog odvjetnika osnovani, dok ispitivanjem pobijane presude nisu uočene povrede na koje ovaj Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju čl. 387. ZKP-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 12. prosinca 2001. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

mr. Branko Zmajević, v.r.